U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila tužnog pogleda na radničku klasu u liku napuštenih i obespravljenih šalturica nekada čuvene modne kuće „Uzor“. Šest mjeseci bez plaće te najava odlaska tvrtke u stečaj, govori o surovoj stvarnosti u kojoj se našla „naša & njihova“ Hrvatska. Izjava trenutačne premijerke Jadranke Kosor o otvaranju 150.000 novih radnih mjesta može se nazvati po naški „lapsus lingue“ ili po njenom, tko vas hebe pastiri što ne kužite kako se radi o „zatvaranju“ radnih mjesta...
Bilo kako bilo svijet se kreće...
Ako nećemo mi u Egipat & Tunis, Egipat & Tunis, uskoro bi nam /im/ mogli doći / glave/.
Dok se u Hrvatskoj gasi proizvodnja, ukidaju radna mjesta, raste broj branitelja, prvih dodavača, savjetnika nesposobnih vladara, ali i broj nezaposlenih.
Po broju nezaposlenih drugi smo u svijetu. Rukometni izbornik Goluža bi kazao, pravi uspjeh. Hej drugi na svijetu. U rukometu tek peti...
Konačno, raste i broj optuženih za pljačku Hrvatske.
Teška vremena dolaze.
Kako za koga,- poručuju oni koji još nisu prozvani za pljačku. Hebrang o tomu pojma nema.
HDZ, ZNA se, također.
Tuga, golema...
Vrijeme, vreme, vrime je o*tužno. Potegnimo čašu „T*ga za jug“.