Game (not) Over 05.04.

05.04.2020., nedjelja

Noćas Prozor nije pao. Ni maske nisu pale jer ih inače nemamo. Pale su iluzije da se od rata može pobjeći. Noćas sam sanjao „probuđeni“narod, demonstracije na ulicama Sarajeva 92. Pucnje iz pravca Jevrejskog groblja. Tako je počeo rat u mom Gradu. Barikade. Trka. Rudari iz Tuzle, Kaknja...Građani...Četnički ples oko vatre u Neđarićima. Transporter s rezervistima ispod prozora u Aerodromskom naselju. 150 pušaka okolo. Beli orlovi. Granatiranje. Zadnji bus iz Dobrinje. „Razvlačenje pameti!“ Pregovori oko predaje V.B. Prvi susret face to face s četnicima pred vratima puk. Dr.Taušana. Poljski telefon i na vezi general Kukanjac... Dr.Abdulah Nakaš, kap. Dr. Purišić, rahmetli policajac Ruždo Kuhinja, Topa, Srna, Goraždanin, Juka...Pregovori. Skenderija, spaljeni leševi vojnika. Palež u Danijela Ozme...Svi oni koji su otišli na okolna brda vjerujući da će se vratiti dolje za mjesec dva ili su ostali gore ili su otišli tamo daleko. Svi koji su ostali nisu vjerovali što sve živ Čovjek može izdržati. Nije bio u pitanju samo Mujo, izdržali su i Stevo i Joško, Hajro...Izdržali su i gore. Skoro 1400 dana. Tako četiri godine, neki i više . Neki su još u ratu. Sad smo svi ponovo u jednom drugom ratu. I, oni tamo i ovi vamo. Ono najvažnije svaki rat ima svoj kraj. Budimo pobjednici. Žrtvama odajmo počast. Sarajevo živi vječno ma što drugi i drugačije govorili o mom Gradu...Sutra će moj Grad slaviti „Dan oslobođenja“ od fašista. 06. April 1945. "Gubitnici" će vjerovati da je danas vrijeme slavlja njihovog povratka na scenu...Nema povratka. Idemo dalje...Samo pametno...*Sarajevo, ljubavi moja!..

*( „Tijekom 1425 dana opsade koju su s okolnih brda vodile snage tadašnje JNA, a zatim Vojske RS. te srpske paravojne postrojbe, u Sarajevu je poginula 11.541 osoba, a među njima oko 1.600 djece. Više od 50. tisuća ljudi bilo je lakše ili teže ranjeno...“).