Dva oka u glavi...

29.01.2021., petak

Kažu kako sve dobro stiže sa Zapada, a loše sa Istoka.Trenutno, prvo se ne može potvrditi ali ovo drugo se može opovrgnuti. Otišli smo u Dalmatinsku zagoru, Imotsku krajinu i uvjerili se da se ne treba vjerovati predrasudama i legendama. Divan sunčan dan, vožnja kroz Zagvozd nekad prvo mjesto za jutarnju kavu nakon vožnje iz Splita put Bosne (BiH), preko „Trga glumaca“ i pored odvojka za Mlikote. Zna se na koga se prvo pomisli kod čitanja tog imena. Dalje Vas put nakon što ste se skinuli s autoceste dovede poviše kotline, polja i do pogleda na Imotski na brdu te dva „okna“ u njega usjećena poput dva oka u glavi. Prolaskom kroz mjesto, predodžba da svatko vozi merdžu, okana, nije točna. Mnogo je „Japanaca“ i onih drugih „volumena - metalic“. Naravno, čovjek nije došao da se divi voznom parku povratnika, gastarbajtera i njihovih nasljednika, niti da razmišlja o propasti tekstilne industrije, vinarstva, peradarstva jer došlo se uživati u dva oka, „Modrom i Crvenom jezeru“. Za treće oko „Zeleno jezero“ nismo imali vremena. Curi vrime ka i riči legende o Gavanu, njegovoj Ženi i nastanku jezera te o Hasanaginici te mogućem njenom mezaru, grobu tu poviše jezera. O, ispaljivanju topovskih đula sa zidina utvrde "Topane" i njihovom doletu ispod kojim se određivala granica između Mletaka i Turaka, danas BiH i RH – a, dalo bi se na dugo pričati...Priču smo prepustili slikama, fotkama i stihovima Tina Ujevića...
„Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
… ovdje su raskošne boje,
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu“...(Tin Ujević).