Jutros sam se probudila u krevetu s početnim slovom S. Splitskom. Prekjučer, također u krevetu na S, sarajevskom. Razlike nema, jer oba „kreveta“ počinju sa S. Čak su i jastuci isti. Anatomski, istih dimenzija.
Ima li razlike između Splita i Sarajeva? Jasno da ima.
Prvo, Split u imenu ima šest slova, Sarajevo osam. Drugo, Sarajevo je duplo veće od Splita.
Treće, najvažnije, migracija stanovništva je u Sarajevu napravila manju štetu nego u Splitu. Ma što govorili o dođošima, dotepencima, brđanima, Šveđanima (Istočna Bosna), papcima,pa i o onima što su otišli, Sarajevo je uspjelo sačuvati duh. Sarajevski duh unatoč najezdi ruralnog svijeta nije nestao. Splićani su se jednostavno preselili u Zagreb. Tako i s njima čuveni splitski duh. Za razliku od Sarajeva, Split je popustio pred naletom „avara“, a izvoz duha nije imao tko nadoknaditi.
Susret sa starom sarajevskom gradskom rajom (hvala Bogu, još ih ima) nikada ne započinje; kuknjavom, nostalgijom, pričom o teškom životu u neimaštini u tuđini, besparici, besposlici, bolesti, iseljenoj djeci... Zapravo, sve počinje šalom.
Arhitektu, Žaru, čovjeka iz školske raje, nisam vidjela 14. godina od njegovog odlaska u Kanadu, u Montreal. Nisam ga uspjela upitati za zdravlje, kuću, pos*o, a on mi je servirao novi vic:
- Vozi Mujo bicikl i sretne Hasu. Haso: Otkud ti bicikl? - Od komšinice.
Kako to - od komšinice? - Idem ja šumom i sretnem konu kako vozi bicikl. Odjednom ona se skine, baci haljinu na jednu, a bicikl na drugu stranu, pa mi reče: Uzmi, Mujo, što ti srce želi! - I ja ti, brate, uzmem bicikl!
Haso: Pa dobro si uradio, što ce ti haljina!
Sarajlije prate zbivanja u Hrvatskoj. Jedinu televiziju koju priznaju iz ovoga regiona je TV Nova. Tako su saznali za Ibru Durakovića štrajkača glađu iz Splita koji se na koncu u Zagrebu izborio za svoja prava. Za njega kažu kako je uspješno iskoristio mjesec ramazan, mjesec posta, za štrajk glađu u komu bi ionako gladovao od 4,30 do sada 19,34. Treba znati. Znanje je moć. U normalnim civilizacijama.
Hrvatskom vlada neznanje (tako mnogi misle). Ovdje važi; neznanje je moć. Vlast donosi zakone pa ih povlači na prvi kašalj javnosti. Zakon o radu (ZOR) se povlači iz Sabora i prije nego što je ušao u dnevni red. Donose se proračuni kojima već sutra treba praviti rebalans. Krizni porezi u kratkom vremenu su pokazali krhko znanje naučne misli ekonomske elite u Hrvatskoj.
Izložbeni paviljon za Bijenale u Veneciji su izgradili volonteri, arhitektonska elita bez poštivanja savjeta statičara. Teglenica sa žičanim paviljonom se raspala na ulazu u Veneciju. Uvozni lobi likuje i kaže da je pravi uzrok iskrivljenja konstrukcije, mreža iz naše željezare. Tuđe je uvijek bolje, kažu oni.
A, moj prijatelj iz školske klupe, arhitekta Žara, danas stanovnik Montreala, pokušava me „ohrabriti“ izjavom kako ova iskošenost nije ništa što nas čeka u budućnosti. Tko ostane „prav“, može se nadati dobrom. Tko se nakrivi kao toranj u Pisi ili poput našeg izložbenog paviljona bolje je da se drži one stare: sidi di si, jer i za di si, nisi...
Žara je u prolazu rekao da se maknem od politike. Rastanak prije njegovog odlaska za Montreal i mog za Splitpa obilježio je još jedan njegov putni vic:
Mujo odlazi kod vidovnjakinje i kuca na vrata.
Vidovnjakinja: Tko je?
Mujo: Tmujo!.. Nabijem na kurac takvu vidovnjakinju.
Ono u čemu nema razlike između Splita i Sarajeva je smokva.
Smokva uspjeva i u Sarajevu i u Splitu! U samom centru grada uz Koševski potok, 200 m od Skenderije miris i mali plodovi smokve su me iznenadili i obradovali. Miris mediterana...
Razlike između gradova ima i nema, kako se uzme.
|
