Ka i Matanova Šunju odveja me život u našu Metropulu,(jel se grad piše velikim slovom),a za to nisam se spremija,nit dobro obuka ,pa me počelo zepst oko srca-a i postavilo se pitanje ;di ću ,kud ću....
I prvo šta mi je palo na pamet(osim šta me golub .p... za sriću) je .....odo ja kući...
Kako je ljudima živit ode!?
Tamo doli kod nas di god staneš imaš negdi svratit,upitat se,ako triba pojist i popit,svaka druga kuća ti je rodijak (i to max. do trećeg kolina,i da oćeš ne moš propast )..a tek zrak,ode se nemoš nadisat zraka,najčišći je kad odeš u frižider i udahneš),
A tek kad oćeš prić cestu ;tribaš gledat livo,desno,gore,doli i tako svaki 5 metara,more čovik izgubit dan samo na to (sveti Drniš i njegov jedan semafor bez pješačkog).
Tuđino teška li si,vraćam se Diko u naše masline ,spremi dvi litre Vinka,a ti tajnice ,spremi papire za ribogojilište tuna u Bristovači,....
Vraćam ti se rodni kraju.....
|