| < | lipanj, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
 Dobu DINOSAURA prethodilo je veliko izumiranje krajem PALEOZOJSKE ere, prije oko 250 milijuna godina.Tada je, iz znanstvenicima nepoznatog razloga, izmurlo čak 95% svih živućih vrsta.za oporavak biljnog i životinjskog svijeta bilo je potrebno 15 milijuna godina, i tek se stredinom TRIJASA počinje javljati veća bioraznolikost.Negdje u to vrijeme, prije oko 235 milijuna godina, pojavili su se prvi dinosauri.Dvije su osnovne skupine dinosaura-ORNITISCHIA i SAURISCHIA.Skupini ORNITISCHIA pripadale su one vrste dinosaura čije je kukovlje bilo slično kukovlju ptica, a stidne kosti okrenute unatrag.Svi su bili biljojedi, a dijelimo ih u tri skupine.TIREOFORE su bili četveronožni opločeni i oklopljeni dinosauri, MARGINOCEFALI su imali glave s koštanim ukrasima ili rogovima, a ORNITOPODI su bili dvonožni biljojedi.Svima im je zajednička građa čeljusti i zuba, koji su se specijalizirali za učinkovito brštenje i žvakanje biljaka.U ranom su trijasu kopnom dominirali gmazovi nalik sisavcima iz skupine DICINODONATA, a iz te su se skupine razvili CINODONTI, koji se preci današnjim sisavcima.Sredinom trijasa iz skupine gmazova ARHOSAURA izdvojile su se razvojne linije KROKODILA, PTEROSAURA i DINOSAURA, koji su se pak filogenetski razdvojili u skupine Ornitischia i Saurischia.Fosili jedne od najranijih skupina dinosaura pronađeni su na području ARGENTINE i BRAZILA u stijenama čija je starost procijenjena na oko 228 milijuna godina.Jedan od identificiranih rodova ovih ranih dinosaura bio je EORAPTOR.Njegov je gotovo potpun kostur pronađen 1991. godine, a otkriva da se radi o relativno malenim organizmima, tek oko jedan metar dugima, mase oko 11 kilograma.Pretpostavlja se da je bio agilan i žestok lovac, koji je lovio guštere i životinje nalik sisavcima.Njegov je suvremenik HERRESAURUS bio veći od njega, dužine oko 5 metara, i težak poput ponija.On je bio jedan od najvećih lovaca toga doba, a lovio je manje dinosaure biljojede.Nekoliko milijuna godina kasnije, u kopnenim ekosustavima kasnog trijasa, glavni predator iz skupine dinosaura postaje rod COELOPHYSIS.To su bili relativno mali mesojedi predatori, koji su se hranili i strvinama, a pretpostavlja se da u vrijeme oskudice hrane tijekom sušnog razdoblja bili i kanibali.Maksimalna im je dužina od vrha njuške do repabila oko 3 metra, a u kukovima su uspravno stojeći bili visoki oko 1 metar.Težili su svega oko 40 kg.U JURI, golema kontinentska masa PANGEA polako se lomila, ali je flora i fauna čitavog kopna bila još uvijek vrlo slična.Prema kraju jure to se promijenilo te se javljaju prvi znaci različitosti.Bilo je to razdoblje velike raznolikosti skupine krokodila, a potkraj jure pojavljuju se i prve ptice(ARCHAEOPTRIX).U međuvremenu je nebo pripadalo velikom broju vrsta pterosaura, poput rodova DIMORPHDON i RHAMPHORHYNCHUS, koji su još uvijek bili obilježeni primitivnim osobinama, poput dugog repa.Osim veće bioraznolikosti dinosaura, jedna od najzapaženijih promjena tijekom jure u odnosu na trijas bila je i njihova veličina.SAUROPODI su bili izuzetno veliki četveronožni biljojedi dinosauri, dugih vratova i izrazito dugih repova.Najduži od svih(mogao je narasti do 45 metara) bio je DIPLODOCUS, ali sa svojih 30 tona nije bio i najmasivniji u skupini.Smatra se da glavu nije mogao podići mnogo više od visine ramena.Težinu svog golemog vrata balansirao je dugačkim repom, koji se stanjivao prema kraju, a držao ga je u vodoravnom položaju, a ne na zemlji.  Ovaj je golemi biljojed vjerojatno živio u krdima od po dvadesetak jedinki, koja su se sastojala gotovo samo od odraslih i tek poneke mlade pridošlice.Hranili su se uglavnom prizemnom vegetacijom.Slične su životne cikluse imali i njihovi srodnici:APATOSAURUS, BRONTOSAURUS, CAMARASAURUS i BRACHIOSAURUS.Iako su ove skupine sauropoda zauzimale gotovo jednake ekološke niše, čini se da su vrlo uspješno koegzistirale.Brachiosaurus je bio jedan od od najmasivnijih sauropoda, s čak 70 tona, a dugačak i visok vrat omogućio muje brstiti lišče četinjača s visine od punih 13 metara.Od ostalih je biljojednih skupina važna pojava skupine tireofora s zaštitnim pločama na tijelu, kakav je primjerice STEGOSAURUS.To su bile životinje duljine do 15 metara i mase do 7 tona.Ovaj je rod dinosaura najprepoznatljiviji po nizu ploča od vrata preko leđa i repa, čija funkcija znantstvenicima ni danas nije sasvim jasna.Jedna teorija kaže da su one služile poput radijatora, slično kao što SLONU danas služe njegove goleme uši.Ove su ploče bile tanke i prožete mnoštvom krvnih žila, te se stoga smatra da su služile u regulaciji tjelesne temperature.  Pomagale su stegosaurusu da se zagrije kad se postavio prema suncu, a da se ohladi, kad se okrenuo od njega.Moguće je da ih je stegosaurus koristio i za vrijeme udvaranja, a jedna od također mogućih uloga bila je zastrašivanje protivnika.Kad bi se ploče ispunile krvlju, postale bi jarče boje.Ukoliko ova taktika protiv grabežljivaca nije upalila, ova bi životinja uvijek imala izgleda otjerati svog progonitelja snažnim repom, na kraju kojeg su bile četiri zastrašujuće bodlje.Jedan od najranijih predstavnika velikih lovaca bio je MEGALOSAURUS, dug oko 9 metara koji je sredinom jure nastanjivao obalne šume.Njegov je kasniji rođak ALLOSAURUS bio najveći kopneni grabežljivac čitave jure.Ovaj je rod tijekom kasne jure lutao ZAPADNOM AMERIKOM i JUGOZAPADNOM EUROPOM.Allosaurus je bio dug 12 m i težio je 3 tone, a lovio je Sauropode.Kako su u vrijeme kasne jure vode TETHYS oceana prodirale u unutrašnjost jedinstvenog kopna nazvanog Pangea, tako su se na tom dijelu formirala plitka i topla, tzv. epikontinentalna mora koja su vrvjela različitim oblicima života.Na dnu mora protezali su se nešregledni morski grebeni, a vodenim stupcem brojnošču su dominirali oklopljeni glavonošci AMONITI.Ribe koštunjače su do tog vremena već postale brzi plivači, a i raznolikost vrsta se znatno povećala.Kako su mora pružala obilje hrane, i gmazovi su zaronili u morske dubine i zauzeli sam vrh hranidbenog lanca i u ovim ekosustavima.Bili su ogromni, neobična izgleda, i iako nisu dinosauri, vrijedni su pažnje.Razvili su se u mnoštvo različitih oblika, a IHITOSAURI, gmazovi vanjštinom slični dupinima , koji se se zglavnom hranili lignjama, bili su jedna od najuspješnijih skupina.Najveći od svih morskih grabežljivaca, a ujedno i najveći grabežljivac koji je ikada postojao bio je LIOPLEURODON, dug gotovo 25 metara, s čeljustima koja su sama za sebe bila duga gotovo 3 metra, a stvorena da jednostavno rastrgaju plijen.Osim što se hranio morskim gmazovima, vjerojatno je znao i iz zasjede zaskočiti neoprezne dinosaure iz skupine TETANURA, kakav je promjerice bio EUSTREPTOSPONDYLUS koji je ponekad nastanjivao obalna područja, a lovio je morske organizme.Iz rane krede datiraju fosilni nalazi jednog od najbolje proučenih rodova dinosaura-IGUANODONA.Njegovi su ostaci pronađeni u SJEVERNOJ AMERICI, EUROPI i AZIJI, te nam govore kako ovaj rod io jedan od najuspješnijih rodova uopće.Bio je 8-12 metara dug i težak 7 tona.Kretao se uglavnom na sve četiri noge, no prednji su mu udovi bili vrlo specijalizirani, te su mu mogli služiti kao oružje, za hodanje ili za prvlačenje raslinja.Iguanodoni su se kretali u velikim krdima i iako su bili mnogo manji od svojih sauropodskih prethodnika, nisu bili lak plijen.Daljnja je evolucija biljojeda krenula i u smjeru ANKILOSAURA.To su bili oklopljeni dinosauri, s koštanim pločama, bodljama ili krvgama po čitavom tijelu, a većina je vrsta na kraju repa imala i koštani "buzdovan".Oko 3 do 10 metara dugi i do 2 tone teški, svojim su predatorima predstavljali uistinu gotovo nesavladiv plijen.Neki od poznatijih rodova bili su POLACAANTHUS, GASTONIA i ANKYLOSARUS.pretpostavlja se da su životinje iz ove skupine dinosaura bile solitarne, no česti su fosilni nalazi koji ukazuju na to da su se, primjerice, pripadnici roda POLACANTHUS kretali su krdom iguanodona.Već pred kraj krede pojavila se nova skupina naprednijih biljojeda, tzv. rogatih dinosaura, najprije PROTOCERATOPSA, a zatim i CERATOPSA.  Prvi rogati dinosauri bili su 1-4 metra dugi, i nisu imali osobito razvijene rogove, a jedan od najpoznatijih predstavnika bio je protoceratops.Njihovi napredniji rođaci znali su pak doseći i duljinu od 10 metara i težiti čak 10 tona.Takav je primjerice bio rod TRICERATOPS, najpoznatiji rogati dinosaur.U kredi je evolucija grabežljivaca uznapredovala.Za skupinu DROMEOSAURA(guštera trkača) smatra se da su se pojavili već u juri, ali prvi fosili potječu iz krede, i pronađeni su na gotovo svim kontinentima.Ovo su bili relativno mali dinosauri koji su se kretali na dvie noge, a njima pripadaju RAPTORI kao što su UTAHRAPTOR, VELOCIRAPTOR te DEINONYCHUS.Oni su bili lukavi lovci s opasnim oružjem kakvo je, na primjer, velika pokretna pandža na drugom prstu, kojom su vjerojatno naprosto parali plijen.Najveći od svih dosad pronađenih rodova je utahraptor sa 6,5 metara duljine i oko 2 metra visine, dok su ostali njegovi rođaci bili nešto manji.Ono što je u evoluciji grabežljivaca uslijedilo prema kraju krede predmet je divljenja znanstvenika i široke javnosti.Pojavio se najveći kopneni predator svih vremena, "kralj" svih grabežljivaca-TYRANNOSAURUS REX.Ova vrsta dinosaura pripada u skupinu TIRANOSAURIDA koja je okupljala glavne predatore kraja krede, od prije oko 75 milijuna godina.Ovi su preddatori vladali zapadnim djelom Sjeverne Amerike i Azijom.U usporedbi s većinom drugom TEROPODA, tiranosauridi su imali dulje lubanje, snažnije čeljusti, deblji vrat, kraće tijelo i sitne prednje udove.Lubanja i je bila iznimno velika i teška te su se na debelom vratu morali nalaziti vrlo snažni mišiči koji su je pridržavali.Sve ukazuje na to da su bili građeni za ubijanje čeljustima.U Sjevernoj Americi pronađeni su ostaci vrste tyrannosaurus rex, a Azijom je vladao njegov bliski rođak TARBOSAURUS.Koliko god je bila spektakularna vladavina dinosaura, koja je trajala više od 170 milijuna godina, spektakularan je bio i njihov nestanak.Postoji više od 80 teorija o tome kako se i zašto umrli dinosauri, a nisu sve jednako "znanstvene".Vjerodostojni dokazi potvrđuju da su na kraju krede, prije oko 65 milijuna godina, tri prirodne sile vjerojatno uvjetovale to veliko izumiranje.U MEKSIČKOM ZALJEVU nalazi se krater promjera 200 km, koji je nastao vjerojatno kao posljedica sudara ASTEROIDA sa Zemljom.  Asteroid koji je napravio taj krater bio je promjera oko 10 km.Kada je svom silinom udario u naš planet mogao je prouzročiti pojavu kiselih kiša, požare širom planeta, a uslijed oblaka prašine koji se podigao zbog tog sudara onemogućen je prodor SUNČEVE svjetlosti do površine Zemlje.Dokazi za ovaj događaj, osim kratera u Meksičkom zaljevu, GEOLOZI su pronašli u stijenama na granici između krede i TERCIJARA, u vidu tankog sloja bogata IRDIJEM; on se naziva i K-T granica(granični sloj kreda-tercijar).Irdij je naime, element koji je na Zemlji vrlo rijedak, ali ga ima dosta u asteroidima.Otprilikke istovremeno je pomicanje današnje INDIJE sjeverno prema azijskom kontinentu, te njen sudar s velikim kopnom uzrokoalo dugotrajne i intenzivne vulkanske aktivnosti.I, konačno, krajem krede zabilježen je drastičan pad morske razine, te se površina kopna povećala za oko 25%, na račun plitkih epikontinentalnih mora.Iako ne postoje pouzdani dokazi da je ijedan od navedenih događaja izbrisao dinosaure s lica zemlje, postoje dokazi da su se ovi događaji odvijali otprilike istovremeno.Kako je išta uspjelo preživjeti ovu katastrofu?Dinosauri se nisu mogli dovoljno niti učinkovito prilagoditi novonastalim uvjetima života.No nestanak velikih gmazova otvorio je vrata evoluciji druge skupine živih bića-SISAVCIMA.  Najvrjedniji i najilustrativniji dokazi o tome kako su izgledali dinosauri su, naravno, njihovi fosilni ostaci.Na svjetu postoji nekoliko vrlo poznatih i bogatih nalazišta fosila dinosaura, a neka od njih su GHOST RANCH u NOVOM MEKSIKU, COMO BLUFF u WYOMINGU, MJESEČEVA DOLINA u ARGENTINI itd.Najčešči fosilni ostaci dinosaura su kosti, otisci stopala, ostaci jaja i gnijezda, a ponekad su otisci u stijeni toliko dobri da se može naslutiti kakav im je bio vanjski pokrov.No ponašanje životinje nikako ne može ostaviti trag u obliku fosila.Premda se ponašanje životinje ne može fosilizirati, mnogo o njemu možemo naučiti i iz anatomije dotične vrste.Oštri i zavinuti zubi ukazuju na predatora, dok ravni i grubi zubi odaju biljojede.Dugi i tanki udovi karakteriziraju brze i spretne životinje, dok masivne i velike kosti udova pripadaju vrstama koje se kreću sporo.Veličina i oblik lubanje govori o veličini mozga, što daje naznake o stupnju razvijenosti vrste.Iako iz analize kostura mogu proizaći zaključci o dosta detalja vezanih uz izgled, o samom ponašanju životinje znanstvenici najviše zaključaka donose na temelju promatranja danas živućih vrsta.Najbliži srodnici dinosaura danas su krokodili, s kojima dinosauri imaju zajedničke pretke, i ptice, koje su direktni potomci dinosaura.Jedna od najkvalitetnijih i najvrjernijih rekonstrukcija doba dinosaura prikazana je u BBC-evoj dokumentarnoj seriji "ŠETNJA S DINOSAURIMA".Prilikom pripremanja ove emisije pažljivo su prikupljeni svi materijali najrazličitijih stručnjaka o tome kako je izgledao svijet prije 200 milijuna godina i kako se otada mijenjao.Razrađen je raspored kontinenata i oceana, ondašnja klima, atmosfera, vegetacija i životinjski svijet, te je uz pomoć suvremene računalne tehnologije i trikova filmske industrije na male ekrane prenesen svijet mezozojske ere.Taj svijet nije u potpunosti vjeran, ali je prema poznatim rezultatima znanstvenih istraživanja vjerojatan.S apsolutnom sigurnošču ga nikada nećemo moći predočiti, a ideje kakve nam je predstavila filmska industrija o živom "JURSKOM PARKU" ostat će znanstvena fantastika.Svijet dinosaura bio je uistinu fascinantan, ali je prije 65 milijuna godina nepovratno izgubljen.Ostaje nam da uživamo u golemom boju boja i oblika koje je taj svijet ostavio za sobom-u PTICAMA. |