ponedjeljak, 25.11.2013.
Da ne zaboravim zasto sam rekla "MRZIM TE"
Sasvim obican dan, kao i uvijek u njegovo slobodno vrijeme tipkamo, i sve je sasvim normalno, do trenutka kada mi prilazi majka i pita ko je on? Kako se zove? Jeli istina ono sto sam dosad rekla o njemu? U cudu joj ponavljam ono sto sam do tad govorila, da je njegovo ime to i to, da je ovo ono itd itd...kaze mi da lazem i kako trebam otvoriti mejl jer je tako sigurno njegovo pravo ime.
Iznenadjena sam, jer ona nije zena koja se toliko razumije u te stvari, nije to iz njene glave.Kradem vrijeme, kucam pogresne lozinke kako nebi usla na mejl, njemu saljem sms da mjenja ime...ona je vec van sebe, vristi po kuci, kune, prilazi mi, rukom me hvata za bradu i vristi: „govori ko je on?“
Sutim, sto nju jos vise nervira, udara me po licu jednom, dva, tri puta...iz nekog inata nisam suzu pustila, jer me ne bole ti udarci, sa svojih 24 godine naucila sam kada trebam pokazati slabost, a kada je pak trebam sakriti pa makar me ta ista slabost ugusila iznutra.
Nakon par sati, trazi mejl opet, nemam vise sta kriti, otvaram mejl, on je poslao par mejlova s novim imenom, medjutim ostali su stari koje je ona vidjela...
Hvata me za kosu i tjera da brisem sve njegovo, mejl, skype, slike, cak i poruke koje mi je ostavljao ujutro. Tada nisam vise mogla izdrzati, plakala sam iz sveg glasa, vristala, mislila sam poludit cu u tom trenutku...nju je to samo jos vise naljutilo, pocela me vrijedjati na najgore moguce nacine...mislim da ako ikada budem majka i da mi djete bude najgore na svijetu nikada nebi imala srca reci mu da je drolja, bjednica, rospija, kucka...to jednostavno nisu rijeci jedne majke za svoje djete.
Zatim je uzela mobitel i vidjela da imam dosta njegovih poruka (te poruke su bile zivot moj, moj spas kada ga nema) natjerala me da ih ja svojom rukom brisem...
Zatim se smirila, dosao je tata s posla...pred njim je ona super majka, pred njim njena djeca nemaju probleme, pred njim smo divna porodica. Cemu ta laz, ne shvatam.
Sutra po povratku s fakulteta, prica se nastavlja, ponovo vrijedja, udara, brat to vise nije mogao gledati, skocio je i odbranio me, moja divna sestra sve to gleda s tolikom mirnocom, za ne povjerovati.
Odlazi na sprat u moju sobu, i u ormaru nalazi duks koji sam dobila od njega, i donosi mi ga, trebam ga spaliti, ne zeli nista njegovo u kuci.
„Mogla bih ga spaliti ja, ali ne zelim, zelim vidjeti kako ga ti svojom rukom bacas u vatru“ zar tolika okrutnost moze postojati? I to sam ucinila...zatim je rekla kako ne treba da pomisljam na odlazak od kuce, jer ona mi je majka, ona me rodila i ona me smije i ubiti.
„Mislis da nisi vec? Psihicki si me unistila, fizicki je puno lakse, samo naprijed.“ U tom trenutku je skocila do kuhinje i uzela noz, brat je skocio, odgurnuo je i oteo joj noz...odveo me u drugu sobu.
U tom trenutku sam osjetila da prvi put u zivotu mrzim, ali ne malo vec iz dna duse, prvi put sam pozelila da nema ili mene ili nje.
I moze proci milion godina, moze se pretvoriti u najbolju majku taj osjecaj nikada nece nestati iz mene.
- 16:10 -
petak, 08.11.2013.
Reci: 'Bila je moja više nego što ću ja ikada biti svoj.'
Sta ce ostati poslije nase ljubavi? Tupi bol, praznina i gorak ukus u ustima...ostace pusti snovi i zelje zarobljene izmedju nekada i sad. Ostat ce uspomene koje ce nas nasmijati do suza, a onda ce ostati samo suze...Ostat ce onaj broj koji vise nikada nece pozvati, ali cu ga pamtiti godinama poslije, ostat ce pjesme koje sjecaju na nas, ali nijedna ne zna da opise nas onako kako treba....svakoj fale rijeci.
Poslije ljubavi ljudi postaju gluhi, nijemi, slijepi na ljubav, dugo stoje na mjestu, zbunjeni, nemocni...Pitas se kada je krenulo po zlu, sta se desilo?
Poslije ljubavi ostaje onaj teski uzdah kada vidis sklopljene kazaljke a znas da taj neko ne misli na tebe vise, ostane hiljadu poruka u telefonu kao svjedoci jedne velike ljubavi...
Poslije ljubavi ostaje pitanje jeli to bila ljubav, ili samo neka losa kopija, poslije ljubavi shvatis da ostaje puno toga a opet ne ostane nista. Bas nista...
Ljubavi neka ostane spoznaja da sam bila tvoja vise nego svoja...
- 01:41 -
subota, 02.11.2013.
Jedna subota, jedan novembar
Dodje dan kada ne zelis da progovoris ni rijec
Kad mislis na nesto
Kad pozelis mnogo, a znas da ti treba samo malo
Kada zelis da nisi, a znas da jesi
Kada kazes „sve je okej“ a nije
Kad se pravis da si sretan, a tuzan si
Kada nista nema smisla
- 23:17 -
