U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
334.378 Jutros sam se probudila sa znatnim kašnjenjem. Oči sam pošteno otvorila tek na stubištu. Mračnom. Otvoriš oči, a ono mrak. Sijalice pregorijele. Nevjerojatna gužva za vrijeme kad su djeca već odavno u školi, a zaposleni na radnom mjestu. Umalo da napravim gr/ij/ešku. Napisala sam u prvom prolazu; „zaposleni na poslu“ što ne odgovara istini. Prava je istina da su mnogi na radnom mjestu, ali ne i u poslu.
Na škalama mračnog stubišta ne nedostaje ljubaznosti. Susjed susjedi želi dobro jutro, ona njemu dobar i uspješan dan. Šest katova, na svakom po četiri stana, 24. mikro svijeta. Kismet. Četiri generacije; dede, bake, očevi i majke, kćeri i zetovi, sinovi i žene-snahe, djeca-unuci...
Jedni pamte dva rata, pet država, drugi se trude ništa pamtiti...
Pokušavam sebi objasniti kuda ovoga jutra i u ovo vrime ide ovaj silni narod, od čega živi, čemu se nada...
Moj životni partner, Tuki od milja, suočen s mojom potrebom da sebi razjasnim sva ta pitanja, znao bi reći:
-Ostavi se ćorava posla. Što imamo danas za ručak?-Nježnik od ovce! Ono što doneseš s pazara.
Kad bi zaista to bilo tako, uživali bi u gripi što ju je pokupio na pazaru i na balotama, a na stolu bi me sačekala muda labudova iz Solina. Prepelice s mlijekom.
Kad zrelo pogledam ( za zrelost treba pitati druge), gužvu na stubištu prave;
penzići- stare kajle, nezaposleni, oni na čekanju, po koji student s brdom nepoloženih ispita, trudnice, žene na bolovanju, mladi umirovljeni branitelji...
Dvojica iz Škvera na čekanju, troje iz Željezare, dvoje iz Cementare, jedan iz Mljekare, jedna šalturica iz Uzora, dvoje iz policije spremnih za prijevremenu mirovinu, troje na pola radnog vremena. Djeca izvan nastave žure na treninge, na časove jezika, skupa s brižnim mamama ili nonama...
„Muving“...
Ipak nije sve tako strašno. Kćer prve susjede se udaje u peti mjesec, u sedmom će roditi. U devetom će joj dijete iz prvog braka krenuti u školu. Druga susjeda je uz dobru volju stanara otvorila kćeri i zetu u zajedničkom prostoru mini salon za nokte. U podrumu postoje šanse za uređenje „slane sobe“. Na krovu solarij ili „solarne čelije“.
Muving. Čisti. Kao na modnoj pisti. Botox generacija, otekla od nespavanja. Briga...
Na Radio Splitu, starica se žali Jadranu Marinkoviću;
Kćer mi ne radi, troje djece-unuka, muž-zet na socijali, podstanari 200 eura, mjesečno na Neslanovcu...Kako preživjeti?
Odgovora nema, podrške isto tako, ali ni pitanja;-Otkud im 200 eura?
U zemlji s toliko masovnih grobnica iz davne prošlosti, tko je još vidio baviti se današnjicom. Čuj:-Otkud im 200 eura? Kako preživljavaju?
Tko zna?..
Zna (se)... 334.378
nezaposlenih, na čekanju...
Vrijeme, vreme, vrime je za frulicu. Sviraj mi nježno.