utorak, 27.02.2018.
SUDBONOSNI JANUAR 4.dio
Mnogo je u svijetu romantičnih duša, mnogo muškaraca koji se trude, mnogo poruka, ali "Subonosni januar" je bez pitanja gurnuo u naručje Njega. I znala sam da je On netko tko će moj svijet okrenuti naglavačke.
Tog subotnjeg predvečerja, riječi koje je odaslao s planine zvučale su nestvarno.
"Ti si, očito, donijela ono nešto sa sobom. Zbog toga je sve ovako kako jeste. Lijepo, romantično, nježno, slatko i pomalo divlje."
A on ne zna ako sam i donijela da je to postalo cjelovitost tek uz njega, tek se tu prosula čarobnost.
Još jedna večer kroz obaveze, pa jutro, kavica, zagrljaji i poljupci sa divnim ljudima, odlazak iz zemlje sevdaha i njegova poruka;
" Malena, želim ti sretan put! U martu bih trebao biti u tvojemu gradu. Nadajmo se tom susretu, čekajmo ga.
Željela sam mir i tišinu pri povratku, nekako me obuzela Simonova poezija i pjesma koju sam uvijek voljela slušati
i preslušala i pročitala na tisuće puta:
"Čekaj me, i ja ću sigurno doći, sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže tko me čekao nije: Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu,
naprosto, ti si čekati znala kao nitko na svijetu."
Vratila sam se doma. Ušao je nemir u moj mir. I njegova poruka:
-"Nadam se da ćeš nešto napisati poslije ovoga potresa."
I kao da nisam znala što da pišem. Gdje da lakše pronađem psihologa za ovo stanje u kom moj duh ne vlada. Poezija, pismo, zapis, dnevnik.
"Dnevnik jedne malene" u kom želim prostrti tepih satkan od najčistijeg i najfinijeg osjeta ljubavi.
Skinula sam sve sa sebe i gola pišem ono što se teško da ispisati. Opipljivo je, a neda se dotaći. Sjeta je prizvala sliku školjke koju je jednom prilikom poslao i nesuvsilo pitanje:
- Jesam li i ovim trenom Njegov biser, Njegova čežnja i Njegovo Sada!
4>
Oznake: dnevnik jedne malene
- 13:21 -
