Trying to find myself- not succeeding

Bilo bi vrijeme da izbacim to iz sebe. Stvar koja mi se dogodila prije 5 godina i koja mi je promijenila cijeli zivot, pogled na svijet i sve sta sam danas postala. Maltretiranja jedne osobe dosla su do te razine da sam znala zavrsit u bolnici zbog takvih fizickih ozljeda, da jednostavno nisam mogla normalno hodat. Svaki put kad sam izlazila iz kuce htjela sam samo pocet trcat da me ne dohvati. Nema dana kad nisam pogledavala oko sebe, nema dana kad sam hodala uzdignute glave. Doslo je do stvari koju svaka osoba ne zeli nikome, stvari od koje svaku zensku osobu netko oce zastiti. Boli dok ovo pisem, boljelo je tad jako. Fizicke rane su zacijelile, al one na srcu nece nikad. Sjecanja od tog trenutka bit ce mi uvijek jasno u glavi. Al pokusavam na to gledati kao na stvar koja me ojacala, psihicki stabilizirala, zbog svega tog postala sam uporna, osjecajna, komunikativna i ono sta sam danas. Ovih dana mi se javljaju sjecanja na to, trebala sam to samo stavit negdje gdje cu moci procitati da se trebam trudit u svemu sta radim, trebam se trudit oko osoba koje mi znace. Ne treba nista ostavljat, vrijeme nas moze zajebati i skratiti se, a tad ostajemo sami, bez izrecenih rijeci osobi koju smo voljeli. Ne bi htjela da se to meni dogodi, samo ocu da svi koje volim znaju sta mislim o njima i da cu ih uvijek voljeti.

Hvala svima koji ste me rasplakali, zbog vas sam se naučila smijati.

Hvala svima koji ste me ostavili, zbog vas sam postala jača.

Hvala svima koji ste previše pričali,zbog vas sam naučila slušati.

Hvala svima koji ste mi zabili nož u leđa, zbog vas sam postala iskrena.

Hvala svima koji ste me gazili, zbog vas sam postala samopouzdanija.

Hvala svima koji ste me prevarili, zbog vas sam naučila šta je vjernost.

Hvala svima koji ste šutili, zbog vas sam naučila komunicirati.

Hvala svima koji ste me doveli do dna, zbog vas sam se naučila dignuti iz mrtvih.

Hvala svima koji ste me mrzili, zbog vas sam naučila voljeti.

Hvala svima koji ste bili ljubomorni, zbog vas sam naučila cijeniti ono šta imam.

Hvala svima koji ste mi lagali, zbog vas sam naučila prihvatiti istinu.

Hvala svima koji ste me rušili, zbog vas sam postala uporna.

Hvala svima koji ste me povrijedili, zbog vas sam postala JA.

Izgubljena, prazna, usamljena, neshvaćena, uporna.....to su samo neki atributi koji opisuju moje trenutno stanje.
Ne znam tko sam više. Ne prepoznajem samu sebe. Osoba koja ne moze izraziti svoje osjecaje prema nekom. To nisam ja. Osoba koja ne moze saznat sta osjeca. To nisam ja. Osoba koja upravlja svojim osjecajima. To nisam ja. Al danas jesam. Ne volim to sta sam takva, nisam to ja. Koliko su me povrijedili nisam mogla ocekivati nesto drugo.
Kako sam tuzna. Ne mogu to niti opisat. Srce i dusa me bole. Tako bi se htjela isplakat. A samo se borim sama sa sobom. Boli me sve to, ne mogu podnijet ovaj osjecaj.
Znam sta ocu od pojedinih osoba, zasto im to ne mogu reci? Nek budem odbijena, nece biti prvi put, al bit ce mi lakse. Al taj strah, strah od ponovne boli i toga da budem povrijedena je jaci. Ispred osobe stanem i ne znam sta reci kad me nesto pitaju. Svidas mi se, ne svidas mi se.....sta je to tako tesko nekom reci, glupi osjecaji.



Uploaded with ImageShack.us