četvrtak, 22.11.2007.
POROCI U VEZAMA I ŽIVOTNE ODLUKE
Pušenje, alkohol, droga, kockanje...
Razgovor sa jednom osobom potaknuo me na razmišljanje o ovoj temi.
Ulaskom u neku vezu moguće je da nam se počnu ukazivati vidljive negativnosti ala neka od gore navedenih. Jedna strana ima neku od vidljivih negativnosti s kojima se počnu uočavati ogromne različitosti dviju osoba. Jedna uživa u nekom od poroka, a druga to velike negoduje i ne slaže se s tim postupcima i ponašanju druge osobe prema sebi.
Ovakve stvari su još donekle i „lako“ riješive jer su vidljive, no što je sa onim prikrivenim psihičkim ljudskim problemima, bilo njih i u malim količinamam (postocima) koji se uvuku u vezu i provlače kroz vezu stvarajući joj određeni oblik, odnosno vezu? Jer imajući i vrlo malo neku od negativnosti (posesivnost, ljubomora... npr. posesivnost čak ne treba biti ni ona extremna koja očigledno guši čovjeka negodovanjem suprotne strane za nešto, već može biti i prikrivena koja jednostvno odvede vezu u jedan smjer) će utjecati na vezu i na stvaranje određenog oblika veze. Zato i je svaka veza jedinsvena, unikatna da kažem jer su u njoj dvije različite (ne)savršene osobnosti. Kako njih prepoznati? Kako se s njima boriti? Kako usmjeravati vezu ka pozitivi? I drugo pitanje, što i kako odlučiti uočivši neki porok, negativnost s kojm se ne slažemo? Da li nastaviti s vezom? U ovakvim vidljivim slučajevima, znači gdje postoji neki od poroka koji nam smeta napravit ćemo jednu od tri presudne životne odluke.
A to su:
1. uči ćemo još dublje u jednu takvu vezu jer se bojimo izgubiti ono što dobivamo, lijepo nam je, osoba nas ispunjava i zadovoljava naše potrebe (barem mislimo jer se na početku veze ne može sve odmah vidjeti),
2. držati se svojih stavova i pokazivati svoja stajališta o dotičnome problemu sa svojesnošću da je moguće da ćemo i izgubiti vezu, znači nečemo se bojati prekida jer znamo da ima još ljudi na kugli zemaljskoj koji će nas moći ispuniti, ali ne na indentičan način već na svoj posebni način i opet će nam biti dobro, i biti ćemo isto zadovoljni i ispunjeni,
3. odmah si reči ne volim da mi partner ima taj i taj porok, ne želim si stvarati mogučnosti za razvijanje nečega još i goreg, nećemo nastavljati sa takvom vrste veze i s time omogućiti stvaranje određenog oblika veze.
Čak bih rekla da se sve ove tri točke provlače kroz jednu vezu, samo je ovisno koliko nas je neka osoba privukla na početku, što vidimo u njoj i koliko nas ispunjava i s obzirom na to odlučujemo što ćemo dalje.
I s time se počnu stvarati faze veze. Uvod, zaplet, tok, vrhunac i rasplet. Od tuda i nastanak filmova ili naših života po filmovima? 
O.k. krenimo:
Svi mi kada krenemo s nekim u vezu, ne krećemo (naravno, nadam se ) jer nas osoba ne privlači, već dapače upravo mislimo kako smo konačno sreli osobu života i koja nas ipunjava, s kojom smo zadovoljni. Svaka ljubavna priča ima svoj lijepi (euforični) početak. Čak ne trebamo biti niti zaljubljeni kako bismo mislili da je sve 5!
No s vremenom kroz druženje i upoznavanje počinjemo uviđati neke stvari koje nas počnu smetati. Počnemo reagirati i počnu nam se motati razna pitanja po glavi, kao npr. Što napraviti? Kako se postaviti? Koliko se držati svojih stavova?
Na pisanje svega ovoga potakao me jedan razgovor s jednom curom koja je u vezi nekih mjesec i pol i počela je uviđati da joj partner pije (ujedno i puši). Zna popiti i do pola litre alkohola (viski, konjak, što god), no ne tokom tjedna, već skoro pa svaki dan. Osobi s kojom sam razgovorala to sve smeta i rekla mu je to, no na to je dobila odgovor da ga ne prihvača ono što on je, da ga želi mjenjati i da on to radi jer ga to opušta jer ima naporan posao i radi po cijele dane, ne može spavati i da mu to treba kako bi se opustio. Cura govori kako je tom njegovom okruženju od kuda je on normalno popiti, da svi piju kao smukići i da nezna da li on oduvijek tako pije ili od pred neko vrijeme. Počela se brinuti da s time što ga voli i želi mu dobro ne pretjera u kvocanju i svome negodovanju i da ga s tim načinom izgubi i primjetila je da je počeo skrivati prazne boce od nje.
U največem slučaju izabiremo odluku pod brojem jedan jer nas vuče ono nešto što nam osoba pruža, što nam treba i odlučujemo tolerirati osobu jer je veza na početku, želimo se svidjeti jedno drugome, zadržati osobu jer nam daje sve potrebno i ne želimo ju izgubiti. Prelazimo preko stvari koje nam smetaju, a u ovome slučaju su to vidljive stvari, poroci - pušenje i alkohol. Zato se na početku ušutkamo i ili ne želimo reči što nas smeta jer mislimo da će se stvari promijeniti same od sebe ili da osoba neće moči prihvatiti naše ponašanje odnosno želje i počnemo mijenjati sebe umjesto da budemo svoji, a druga strana je i da sami sebe ne znamo u potpunosti jer je to cijeloživotni posao.
Na početku veze (pretežno kod svih) oba dvije osobe se trude jedna oko druge i te neke „sitnice“ ne dolaze toliko do izražaja, odnosno ne idemo toliko za njima i stavljamo ih po strani jer želimo zaDRŽATI vezu. Zašto zadržati? Jer da smo iskreni sami sa sobom ponašali bi se u skladu sa sobom. Sklad sa sobom u ovome slučaju bi bio da osobi pokažemo da nas nešto smeta i da je na njoj da ona to poštuje jer u ovome slučaju je i za njega to štetno, no to nije tako jednostavno jer se upleće i druga strana sa svojim stavovima i željom da ju se poštuje jer misli i gleda da je u pravu da radi što hoće sa svojim životom. Točno, no dalje je na nama da se ne držimo grčevito neke veze koja ima pokazatelje da nismo ili nećemo biti u mogućnosti se uskladiti i zbog toga je potrebno da pokažemo ono što osjetimo da nas smeta i s time odmah usmjeravamo vezu ka nečemu pozitivnome ili negativnome. No opet ni to nije lako jer npr. u ovome slučaju imamo mogućnost da nastavkom te veze uložimo svoj trud u osobu kako bismo je izvukli svojom višom sviješću iz negativnih riješavanja svojih problema, a to ćemo i moči pokušati napraviti jer i mi dobivamo neka ispunjenja s njim. No da bismo to mogli izvesti moramo dobivati pokazatelje partnerove suradnje.
Do čega dolazimo sa svim ovim?
1. Do toga da neke stvari nesvijesno radimo – ne razmišljamo o nekim posljedicama, samo bezglavo uljećemo.
2. Da ulaskom u vezu ne živimo samo svoj život već i tuđi – da s time dobivamo odgovornost ne samo prema svome životu već i prema tuđem životu.
3. Da nije smisao i cilj života/veza samo u uživanju u sreći i stvaranju ugode već i rad (svako) na sebi kako bi riješavali svoje unutrašnje probleme uz pomoć drugih, pogotovo partnera jer nam tada i najviše dolaze do izražaja.
4. S vezama se životi isprepliću
Ovisno koliko smo svijesni sebe svijesniji smo i okoline, onoga što nas okružuje i što utječe na nas i koliko može utjecat na nas i koliko smo sposobni se boriti sa nečim u životu i sve to pokazuje koliko smo zapravo jaki, duhovno jaki. Hoćemo li odmah, posustati, malo kasnije ili tek kada uvidimo da smo napravili sve što je bilo u našoj moći.
Džeći se na početku veze svojih osječaja, oni su ti koji nam daju signale za eventualne daljnje probleme koji se mogu stvarati kroz vezu i prelazeći preko nečega mi svijesno ulazimo u problem. Iskrenim odnosom prema sebi uklanjamo osobe koje nam se ne mogu prilagoditi, koje nisu u našem rangu svijesti i s time životnih stavova i ponašanja. I ne trebamo se bojati da nećemo nači osobu koja nas neće moči pratiti jer sva ljudska bića imaju duše, idu za svojom srećom i žele dati ljubav, naravno na svoj način jer je sve ovisno o svijesti osobe, koliko se ona zna i razmišlja o sebi, ali u nesebičnom smjeru, a opet za sebe i okrenuta k sebi.
Ono što se dalje dešava kroz veze, pristajući na početku veze da zbog nečega ugušimo dio sebe je da se mora znati da kada veza uđe u svakodnevicu, kada se osobe dovoljno upoznaju i opuste jedna pored druge, da veza poprimi druge oblike i da može doći do izražaja da nam one stvari koje smo ugušili u sebi počnu više smetati. Uzmimo ovaj primjer, da joj alkohol i cigare npr. počnu više smetati kroz vezu i to iz više razloga:
1. da ona sama neće moći više gledati osobu kako se ubija jer je napravila sve što je u njenoj moći, i ne može više prelaziti preko sebe i trpiti svoje negativne osječaje,
2. i da ta osoba više neće štetiti samo sebi već je mogućnost da to može preći i u druge vode, da će početi šteti i njoj.
Veza će poprimiti određeni oblik ovisno o daljnjem razvijanju veze, odnosno događajima. Ovisiti će koliko koja osoba želi promijeniti sebe, što joj je važnije, koliko je sebična i koliko je od dogovora, kompromisa i razumjevanja – koliko se je svijesna.
Znači moramo biti svijesni jedne stvari, a to je da moramo gledati istini u oči. Istina je da osoba pije i to sada, u sadašnjosti i nikakva ostala opravdanja nisu važna i ne treba ih gledati jer znamo posljedice alkohola. Zato smo i nesvijesno-svijesno reagirali. Nesvijesno jer je ta priča sa alkoholičarima u nama, stopljena s nama i ne trebamo vrtiti sve i svašta da znamo posljedice koje se mogu izroditi iz ovakve jedne situacije koja za sada (valjda) nije toliko opasna za jednu i drugu stranu, s time da je za sada opasnija smo za njega i zato smo svijesno reagirali. S obzirom da je to stopljeno s nama imamo sliku svega, svijesno reagiramo i to su procesi ljudskoga ponašanja.
Kao što sam u predhodnom jednome postu govorila o pogađanju usta s žlicom i naše učenje kakenja itd. To se sve stopilo s nama da ne trebamo niti razmišljati o nekim stvarima već samo svijesno reagiramo i zato znamo. I zato treba ići i ulaziti u podsvijest. A to se radi uprvo ulaženjem u sebe, preispitujući svoj reakcije i dobivene osječaje u nekim trenucima. I onda ćemo doći do stupnja da kad nas netko nešto pita, ala kako smo sigurni ili kako znamo da je nešto točno ili nije čemo reči... jednostavno znam (a odgovor u nama je: jednostavno osječam, stopljen sam s time vidim širu sliku od tebe, ne mogu ti objasniti morat ćeš sam doći do toga.. izvini... pomogao bih ti... no znam koji sam ja put prošao da dođem do toga, ali znam i kako ti mogu pomoči... tako što ćeš imati želju za učenjem... o sebi... i kada ti netko nešto kaže ćeš htjeti sagledati sve strane kako bi našao pravu stranu i nečeš odmah pljuvati i omalovažavati tuđa mišljenja, razmišljanja... nego ćeš probati uči u njegov svijet.... jednostavno češ htijeti sam uči u njegovu dubinu i probati se stopiti sa tom osobom kako bi probao skopčati BIT onoga što ti govori..... za početak će ti biti teško neke stvari shvatiti i bit će ti nejasne... no samo prati svoje osječaje i uvidjet ćeš, zapravo osjetit ćeš da ono što ti neka osoba nešto govori ima logike, ali je ne možeš u potpunosti uloviti i shvatiti... vidjeti sliku koju ona ima, jer slika znači više od riječi).
Znajući i prihvačajući istinu znamo i što nas jednoga dana može zadesiti. Znači, gledajući istini u oči znamo što prihvačamo i koje su mogučnosti događaja i s time dolazimo do toga da nam se jednoga dana može desiti da ćemo morati napraviti jednu najtežu stvar u životu, a to je da ćemo morati napustiti osobu unatoč što je volimo jer je s tim pičem počela štetiti ne samo sebi već i nama. S tim činom osobi pokazujemo da volimo sebe i ne želimo si uništavati život ostajući s njim i da je na njemu da odluči što mu je važnije, boca ili mi.
Ukoliko smo se odlučili uči u jednu takvu vezu koja ima predispozicije za stvaranje nečega gorega i odlučili smo se na takvu vrstu rizika, to je naša i osobna odluka u kojoj znači moramo znati što nas može sve dočeakti kako ne bi bili nespremni.
Znači, potrebno je iskreno i otvoreno sagledavanje situacije i naša iskrena odluka o našem djelovanju (osobni izbor). S time smo se riješili straha i nećemo se bojati izraziti i izjasniti svoja nezadovoljstva nečim i biti ćemo svijesni da ćemo s tim načinom možda i izgubiti započetu vezu, no samim time ćemo dobiti odgovor koliko je kome stalo do nekoga.
- 11:11 -
