Jedna draga blogerica napisala je danas post o istini i laganju. Kako nisam zelio napisati komentar na njezinom blogu (u trenutku pisanja mog bloga, ima ih 56!, a jedan vise-manje), odlucio sam napisati nesto ovdje:

Moj blog uopce ne govori o mom privatnom zivotu i uopce ga rijetko spominjem na blogu. Moj privatni zivot je samo moja stvar, a blog je zabava. Zabava za koju mi je svejedno da li ce je netko citati ili nece - bitno je da mene veseli. Naravno, da mom egu godi (tko tvrdi suprotno, laze!) da mu ljudi citaju ono sto napise, ali i da ostavljaju komentare. Ako se blog uzme kao zabava, onda je potpuno svejedno da li netko ovdje govori istinu ili ne. Sve je fikcija....

Ipak, ne slazem se da na blogu nema uspjesnih ljudi i da svi (mnogi) ne pisu istinu. Zasto? Jednostavno stoga sto blog statisticki ne reprezentira prosjecnog stanovnika Hrvatske (ili susjednih zemalja)! Kako to mislim? Pa ovako: prosjecni stanovnik Hrvatske (prema Popisu stanovnistva iz 2001. godine) jedva ima zavrsenu osnovnu skolu, ne zna se sluziti racunalom, stariji je od 40 godina, vjerojatno je u mirovini, ima dohodak ispod prosjeka, zivi u troclanoj obitelji, ne cita dnevni tisak (a ni ostale tiskovine), vraca nekoliko zajmova. E pa dragi blogeri da li vas ovaj opis karakterizira? Mene (a mislim i vecinu vas) ne!. Ja sam visokoobrazovan, (relativno) dobro zaradjujem, samac sam, mlad sam, sluzim se racunalom, citam .... Isto tako i vecina vas! Stoga, dragi moji, nemoje upasti u zamku prosjecnosti i misliti o sebi da niste postigli nesto u zivotu i da ste prosjecni i da ste "obicnjara"! JA NISAM PROSJECAN! (NISTE NITI VI!)