Pozdrav ljudi!

Nisam postao već 848 dana, a statistike kažu da ovaj blog postoji već sedam godina. I onda dok sam večeras gledao Jezikovu juhu - dobio sam poriv da ovo napišem ..... Naime, gledajući tu emisiju uhvatila me neopisiva tuga gledajući u kakvim uvjetima ljudi rade i kako ih iskorištavaju ..... Vi koji ste gledali, mislite da je onaj kuhar "puknuo" slučajno? Samo nebo zna koliko je onakvih sastanaka već proživio .... A zamislite tek one jadne žene u Kamenskom (dobro kaže Nik Titanik - "Kuća europske sramote") .... Ili one ljude u brodogradilištima, poljoprivrednike, nastavnike, zdravstvene djelatnike .... Televizija je do sada bila bijeg od stvarnosti, a sada, kao i sve ostalo, predstavlja tugu i žalost! Ljudi - trgnite se!