U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Ima izać... Jutros sam se probudila diplomatski raspoložena. Šupcima neću u lice reći što mislim o njima. Papke ću zaobići u širokom luku. Pametne neću registrirati. Da bi ih našla morala bih trknuti do susjeda u Trst, Graz, Wienu, Brussel...Pokušat ću preskočiti Vedranu Rudan i njenu najnoviju kolumnu (http://www.rudan.info/eu-jebi-se/) posvećenu povijesnom NE! –EU koju će izreći 22. januara oli siječnja. Preko Pave Župan Rusković ću preći onako ovlaš mokrom krpom. Pokušat ću ekran na lap topu dovesti u red kad to nisam u stanju s njenim licem. Na fotošopiranu Vesnu Pusić samo ću na kratko baciti oko.
Počinjem sumnjati u svoju prosudbu lika & djela pojedinih ljudi. Točnije dama s putovnicom RH-a. Do jučer sam se zaklinjala u Vedranu Rudan, divila se Ruskovićki, isticala Pusićku. Danas, nakon njihovi svježih nastupa u medijima pokušavam naći odgovor na pitanje; što se to dogodilo više sa mnom, manje s njima.
Odavno ne idem do Trsta radi jeftinog francukog sira, vina iz Toscane, robice iz Govanija, na izložbe u Austriji, u Španjolsku kako to radi Vedrana Rudan. Ona ide. Ona zna kako je to živjeti u toj i takvoj Europi gdje štakori po domovima grizu starost Ujedinjene Europe i gdje Riječanke da bi preživjele u hrvatskoj zbilji peru guzice starcima svih 24 sata, pola mjeseca dok im ne dođe smjena... Ona se ježi Europe, ali ne i njihovog sira koji je jeftiniji 90 centi od našeg paškog jednako kvalitetnog. Šik je vidjeti Dalija u Veneciji, ali ne Murtića, Džamonju u Istri.
Da, neću o Rudanki, ONA je rekla sve u svojoj kolumni.
O Pavi Župan neću trošiti riječi. Ona je rekla ono što misli pola Hrvata što čim se probudi jednom nogom se nađe u moru, glavom u takuinu i porukom: - Gosti naši, šaljite pineze, ali ne dolazite na naše more. Australci, mladi s Novog Zelanda ne dolazite pijani, jer mi ne znamo što ćemo i s našim pijanicama. Europejci i Vi Balkanci, susjedi, zagađujete nam more, pišate u njega, jedete svoju spizu, manistru, čevape, burek, pome, pijete svoju vodu, pivo, beherovke, jebete naše po našim kućama...
Ostanite doma, nigdje vam neće biti tako dobro kao doma uz naše video pozdrave s našeg plavog Jadrana.
Pusićka je rekla sve što misli. Ona je u Brusselu. Ona je odavno u Europi i uskoro na europskoj plaći. Ja, Tukica ostala sam doma. Bez Europe, kao i većina ako bude pratila hrvatske dame. Okružena; Kerumima, Sekom & Bracom, Jadrankom nacionale, Linićem, Čaćićem, D. Marasovićem, s Bajom, Rošinima, Bebićima, Milinovićima & Milanovićima, Todorićima, Rajićima i strahom od Europe odlaziću po mirovinu u naše strane banke, vozit ću se cestama u rukama stranih koncesionara, telefonirati preko Vodafona, kititi jelku iz Danske, kupovati gorivo na mađarskim pumpama, gušiti se u ruskom gasu/ plinu, piti Evian vodu, odijevati u China shopu, okopavati njive u Ogorju, napasati posljednje ovce u Perušiću, pozdravljati s prstom U šupku i sjećati se velikih vođa i očeva naših naroda & nacionalnih manjina koji su nam omogućili ovaj divan van europski život.
Vrijeme, vreme, vrime je ulazaka-izlazaka. Imal* tko ući? Osim pijanih...Ima izać*...
