Komiza...

16.01.2012., ponedjeljak

.

Jutros sam se probudila s priličnom dozom straha. Krajičkom oka provjerila sam zidni kalendar. Petak, pa još trinaesti. Može li gore od dana prije? Može, ali ne mora. Nakon sedam godina poslovne suradnje telefonom mi je poručeno kako nema ništa od novog ugovora. Ništa; dopis, mail, SMS, samo jedan telefonski poziv, moram priznati od drage i korektne osobe. Jel moglo drugačije? Moglo je. Ali to ne ovisi o odluci te osobe, radi se o hijerarhiji i pravilima koje je trebalo provesti u djelo. Nisam ljuta, ali mi je žao što se to dogodilo dan ranije. Dan uoči petka 13.-ga. Bilo bi mi lakše...Vadila bih se na baksuzni dan.

No, što je tu je. Iza svakoga dana dolazi novi ako imaš sreće dočekati ga. Petak je donio susret s trajektom „Bartol Kašić“ i dvoipol satnu plovidbu do Visa. Nekada poznat kao Coto, šepajući „Vuk Karađić“, danas „Bartol Kašić“, unatoč promjenama u društvu, zadržao je svoju čuvenu sporost. Na brodu ne mogu prepoznati niti jedno lice iz Komiže. Na cijelom vaporu ni riči komiške.
-A, co? Ca ti je? Ca te muci?
Vozači kombija, dostavljači paketa i robe, kajkaju, ćakaju, bake oli none dozivaju „decu“, bauštelci se čude što“ ba njiha nejma više“, ovi od Muća i Ogorja obećavaju familiji da će im „utrat put do rađe“ na otoku. Od Europejaca; Engleza, Francuza, novih gospodara nekretnina, otočne zemje i vinograda ni glasa. Ni u tragovima ih nema...
Sa prevoja i crkve Sv. Mihovila otvara se pogled na Komišku valu, put otoka; Biševa, Brusnika i Sveca. Za lijepa vremena ni Jabuka nije daleko pa ni talijanska obala.
Ah, koja vala, „ Moja vala“ tako lipo opisana stihovima kalafota Pepe Božanića...
Sretna sam. U isto vrijeme srećna. Sritna. Zoc? Zato što sam na svom otoku...Škoju...
Visu. Komiži. Kako malo triba.Treba...
Skoro sam zaboravila na one lopove iz Splita, Zagreba, Makarske, Sinja, „Credo banke“, obespravljene iz Staklenika u Kaštelima, Adriachema, Željezare, Dalmacijavina, Trimota, SMS-a, Dalmatinke,Trilja, Sinja, Pučišća, Diokoma, Neptuna iz Komiže, t-coma... Koma. Najtragičnije, dosta njih osobno poznajem...
Jednostavno, ne želim gledati iza sebe. Gledam naprijed, prema pučini, horizontu, suncu koje zapada, gledam otoke, tražim drugu obalu, gledam u smjeru Europe...
Jugo u zraku. Donosi smrad. Kišu. Ružna sjećanja. Bura, čist zrak. Radost.
Poslije svega dolazi novo jutro, lijepo vreme, vrijeme, lipo vrime...
Otoče moj...
Otoče mira. Otoče sreće. Sriće...
Vis. Komiža. Komiza moja...Templuz...

Vrijeme, vreme, vrime je krizno. Kako za koga...

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

turimti

Opis bloga

Linkovi

16.01.2012., ponedjeljak

Komiza...

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
	5
	4
	3
	2
	1

pollcode.com free polls