Jutros sam se probudila u škveru. U splitskom brodogradilištu- BIS-u.
1988.-e godine, brodovi, lijevo od mene Amorella, desno Isabella. Oko mene 10.000 radnika. Autobusi voze škverskim krugom od BSO-a do tvornice motora i nazad. Na kapiji gužva u vrijeme marende. Na kiosku ispred ulaza u krug, zidaruše, boce piva od pola litra ne stignu se ugrijati. Pivo nestaje u pregrijanim grlima radničke klase.
Jučer,lažem, 1. maja, prije skoro 110 dana, ponovno sam se našla nakon 22 godine u škveru. Ispraćali smo novogradnju 469., brod specijalno građen za prevoz sokova.
Danas, postaje upitno tko će koga ispratiti idućeg 1.svibnja; škverani neku novogradnju kojoj je rok predaje prolongiran ili će nove gazde ispratiti njih kroz kapije. Poređenje ondašnjeg i današnjeg buđenja, nameće se samo od sebe.
Ništa se naizgled nije promjenilo. Kranovi su ostali isti. Linije u halama nepromjenjene. Umjesto stotinu varilaca, zatekla sam samo jednog. Ni traga od novih tehnologija. Radnici su skoro isti samo stariji za 22 godine. Mnogih više nema. Neki su u talijanskim škverovima, drugi su poput; Steve, Popa, Voje u Beogradu...
Danas, škverske kapije prolazi 3.500 radnika. Čuje se bosanski, ukrajinski/ruski, govor zagore..Spli/t/ski,najmanje.
Slobodna Dalmacija (20.08.) premijerki Jadranki Kosor prenosi pozdrave i uručuje pismo „neformalnog glasnogovornika“ škverana, novinarke Nevenke Horvat.
U otvorenom pismu premijerki, novinarka Horvat u ime 10.000 brodograditelja traži odgovor na pitanje:
-Recite, premijerko, zašto puštate da navozi potonu?U pismu nema niti jednog argumenta koji bi išao u prilog opstanka navoza na „površini“ mora. Konstatacije gđe. Horvat da je to „industrija koja nam u ovim teškim vremenima popravlja izvozno-uvozni skor“ i da kao dijete brodograditelja zna koliko je to „krvav“posao koji donosi „ zaradu dovoljnu tek toliko da prehrani obitelj“, po meni nisu dovoljne da se odustane od radikalnih rezova u škverovima.
Moje pismo premijerki, nosilo bi drugačiji naslov:
-Recite, premijerko, zašto ste dopustili da navozi plutaju?-Zašto ih niste potopili?
Ovih dana „Veli Jože“, divovski kran (a, zamjene nema), simbol snage, izdržljivosti rasprema se u Šibeniku sa izvjesnim krajem u nekom turskom rezalištu, u željezari u Indiji. Priča o Velom Joži kao da je najava sudbine koja čeka naše škverove.
Država kao većinski ako ne i jedini vlasnik škverova svih ovih godina od Amorelle pa do danas, jako malo ili ništa nije učinila na; modernizaciji, uvođenju novih tehnologija, racionalizaciji poslovanja (smanjenju administracije), jedinstvenoj nabavi, prodaji, specijalizaciji škverova, kontroli „isisavanja“ novca, kontroli nelogičnih ugovora o gradnji gdje se brod gradi po cijeni od 50 mil. dolara, a prodaje za 36 mil. dolara, kontroli ugovora s kooperantima, obuci kadrova...
Novac, na milijune kuna iz proračuna je ipak stizao u „pirju“ za plaće, za osiguranje/jamstvo kredita ili za gradnju stambenih objekata te hotela novoj djelatnosti škverana.
Ovakva brodogradnja, ovako organizirani škverovi što rade sa 80% komponenti iz uvoza i svega 20% vlastitog rada te domaćeg materijala, ne zaslužuje bolju sudbinu od one koja je pogodila radnike; Jugoplastike, Diokoma, Dalvina, Melioracije, Dalmatinke Nova, Adriachema, Prerade, Koteksa, Dalme, sutra Željezare, Dalmacijavina...
Pitanja je mnogo, glasnogovornice škverana, gđo. Horvat, a jedna je premijerka...
BTW. Bročki...
Škverove ne/će zatvoriti?...Angelina Jolie ne/će doći?...
Hrvatice & Hrvati na mukama. Ne zna se koje je teže pitanje...
Jolie drugi put u Bosni. Papa četvrti put u Hrvatskoj?!
Bosna – Hrvatska 2:4 !
|
