U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila razmišljajući. Razmišljam... I dalje razmišljam...
O kurčevoj prolaznosti da prostiš.
O prolaznosti života...
O glazbi. O muzici. Koja drastična razlika?! Prekjučer (prije 20 godina) na čelu škverana uvijen u barjak sa šahovnicom s prvim bijelim poljem, jurišao je na Banovinu. Na vlast. Na mladu i nevinu žrtvu samostojnosti ove zemlje, na vojnika, ročnika, Makedonca, Gešovskog. Jure Šundov. Jučer je jurišao na splitske studente koji su ispred te iste Banovine i njegovog radnog mjesta, crnim kravatama prekrili oči da ne vide što im je ta „njegova“ borba donijela.
Jure Šundov.
Nije pala glava kao nekada Gešovskog. Pala je samo kamera iz njihovih ruku nasilničkim potezom domoljuba, jurišnika, dogradonačelnika Splita, Jure Šundova.
Jure de Jure, Jure k*o Jure... Danas je opet zakazan juriš. Na Banovinu. Na vlast. Našu. Njegovu. Na njega.
Juru Šundova...
Ovoga puta morat će biti na suprotnoj strani. Na strani vlasti, kontra jurišnika, škverana...
Razmišljam...
Vrijeme je čudan faktor. Čudna nepoznanica. Stalno si izložen provjeri; koja je to prava strana?! Strana na kojoj si ili na kojoj nisi.
Razmišljam...
Kurcu vrijeme prolazi da prostiš.
Nježniku jednako tako vrime leti.
Sve prolazi, samo šupak vječno živi. Razmišljam...O vremenu...O prolaznosti...O poplavi...Voda nosi sve...Šporkice ostaju na površini...