< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Pokušaj prvi
...pa na šta izrodi...

Linkovi
Blog.hr
Bljesak.info
Iskon.hr

Moje Vještice
Makedo
Crvena vještica :)
Alessandra
Crna vještica :)
Leonarda
Plava vještica :)

hometown

SMIJEŠAK, MOLIM! :)

13.03.2005., nedjelja
Okupacija



Dream by Trytobe




Večer je mirisala kao obično i ništa nije nagovještavalo da će se u njoj roditi kaos. U dnevnom boravku mojih roditelja odvijalo se još jedno obiteljsko okupljanje i buka se miješala sa dimom cigareta, klizeći na ulicu kroz otvorena balkonska vrata. Galama uobičajena za ovakve događaje smetala mi je. Uspjela sam se izvući od izrabljivačke dužnosti zabavljanja tuđe djece i pokušavala sam pratiti događaje na ekranu prastarog TV-a. Prikazivao se neki američki film iz 80.-tih godina. Sam Bog zna zašto me zaintrigirala radnja te petparačke produkcije. Napeto sam pratila šarene pokretne sličice i tek krajičkom oka sam zamijetila da je svijetlo zatitralo. Već slijedećeg momenta zavladao je mrak.
Galama je na čas utihnula. Tamu je proparao glas mog oca: «Ženo, sreća da nisi pospremila one svijeće od Božića, kao da si znala da će nam trebati tri mjeseca poslije». Smijeh iz 5-6 grla uzdignu galamu iz prašine i kao da prizva svijetlo, jer žarulja zablista u punom sjaju. Prebacila sam svoju pozornost sa veselog društva na ekran i ustuknula. Nešto se čudno dešavalo, jer titl filma više nije bio na poznatom jeziku. Slova su oblikovala nepoznate riječi.
«Ej, tata, dođi pogledat ovo», viknula sam. Stari se lijeno došetao i namrštio obrve. «Hm, šta si sad zabrljala? Kako si to uspjela pokvarit?». Klasika! Ako nešto nije u redu oko tehnike odmah me proglašavaju glavnim i odgovornim krivcem. Umjesto da pokažu malo razumijevanja za tehničke žrtve mojih eksperimenata sa «popravljanjem» aparata, oni počnu sa nabrajanjem cijena svih radija, tranzistora, pegla koje sam onesposobila u znanstvenom zanosu….Zahvaljujući gostima mimoišla me prodika, ali sam i profućkala priliku da odgledam film do kraja, jer je stari ugasio kutiju i zaplijenio daljinski. Prkosno sam prišla radiju u kutu sobe i upalila ga. Hm, ni on baš nije najbolje fercerao. Ni jedna stanica nije mojim ušima pružala razumljive sklopove. Napokon sam nakon 10-ak minuta šteljenja uspjela uhvatiti slab signal poznatog jezika. Možda bi bolje bilo da nisam, jer ono što smo čuli izvrnulo je svijet naopako…
«Dragi građani drage nam Federacije, molimo vas da ne dopustite da vas zaslijepi panika! Istina je da nam je domovina okupirana, ali obećana nam je maksimalna obzirnost i naklonost! Republika Mađarska (?!) je jasno naglasila da o nama ovisi kako će se ophoditi u ovoj situaciji, pa vas još jednom molim da ne izazivate nikakve probleme i da se priklonite trenutnom stanju…»
Glas na radiju se počeo gubit i prekidati. Muk u mom dnevnom boravku nije dugo trajao. Svi su progovorili u istom momentu-žene su kukale, muškarci su bili prividno hladni i pod kontrolom. Ja sam izletjela na balkon i ostala paralizirana prizorom. Ulica je bila puna vojske sa oznakama neke nepoznate zemlje. Prisjetih se da je spiker spomenuo Mađarsku. Pa zar Mađarska ima vojsku?! I kakva je ta naša zemlja kad je može okupirat MAĐARSKA! Ruka mi posegnu u džep za mobitelom. Morala sam javiti bratu šta se događa, on možda još ne zna. Trebali bi i okupit ljude pa organizirat pokret otpora. Konačno će se isplatiti što smo godinama morali štrebati brošure iz «Titovih staza revolucije». Pogledala sam na ekran mobitela i šokirala se. Mora im se priznat da su ovi Mađari drama učinkoviti. Okupirali su nas prije pola sata a već će nam uspjeti naplaćivat roaming - na ekranu je pisalo «HT Hungary»…


Tu negdje sam se probudila. Javim vam ako se jedne od ovih noći desi nastavak. I mene živo zanima… :)



- 17:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #
11.03.2005., petak
Svašta majka rodi...:D

Članak koji prenosim sam maloprije pročitala na Iskonu i još uvijek mi oči suze od smijeha. Mislim da je to dobar razlog da ga podijelim s vama :) Ne znam kakav komentar dati na ovaj događaj, pa ću citirat moju dragu priju Karin: "Svašta majka rodi, al' kamion ne može!"
Romi Mesiću poklonili ukradenu sliku

Kada je doznala da je njezina ukradena slika darovana predsjedniku Stjepanu Mesiću, slikarica Slavica Međeri zbog šoka je završila na Internom odjelu bolnice Rebro.

Dan prije Večernji list nazvala je uzrujana i potresena slikarica koja je tvrdila da je u novom broju tjednika Globus pročitala da je romski pjesnik Kasum Cana Mesiću darovao njezinu sliku koja je bila ukradena.

Slika je, zajedno s osam drugih koje je naslikala, ukradena prošle godine u restoranu Slavonski dukat na Radničkoj cesti.

Krađu je već tada prijavila policiji koja dosad nije uspjela otkriti počinitelje, pa je u četvrtak otišla u PU Trnje kako bi obavijestila policiju da je sama otkrila gdje se nalazi ukradena slika.

Suprug Zdravko Međeri ispričao je Večernjaku da su je u policijskoj postaji zadržali na ispitivanju od 17.30 do 21 sat te da joj je na povratku kući pozlilo, pa je prevezena u bolnicu. Kaže da je zbog cijele situacije njegova supruga jako preplašena jer su joj u policiji rekli kako bi bilo najbolje da se o svemu tome ništa ne govori zbog umiješanosti Predsjednika.

Načelnik Ureda načelnika zagrebačke Policijske uprave Krunoslav Borovac potvrdio je Večernjaku da je policija dala obitelji Međeri takav savjet, ali zato da kradljivci ne bi bili upozoreni jer bi mogli skloniti ostale ukradene predmete. To što je u ovom slučaju riječ o Predsjedniku Republike ništa ne mijenja.

Kasum Cana, predsjednik Centra Roma, također je potvrdio da je tu sliku prije predsjedničkih izbora darovao predsjedniku Stjepanu Mesiću i kaže da slika nije ukradena. Rekao je da je on tu sliku također dobio na dar, a kako mjesečno dobije dvadesetak slika kao dar, više se ne sjeća tko mu je tu sliku darovao. Nema ni certifikat za spornu sliku.

- 12:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
03.03.2005., četvrtak
KRATKI OSVRT

…na moje postojanje od zadnjeg javljanja…







Broj popušenih cigareta: 0
Broj napuhanih promila u krvi: 0
Broj proždranih čokolada: i ovo je 0
Broj popijenih sokova: prestala brojat nakon što sam počela isijavat neko čudno zeleno svijetlo (moguća posljedica radioaktivne borovnice)
Broj potencijalnih bijelih prinčeva: 0
Broj kretena na mom putu: jedan ali vrijedan
Broj sretnih trenutaka: punooooo, i hvala odgovornima za to! J
Broj tužnih trenutaka: isto puno, po jedan za svaki put kad se sjetim da prve tri stavke moraju ostat nepromijenjene još 24 dana.

Kad se sve zbroji i oduzme-nije ni loše.
Obećavam podrobnije javljanje za par dana! Pusa svima!


- 13:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>