signifying.nothing

U proljece, najljepsa je zora. Dok svjetlost mili brezuljcima njihovi su obrisi obojeni blijedim rumenilom i po njima se vuce pramenje grimiznog oblaka.
Ljeti, to su noci. Ne samo za mjesecine, vec i za tame kad nocu krijesnice svjetlucaju, pa i kad kisi, o kako je lijepo!
S jeseni veceri, kad iskricavo sunce utone gotovo do ruba brezuljaka i vrane se vracaju svojim gnijezdima, po tri, cetiri ili po dvije; jos ljupkiji je niz gusaka, poput sara na dalekom nebu. U srce vas dira sum vjetra i zuj kukaca.
Zimi, rana jutra. Doista je divno kad snijeg napada nocu, a prekrasno je i kad se zemlja zabijeli od mraza; ili, cak i kad nema snijega ni mraza, kad je samo jaka studen a posluzitelji hitaju od sobe do sobe raspirujuci vatru i noseci ugljen, kako to dobro pristaje ugodjaju tog godisnjeg doba!
Ali kad se priblizi podne i hladnoca popusti, nitko vise ne pazi da li zeravnici gore i domalo ne ostaje nista do hrpe bijelog pepela.

ss.mns.1.