Prosle godine sam bio u kontaktu sa kolegom bas da napravimo jedan, takoreci, intervju na temu koja bi zagolicala vecinu obicnog naroda. Pod obicnim smatram one koji ne znaju sta se desava oko nas, da nas truju, lazu, obmanjuju sve vise iz dana u dan a mi kao slepci verujemo u svaku njihovu rec.
Da li smo onda postali roboti, sta se to desava sa nama. Tehnologija nam je uzela zivot, uzela sve, prate nas kad idemo u kupatilo a ne da nas nece pratiti kada idemo negde gde ljudska noga nije krocila...
Pitate se kako i zasto?
Pa jednostavno - vecina ljudi na ovoj "planeti" koristi "pametne" telefone tj telefoni koriste glupe korisnike. Svaki od tih telefona ima GPS koji sluzi, ne samo svrsi navodjenja, nego i skrivanja informacija koje nam cesto mogu biti pred nosom.
Zasto bas ovakav naslov i zasto bas GPS?
Tema je jako opsirna da bi se stavila u par recenica, ali samo razmislite o ovome.
Zasto su podstaknute teme Juznog i Severnog pola, zasto se one ne mogu videti na Google mapi, i zasto se sve sto dodje u dodir sa polovima zataskava i objavljuju neke nebitne teme?
Zasto se prica da se posle Drugog Svetskog rata Hitler i njegovi izabranici krili u Argentini, ali da su tokom rata bili na juznom polu, stvorili svoje komplekse i mozda i dan danas tamo zive?
Zasto se spominje rec "Hollow Earth" ili ti nasa planeta koja je prazna izunutra, i kojoj su polovi spojeni prazninom?
Zasto je crkva pre 500 godina tvrdila da je Zemlja ravna ploca i da su svi oni koji su bili protiv toga bili spaljivani?
Zasto NASA skriva dokaze od nas, koriste tzv fish-eye kamere koje zaobljuju planetu iz svemira - primer je samo skok Felixa Baumgartnera, gde se vidi da su koristili bas tu fish-eye kameru?
Zasto su Amerika, Rusija, Kina, Nemacka, UK i Francuska izdale zabranu prilaska Juznom polu i sto je jos smesnije, uveli vojsku da svako ko imalo pridje juznom polu bude preusmeren negde "drugde"?
Zasto avioni koji lete iz Juzne Afrike prema Australiji putuju duze nego predvidjeno, zasto ih GPS usmerava na neki duzi put?
Zasto nam kriju da mi ustvari imamo 2 Sunca koja se bas upravo mogu videti sa Juznog pola i nigde vise?
Razmislite malo...
Mnogo je pitanja zasto ali malo odgovora zato.
U jednom od postova sam govorio o promeni klime, na koju mi doslovno ne uticemo.
U proslosti, mediji su sirili razne lazi kako smo mi, ljudi na zemlji, uticali na promenu ozonskog omotaca koji slabi na severnom i juznom polu. Medjutim, nikad nam nisu rekli da se promena Zemljine zastite u vecini slucajeva odnosila na spoljasne odnosne, tj uticaje van nase planete.
Jedan od razloga jeste i 12. planeta Nibiru, cije se postojanje prikriva zadnjih par godina.
1982. polsani su tajni sateliti kako bi potvrdili mogucnost 12. ( ili 10. planete kako neki kazu) i na kojoj je ona relaciji.
Kada su sateliti potvrdili da ne postoji samo ta planeta, nego jos jedna slicna njoj, 1983. sve su informacije bile zataskane jer nisu hteli da se javnost uzbuni. Zasto?
U bilo kom slucaju, stanovnici nase planete nebi preziveli, ma kakva god katastrofa nas zadesila, jer prolaz same planete pored Zemlje moze ostaviti katastrofalne posledice.
Da li treba sumnjati u to? Naravno da ne.
Mnoge su teorije da sama planeta Nibiru ili Planeta X ili 12. planeta, ima uticaj, ne samo na nasu planetu nego i na sve ostale planete u suncevom sistemu.
Kako?
Uticaj promene klime, promene polova, uticaj na ljude i njihovu psihu.
Poznato?
Pre par meseci sam citao jedan clanak (koji je naravno uklonjen sa interneta) da se eklipsa planete Zemlje nagnula nekih 5 stepeni u odnosu prijasnji polozaj i da je porast morske vode uzrokovan topljenjem leda sa severne kape.
Naravno da ce se topiti, jer tacka severnog pola nije vise tamo gde bi trebala biti, klima se promenila, led se topi.
Medjutim, ta situacija i nije toliko alarmantna koliko je ispustanje metana.
Metan je bezbojni plin, spoj ugljika i vodika s kemijskom formulom CH4. Spojevi ugljika i vodika nazivaju se ugljikovodici, a metan je najjednostavniji iz te porodice kemijskih spojeva. Razvija se u barama gdje trunu organske tvari pa su ga zvali i močvarni plin. Nalazi se još i u rudnicima ugljena gdje se miješanjem sa zrakom znaju uzrokovati razorne eksplozije koje su uzrok mnogih rudarskih tragedija. (wiki)
Naglo ispustanje metana u atmosferu bi instantno unistio bioloski svet na planeti.
Jos jedan od primera zasto se menja sve na Zemlji jeste klima.
Potenciran raznim istrazivanjem, citanjem i gledanjem kaseta i videa, ustanovio sam da se u poslednje vreme, pogotovo u 2014. godini, klima znatno pogorsla.
Gledajuci i citajuci razne vesti i izvestaje, ustanovljeno je da se klima najvise menja na severnoj strani Zemljine lopte (od ekvatora do severnog pola).
Zemlje u kojima nikada nije bilo zemljotresa, poplava, tornada, sada se to desava.
Sve bi bilo razumno ako se te "prirodne" pojave desavaju u zemljama u kojima je to normalno, ali u nekima, tipa drzave bivse Jugoslavije, desavaju se poplave (Maj 2014 Srbija, Hrvatska, BiH) gde su izgubljeni mnogi zivoti jer prevencija nije sprovedena u delo, tornada na obalama Hrvatske, ponovni strah od poplava u BiH (septembar 2014).
Cime smo zasluzili da nas tako bajne "medije" i njihove "bajne" vesti ne obavestavaju o strahotama oko nas.
Koliko vec dugo zivimo na ovoj planeti, uspeli smo prebroditi razne nedace, medjutim djavo neda mira pa nas MEDIJI i dalje truju laznim vestima i ne govore istinu.
Ko stoji iza njih, ko njima naredjuje? Iluminati?
Ko su Iluminati? Sta nam oni predstavljaju?
Odakle su dosli? Zasto smo mi njima robovi?
Odlazim na drugu temu...
I trece, nesto cega se najvise plasim jeste nagla promena u ponasanju kod ljudi.
Razlog?
Moze ih biti mnogo.
U poslednjih 20 godina, situacija se drasticno promenila ( da ne nabrajam jer ima mnogo) ali u poslednje vreme se to najvise istice.
Rodjeni brat i sestra ne mogu vise biti u jednoj sobi, mentalno zdravlje ljudi se pogorsava, otudju se previse, koriste internet kao jedini izlaz u svet, gledaju tv gde im truju mozgove i sole pamet.
Mrznja je postala deo svakodnevnice...
Pitanje je samo jedno: Kuda vodi ovaj svet, da li smo mi stvarno robovi nekih visih sila, da li smo kao lutke kojim upravlja neko drugi, odredjuje nase zivote, koristi za svoje potrebe...
Elektronski akcelerator elektromagnetnih talasa (HAARP) od 3. maja uključen je i nad Srbijom u selu Beljina kod Barajeva, a njegovo delovanje osetilo se toga dana već u prepodnevnim časovima, kao nagli pad atmosferskog pritiska i omorina, što je kod mnogih rezultiralo otežanim disanjem i glavoboljom.Brane li nas i ovu državu ovi ljudi ili nas zajedno sa SAD kontrolišu i uništavaju - ministar odbrane i Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general-potpukovnik Ljubiša Diković
BEOGRAD – Prema rečima očevidaca iz okoline Barajeva gde je sistem HAARP instaliran, u popodnevnim časovima trećeg maja, od 17.30 do 18.30 časova po „oblacima“ se moglo zaključiti da sistem radi punom snagom. „Talasaste“ strukture su se veoma brzo formirale, a onda za nekoliko minuta razlivale, kako su išli talasi uključivanja. Na taj način se i Srbija upisala na listu zemalja čije je stanovništvo izloženo dejstvu HAARP sistema. A šta je zapravo HAARP? Ono što je kod HAARP sistema i najopasnije, a o čemu se u Srbiji malo zna i drži pod velom tajne, jeste i činjenica da ovaj sistem talasima niske frekvencije utiče i na rad ljudskog mozga.
Program Aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije (skraćeno HAARP) projekat je istraživanja sa ciljem razumevanja, stimulisanja i kontrole procesa u jonosferi. Jonosfera je deo zemljine atmosfere na visini od 50 do 80 kilometara koji sadrži veliku količinu jona (naelektrisanih čestica) nastalih delovanjem sunčevog vetra i ima veliki uticaj na prostiranje elektromagnetnih talasa.
Oprema je smeštena na površini od 13 hektara u blizini mesta Gakona na Aljasci. Sastoji se od velikog broja uređaja za prijem i slanje ogromnih količina energije, koju čini 180 antena i šest generatora ukupne snage od preko tri miliona vati. Iako su osnovni ciljevi izučavanje polarne svetlosti i satelitskih radio-komunikacija, komuniciranje sa podmornicama u domenu ekstremno niskih frekvencija, ovaj sistem omogućuje ispitivanje šupljina ispod površine zemlje (pretraživanje skrivenih tunela i podzemnih skrovišta), ometanje radio-komunikacija na određenim područjima pa čak i uništavanje neprijateljskih aviona, projektila ili satelita.Ipak, ono što je najvažnije je mogućnost sistema da se promenom hemijske strukture, temperature i vlažnosti viših slojeva atmosfere deluje na klimu i sve prateće klimatske efekte na željenoj teritoriji. Jedna od mogućnosti ovog sistema koja se ne pominje na listi zvaničnih ciljeva, ali ipak postoji, jeste da se talasima niske frekvencije utiče na rad ljudskog mozga. HAARP stanica trenutno ima 150 u svetu, a jedna od lokacija je i selo Beljina kod Barajeva, pedesetak kilometara udaljenog od Beograda.
Iako osmišljen kao sistem odbrane i preventive, u SAD je objavljen veliki broj knjiga najcenjenijih vojnih stručnjaka koji sumnjaju u pravu svrhu HAARP-a, posebno što je u njega najveća svetska vojna sila uložila neverovatno veliki kapital. Veliki broj protivnika HAARP-a u SAD je otvoreno upozoravao javnost da se zracima ovog sistema može direktno uticati na ljudski um, odnosno mentalni sastav svakoga od nas.Predsednica Internacionalnog instituta za brigu o ljudskom zdravlju, Rozali Bertel za HAARP smatra da je mamutski grejač sposoban da u jonosferi napravi velike promene. HAARP može da svojim dejstvom bukvalno zaseca atmosferski sloj koji nas čuva od veoma štetnih kosmičkih zračenja, što može izazvati globalne posledice po klimu, biljni i životinjski svet i naravno čoveka.
Vlada Srbije kao ni resorna ministarstva za odbranu i zaštitu životne sredine nijednog trenutka nisu našle za shodno da srpskoj javnosti saopšte nijednu reč o HAARP antenskom sistemu, koji se nalazi na svega 50 kilometara od Beograda, kao ni o razlozima za njegovo postojanje i početku rada trećeg maja.
Danas nema nikog ko se nepita šta se to dešava sa klimom. Od čega i zašto se priroda menja.Ali ne krivite prirodu...Prava nedirnuta priroda je kao živi organizam gde je sve na svom mestu i sve je u harmoniji jedno sa drugim.Međutim kada se dirne u prirodu, u njeno srce, tada zima više nije zima, a leto više nije leto.
Manipulisanje klimom počelo je još 1946.godine kada je američki naučnik Vinsent Šefer otkrio činjenicu da ubacivanje zaleđenih čestica ugljen-dioksida (suvi led) u hladnu komoru dovodi do stvaranja ledenih kristala koji su isti kao i oni u oblacima.Znalo se da se topli vazduh prilikom dizanja od zemlje sve više hladi i da se jedan deo te vlage kondenzuje u sićušne kapljice koje formiraju oblake. Milioni tih kapljica moraju se spojiti međusobno da bi postale dovoljno teške i kao takve padale kao kiša. Tako je i dotičnom naučniku palo na pamet da bi oblaci mogli biti "zasejani" da stvaraju kišu čak i nad sprženim pustinjama. U Južnoafričkoj Republici 1988. godine došlo je do jednog slučajnog otkrića koje će dosta uticati na tokove "proizvodnje klime". Njihov takozvani čarobnjak za proizvodnju kiše, Grejem Mater, stekao je utisak da izduvni gasovi iz jedne fabrike papira pospešuju kišu.Kad je testirao gasove ustanovio je prisustvo higroskopskih soli, koje privlače vlagu, i shvatio da bi one mogle biti iskorišćene za dramatično obogaćivanje oblaka. Polazeći od njegovih nalaza, Američki nacionalni centar za atmosferska istraživanja (a ko bi drugi) eksperimentisao je tokom četiri godine sa zasejavanjem higroskopnim raketama, koristeći okolnu vlagu u oblacima.
Preliminarni rezultati pokazali su da zasejavanje oblaka funkcioniše. Tako danas najmanje 29 saveznih država SAD ima programe za modifikaciju vremena, a inače Pentagon već duže vreme veruje (a i praktično pokazuje) da će klima moći da se koristi kao oružje po snazi ravno nuklearnoj bombi.
Godine 1998. Malezija je pretrpela najgoru sušu u poslednjih 15 godina. To je bio razlog da malezijska vlada otpočne sa razvojem jedne nove tehnike koja uključuje zasejavanje oblaka helikopterima Mi-17 (normalna letelica može da ponese 20 snopova raketa, dok malezijski helikopter može da ponese 60).
KAD KINEZI EKSPERIMENTIŠU
Projekti modifikacije klime prilično su poodmakli u Kini.Tako su 2000. godine, zabrinuti što su zime u Pekingu bile suviše suve, zvaničnici iz pekinškog meteorološkog ureda pustili iznad grada balone napunjene paketićima srebrnog jodida od po pet grama.Na visini od 2000 metara jedan fitilj sa sporim sagorevanjem aktivirao je raketu koja je razasula 500.000 milijardi veštačkih kristala iznad oblaka.Eksperiment je bio suviše uspešan: desetak centimetara snega palo je na centralni i istočni Peking, glavni aerodrom bio je zatvoren, a svi glavni drumovi sem dva bili su blokirani.
LEPO VREME ZA PARADE
I naučnici u bivšem Sovjetskom Savezu skrenuli su na sebe pažnju međunarodne javnosti svojim sposobnostima uticanja na vremenske prilike.Njihovi početni projekti bili su prilično primitivni: avioni su ispuštali ogromne količine betonske prašine iznad oblaka, očigledno verujući da će ih ona rasturiti.Ali kad su njihovi projekti modifikacije klime postali prefinjeniji odmah se povećala i stopa uspeha.Krajem osamdesetih godina ruski naučnici su koristili komplikovane hemikalije za regulisanje oblaka i bili su kadri da garantuju lepo vreme iznad Moskve za vreme održavanja parada i drugih masovnih javnih skupova.
KAD SE VRAČEVI NALJUTE
Manipulisanje klimom ne prolazi uvek bez problema.Kada su 1998. godine marokanski ratni avioni zasuli hemikalijama oblake iznad Burkine Faso izazvavši tako pljusak, lokalni vračevi opasno su se naljutili.Zapretili su da će stupiti u štrajk ako "mašine" ne budu vraćene tamo odakle su i došle.I u SAD rančeri i farmeri često tuže manipulatore oblacima tvrdeći da im oni odvlače "njihovu kišu" na drugu stranu.
Ali sve ovo izgleda prilično bezazleno prema onome za šta se danas najviše eksperimentiše sa klimom, a to je u vojne svrhe.Vojni krugovi su još odavno pokazali veliko interesovanje za projekte modifikacije klime.Tokom ratova vreme je često igralo važnu ulogu.U godinama posle Drugog svetskog rata američki vojni vrh je finansirao na desetine tajnih projekata uključujući i Projekt Argus, koji je proučavao načine izazivanja zemljotresa, Projekt Nebeska Vatra koji je istraživao mogućnost stvaranja minja i gromova, i Projekt Olujni Bes koji je proučavao načine kontrolisanja pravca kretanja moćnih uragana.Projekt Olujni Bes je uključivao zasejavanje hemikalijama oblaka okolo uragana sa ciljem da se izmene "upravljačke struje" koje usmeravaju njegovo kretanje.Prema izjavi jednog naučnika koji je radio na projektu, rezultati su bili "dvosmisleni".
Snaga onoga što mi nazivamo nevremenom stvarno je ogromna.Tako razmišljaju i vojni vrhovi velikihsila.Tokom poslednjih godina američki vojni vrh sve više je kontrolu nad klimom počeo da shvata kao jedno moćno razorno oružje. Opipljiv dokaz je istraživački dokument 'Vreme kao multiplikator oružanih snaga: Ovladavanje vremenom u 2025.godini' u kome je sedam visokih oficira proklamovalo da manipulisanje klimom nudi ratnicima oruđa za oblikovanje bojnog polja kakvo ranije nikad nije bilo poznato.Prema tome izveštaju, američke oružane snage mogle bi da potope neprijateljsku vojsku, uskrate joj pijaću vodu, izazivu sušu i razore komunikacije i radarske sisteme.Šta mislite šta mogu sa gradom ovolike veličine kao na slici desno.Militaristički planeri već uveliko sprovode u delo zasejavanje oblaka iznad neprijateljskih teritorija koristeći nevidljive avione, čime bi u ratnim uslovima pretvorili zemljište u kaljugu, stvorili uragane koji će moći da opustoše celu zemlju a uveliko su ovladali i stvaranjem veštačkih cunamija (setite se cunamija koji je nadavno poharao Šri Lanku i okolinu, priča o prirodnom cunamiju baš i ne pije vodu).
Ujedinjene Nacije (zna se ko ih kontroliše) su 1977.godine donele razoluciju kojom se zabranjuje korišćenje klime kao sredstva za vođenje rata i američki militaristi tvrde da oni i dalje poštuju embargo.Po rečima njihovog šefa 'Odeljenja za klimu Američkog ratnog vazduhoplovstva' ; 'Mi samo želimo da predviđamo i koristimo vremenske prilike, a ne da ih modifikujemo' (koja komedija).Međutim bez obzira što većinu projekata za modifikaciju vremena sprovode civili, vrlo dobro se zna da iza svega stoji Pentagon.
AMERIKANCI SASUŠILI VIJETNAM
Stručnjaci koji se bave meteorologijom i manipulacijama klimom već odavno istražuju sumnje koje su još odavno izneli Vijetnamci, a radi se o tome da su Amerikanci tokom rata u Vijetnamu u atmosferu puštali čestice oko kojih su se gomilali kišonosni oblaci, sve sa ciljem da bi otežali uslove ratovanja za Vijetnamsku gerilu.U Americi sve te tvrdnje pobijaju, ali i dan danas se Vijetnamci žale da su im, od preobilnih padavina koje su se dešavale kad im i nije bilo vreme, istrulele sve šume.
Profesor Acumu Omura, koji radi kao direktor Instituta za klimatološka istraživanja u Cirihu, tvrdi da SAD već imaju sredstva za četiri oblika meteorološkog ratovanja.
Operacija poplave, predviđa masovnu upotrebu aviona koji će u slučaju potrebe, nad određenom teritorijom protivnika 'zasejati' oblake velikim količinama srebrnog nitrata, što će prouzrokovati ogromne poplave na unapred određenim teritorijama.
Operacija led, predviđa upotrebu rakete napunjene velikim količinama dioksida metana i ugljenika koja bi eksplodirala na visini od 17000 metara i razasula čestice tereta koji je donela.Te čestice u potpunosti će zakloniti Sunce što će izazvati nagli pad temperature na određenom prostoru na Zemlji.Ovo će izazvati smrt od smrzavanja ne samo neprijatelja nego i svega živog na toj teritoriji.
Vatrena oluja, predviđa upotrebu lasera usmerenih na pustinjske predele.To će dovesti do pregrejavanja vazduha nad pustinjom čije će podizanje uvis dovesti do razornih uragana praćenih izazivanjem mnogih požara koji će uništiti vegetaciju, životinjski svet, ljude i njihova naselja, uključujući i višemilionske gradove.
Podmorska bomba, sračunata je na izazivanje talasa visokih do 30 metara koji će se svom snagom srušiti na priobalna područja i u prečniku od nekoliko stotina kilometara uništiti sva plovila, luke, pomorske baze, ali i naselja (jel još neko veruje da je nedavni cunami koji je poharao Šri Lanku bio prirodna pojava).Džinovski talasi bi bili izazvani aktiviranjem velikog eksplozivnog punjenja, postavljenog u dubini okeana ili mora.
PROJEKAT HAARP
O ovom zloslutnom projektu biće posvećena posebna stranica HAARP.Sad samo reč da se radi o jednom o najkontroverznijih projekata koji se bave modifikacijom klime.Američka vlada priča o tome kako HAARP služi da istraži načine za saniranje ozonskog omotača (što on i jeste u stanju da učini) i da istraži nove načine komuniciranja sa nuklearnim podmornicama.Međutim prava namena mu je kontrola klime tamo gde oni požele kao i manipulacija sa kontrolom ljudi.Ali detaljno o svemu na posebnoj stranici HAARP.
Tokom iskapanja nalazista u blizini sela Onavas u Meksiku, istrazivaci su naisli na 13 od 25 cudnih lobanja.
Naime, rec je o nekoj vrsti rituala koji stanovnici sprovodili pre otprilike 1000. godina ali se nezna tacno zbog cega se taj ritulal izvodio.
Da bi se dobio duguljasti oblik lobanje istrazivaci smatraju da su stanovnici tog sela vezivali drvo oko glave da bi se lobanja produzila, ali se opet nezna tacno zbog cega se to radilo.
Jedna on najocuvanijih mumija u novije vreme nadjena je u Cileu kod vulkana Mount Llullaillaco.
Kako naucnici tvrde curica (oko 15. godina stara) je provela 500 godina pod ledom.
Na oko cini se kao da je umrla juce jer njena odeca, koza, pa cak i krv je i dalje u savrsenom stanju.
Naime, curica koja potice iz plemena Inka, otkrivena je jos još 1999. godine u planinskim vrhovima Južne Amerike.
Treći dan nakon što je Ukrajinka dr. Tatjana Anisimova Bjelous (65), majka petero djece preminula na operacijskom stolu bolnice u Odessi, njezina obitelj u bolnicu je došla po tijelo. Prošla su 72 sata i već su se pitali zašto ih nitko ne zove.
- Tijelo nije ovdje. Tatjana je oživjela - rekli su im liječnici. Njezina majka ih je pogledala ne vjerujući što joj govore.
- Ma vi se šalite. Kako mrtvac nakon tri dana može oživjeti? - upitala ih je. Jedino je Tatjanin suprug Većeslav uporno ponavljao da ne dogovaraju ukop jer će se njegova žena vratiti. To mu je kazao Gospodin Bog.
Duša joj prošla raj, čistilište i pakao
- Moja majka je kukala i govorila da je jadna doživjela smrt djeteta i u isto vrijeme ludilo zeta. Govorili su da je sišao s uma.Tko će paziti na djecu pitala se - prepričava Tatjana što se odigravalo tijekom njezine smrti i oživljenja te 1991. Naime, zbog raka na mozgu završila je na operaciji i nakon tri dana probudila se u mrtvačnici. Prethodno je njezina duša prošla raj, čistilište i pakao.
- Nakon što sam vidjela pakao i raj i stajala na podnožju Božjeg prijestolja uletjela sam u svoje tijelo uz veliku patnju i bol. I tada sam ugledala sobu, pločice na zidovima, ženu u bijeloj kuti i vodu prolivenu na podu. Žena je upirala prstom u mene u totalnom šoku ne mogavši izustiti ni riječi - kaže Tatjana.
- Ta žena je problijedila, a zatim je počela vikati. Upitala sam je "Zašto ti vičeš, mene sve boli", a ona je sva izbezumljena odjurila iz mrtvačnice - kaže nam Tatjana. Bilo joj je hladno pa se ogrnula plahtom kojom je bila prekrivena.
Studenti medicine već su počeli secirati njezino tijelo
Pogledala je u svoje noge i na jednoj vidjela karticu s brojem, a na drugoj napisano ime, prezime i datum smrti. Zatim je ugledala razrezan trbuh. Čudno, pomislila je. No nije bilo čudno. Ona je još prije kao liječnica i bivša studentica medicine odlučila kad umre svoj leš ostaviti studentima da na njemu vježbaju. U petak su studenti medicine već na njoj radili. Izvadili su joj maternicu i jajnike. Preko vikenda nije bilo nikoga, a u ponedjeljak, kad su opet trebali doći, ona se već vratila među žive. Ubrzo je u mrtvačnicu ušao kirurg, njezin bivši profesor s fakulteta.
- Ne! Ne! To je nemoguće! Ti si mrtva - rekao je, a Tatjana se pokrila plahtom i rekla mu je da je ipak živa.
- Da, ruke ti se miču. Živa si, brzo lezi. A što da sada radim s tobom? Uvijek si stvarala probleme, ali ovo je već previše - pitao se šokirani liječnik. Tatjana je tada pogledala svoje ruke. Mrtvačka boja i pjege, plavo crni nokti...
- Rekla sam mu da me zašije gdje sam izrezana što je i napravio. Moje dvoje mlađe djece, od 12 i 13 godina bili su zbunjeni. Najprije su im rekli da im je mama umrla a zatim da je oživjela. Najmlađe dijete me se bojalo i k meni nije dolazilo jer je prvih mjesec dana moja koža još uvijek imala mrtvačku boju - kaže Tatjana.
Opisala nam je putovanje kroz raj i pakao. Sve je počelo u operacijskoj sali nakon što je duša napustila tijelo. Stajala je pored stola i gledala kako je oživljavaju. Kolegi kirurgu vikala je da ne želi natrag u tijelo. Nakon što se on nije obazirao krenula je niz bolnički hodnik. Na njegovom kraju vidjela je supruga na koljenima kako se moli za njezino ozdravljenje. Pokušavala mu je reći da je dobro i da se ne brine, ali on nije čuo.
- U jednom trenutku našla sam se u tunelu koji je bio hladan, taman i vlažan i osjećala sam kao da hodam po močvari ali sam na kraju ugledala svjetlost i točno sam znala kamo idem. Svjetlost je bila prekrasna i jarka. U njoj su se nazirali obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena, a on mi je rekao "Ustani, nisam ja Krist. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog" - priča nam Tatjana.
''Ne znam zašto je Bog odabrao baš mene''
Ona ne zna zašto je Bog baš nju izabrao. Zašto ju je usmrtio, a potom joj pokazao raj i pakao i dao joj u zadatak da svjedoči u njegovo ime, da prenosi svima njegovu dobrotu.
- Lagala sam, nisam bila pokorna, kažnjavala sam i tukla djecu. Učila sam ih da se boje Boga, ali ne i da ga ljube. Nisam bila aktivna u Crkvi, znala sam biti prepredena. Puno je toga bilo. I kad sam ga susrela otvorio mi je Knjigu mog života i vidjela sam sve što sam radila, što sam govorila i mislila - priča nam Tatjana.
Božje prijestolje osvjetljavalo je sve oko sebe. Sjetila se i psalama koji govore kako Božje prijestolje obasjava sve oko sebe jer tamo nema ni sunca ni mjeseca.
Nije uspjela pogledati Bogu u lice
Htjela je pogledati Bogu u lice, ali nije uspjela. Anđeo koji ju je vodio cijelim putem položio je ruku na njenu glavu i nagnuo je dolje. Pala je na koljena.
- Rekao mi je da nitko živ nije vidio lice Gospodnje. Da tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista - nastavlja priču Tatjana. Tada joj se, kaže obratio Bog i upitao je što je ona za njega učinila. Tatjana je odgovarala da se stalno molila.
- Zatim su dva anđela otvorila jedan svitak i vidjela sam sebe kako čitam Bibliju, ali selektivno i to samo ono što mi se sviđa i da zapravo nisam razmišljala o tome što tamo piše. Čitala bi stihove, a razmišljala o tome kako moram ići na posao, odvesti djecu u vrtić, što skuhati danas. Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo - objašnjava Tatjana.
- ''O Gospodine, oprosti mi'' rekla sam mu i kao malo dijete počela jecati, a on mi je odgovorio da su mi grijesi oprošteni zbog smrti njegovog sina na Golgoti. I tada sam pred sobom ugledala Golgotu i ostala užasnuta. U svjetini koja je vikala "Raspni ga" bila sam i ja. Bog mi je tada rekao da su moji grijesi bili tamo. Tada sam rekla da neću griješiti više - priča Tatjana.
Duše na nebu ne vide pakao, on je za njih zatvoren. Vide zemlju i svoje bližnje za koje mole na podnožju Božjeg prijestolja. Bog joj je pokazao nebo kako se otvara. Ugledala je zemlju i jasno vidjela svaku osobu na njoj. Pokraj svakog čovjeka bio je anđeo i demon koji bi zapisivali svaku riječ i misao. Vidjela je, kaže, mnogo ružnih lica i pitala je Boga otkud svi ti ružni ljudi.
- Prije si vidjela samo izvanjsku ljusku, a sad vidiš njihova srca. Vrati se i reci im da se ovaj svijet bliži svom kraju. Ja stojim na vratima i čekam da se pokaju. Evo, pokazao sam ti ono što većina ljudi nije vidjela - rekao mi je, a zatim me je anđeo poveo u obilazak raja.
Naišla na svojeg sina koji je umro kao beba
Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Sve je bilo prepuno predivnog cvijeća i zrelih, mirisnih voćki. Voda je tekla s trona Božjeg i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je anđeo pred nju doveo mladića kojeg ona na prvu nije prepoznala. To je bio njezino prvo dijete, sin koji je umro s 10 mjeseci.
- Nazvao me mamom. Tada sam shvatila da je to moje dijete. Jedino što sam htjela je zagrliti ga. Ali anđeo to nije dopustio jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovdje da me nije napustio tada. Zahvalila sam Bogu - kaže Tatjana. Malo nakon toga ugledala je svog oca koji nije bio star već čovjek od 30 godina. Pitao ju je što radi ovdje jer da njezino vrijeme još nije došlo.
- Moj otac je završio u raju jer se zadnjih 15 minuta prije smrti pokajao u prisustvu svećenika - nastavlja priču Tatjana
Nakon susreta s ocem približili su se zavjesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osjetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala. Bio je to užasno jak vonj spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a cijelo vrijeme čula se glazba, heavy metal i žestoki rock.
- Tamo nema vode, tamo je takva suhoća da sam osjetila kao da mi puca koža, Osjetila sam svježinu tek kad sam anđela uzela objeručke moleći ga da me nikako ne ispušta. To mjesto je prvi krug pakla poznatiji kao čistilište - ističe Tatjana.
- Tu su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina koji jure s jedne strane na drugu. Vide raj ali ne mogu ući u njega. Vape za pomoć. Oni malaksali koji pokušavaju sjesti ne uspijevaju jer ih demoni progone. Dižu pogled prema nebu ali ne smiju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Na sudu će se možda opravdati, a možda i ne. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji - objašnjava Tatjana.
Tu se u plinovitom oblaku nalik akvariju nalaze duše abortirane djece koji jezivo vrište ali ne osjećaju bolove. Oni viču "Ne ubij me, hoću živjeti, voljet ću te majko". Oni odlaze u raj jedino ako se njihovi roditelji na zemlji pokaju, a ako ne čekaju ih tamo kao svjedoci.
Kad su krenuli dublje prema paklu na putu je vidjela demone koji režu duše na sitne komade, a svaki i najmanji komad vrišti iz sve snage. Oni se kasnije spajaju i tako u krug. To su duše ljudi koji su za života razdvajali odnosno unosili razdor među ljude.
''I ravnodušni odlaze u pakao''
U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njezina baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, voljela je ogovarati i proklinjati ljude.
- Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila cijelu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug - zatečena je bila Tatjana koja ni danas ne može suspregnuti emocije kad se toga sjeti. Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Vidjela je i demone koji vrhovnom đavlu, koji maskiran sjedi na tronu, donose ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ''Pa otkud on tu? On je živ.''
- Odgovorio mi je da je taj čovjek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živjeti kroz tog čovjeka - kaže Tatjana. Nakon što je vidjela sve što joj je Bog želio pokazati, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje tijelo.
Video
Generale, kako danas gledate na vrijeme kad ste zapovijedali Četvrtom brigadom?
– Ponosan sam na to vrijeme, na svoje momke i djevojke. Neka se nitko ne naljuti, ali odgovorno tvrdim da je Četvrta brigada bila najbolja brigada ne samo u HV-u, nego kod svih zaraćenih strana na Balkanu. Bili smo inferiorni samo prvih 45 dana djelovanja brigade, ali nakon bitke za Zadar, nitko nam nije mogao ništa. A ta bitka za Zadar je, po mojemu mišljenju, veća od bitke za Staljingrad. Istina, Hitler je kod Staljingrada imao milijun vojnika, ali i Rusi su imali milijun vojnika, a situacija kod Zadra bila je jedan prema deset. Grad je branilo 500 branitelja koji su bili u sendviču: ispred sebe smo imali 3500 vojnika 9. kninskog korpusa, a iza sebe, u samom Zadru, još 1500 vojnika JNA pod zapovjedništvom Momčila Perišića. Da ne govorim kako je neprijatelj u tom trenutku, uza sve topništvo i oklop, imao i snažnu zračnu i pomorsku podršku, a mi smo imali puške i doslovno četiri minobacača, i to koje smo oteli od JNA.
Je li Domovinski rat...?
– Samo malo da dovršim, ovo mi je važno. Slično je bilo i na Južnoj bojišnici, gdje je neprijatelj raspolagao s više od 100 tenkova, 120 topova težeg kalibra i 106 aviona, uključujući i eskadrilu MiG-ova, dok mi nismo imali nijedan tenk, nijedan veći top i nijedan avion. I sve je to Četvrta brigada pomela, pa su neprijatelji u bježanju čak morali srušiti most u Ravnom da ih ne bismo zarobili. Dakle, od bitke za Zadar, preko bitke za Dubrovnik, do mostarske i livanjske bojišnice, moji borci su odradili sve postavljene zadaće. To smo uradili časno, poštujući sve međunarodne konvencije, dakle viteški. Ja tu brigadu gledam kao svoje dijete i ovom sustavu najviše zamjeram njezino ukidanje. U stvaranje te brigade uložio sam sve svoje znanje, i moji borci su dali sve od sebe.
Nedavno ste u našim novinama izjavili da je Domovinski rat bio dogovoreni rat, dodavši da bi to moglo značiti da je bio i građanski. Možete li to malo objasniti?
– Pođimo od geopolitičkoga konteksta. Glavni uzrok građanskih ratova na Balkanu je Kosovo, a rat je pokrenut iz Londona jer je tamo centar svjetske moći. London je pokretač svih geopolitičkih događaja, ratova, naftnih šokova i kriza, pa su i ratovi u bivšoj Jugoslaviji samo dio britanskoga geopolitičkog projekta, kao što su to i nedavni građanski rat u Libiji, sadašnji u Siriji i kompletno “arapsko proljeće”, a sve u sklopu britanskog stvaranja globalnog carstva, kroz sustav i doktrinu “dirigiranog kaosa”. Uostalom, treba se zapitati zašto su na kraju rata u Hrvatsku odmah doletjeli britanski lordovi Carrington, Owen i drugi. London je počeo i završio taj rat, a ne Beograd.
Zašto bi London htio da se Hrvati i Srbi pokolju?
– Njima je bio cilj da sruše komunizam, a hoćemo li se mi poklati, to im je bilo svejedno.
Onda rat nije krenuo iz Beograda?
General bojnik Ivo Jelić na svečanosti u povodu 18. godišnjice
Četvrte gardijske brigade 2009. godine /NIKOLA VILIĆ/CROPIX – Sad dolazimo do uloge Beograda. Uoči rata Srpska akademija nauka i umetnosti ocjenjuje da se problem Kosova, kao najveće rak-rane Beograda, konačno treba razriješiti, i to stvaranjem velike Srbije. Da bi to postigli, treba im partner na Balkanu, a to je Zagreb. Partneru je ponuđena velika Hrvatska, koja je trebala uzeti čitavu zapadnu Bosnu, po uzoru na nekadašnju Banovinu Hrvatsku, ali je Zagreb bio zadovoljan i zapadnom Hercegovinom. Beograd je želio rat kako bi Srbe iz kninske i bosanske krajine preselio na Kosovo i tako promijenio tamošnju “krvnu sliku”. To je ono kad Tuđman govori o “humanom preseljenju”. Tuđman je naš najiskreniji političar jer je otvoreno govorio o tome. Lijepo je rekao da će državu dati u vlasništvo 200 obitelji i da smo svi drugi stoka sitnog zuba. I to je i ostvario, jedino je malo promašio to za 200 obitelji, jer u Hrvatskoj danas ima 260 milijardera, kako je javno iznio HDZ-ov ekonomist dr. Goran Marić. To su za mene ratni profiteri.
Je li onda Domovinski rat bio i građanski rat?
– Činjenica je da su se pobunili hrvatski Srbi, računajući na potporu JNA. A činjenica je i da su Hrvati provocirali iz Zagreba: Tuđman je rekao da je sretan što mu žena nije Srpkinja, Mesić je Srbima poručivao da iz Hrvatske mogu odnijeti samo zemlju koju su donijeli na opancima, a Đođan je govorio o šiljastim srpskim glavama. Također je činjenica da su Srbi prvi zapucali, jer je prva žrtva bio Hrvat, splitski vozač iz “Dalme” Vinko Elez. Dakle, pobunili su se Srbi, a to su bili građani Hrvatske. Znači, građani Hrvatske pobunili su se protiv drugih građana Hrvatske. Ako to nije građanski rat, što je onda građanski rat? Istina, Srbija i JNA su odmah skočili u obranu Knina i tzv. Krajine, i tu je onda već druga priča, tad nastupa međunarodna agresija na Hrvatsku.
Na čemu temeljite tezu o dogovoru između Miloševića i Tuđmana?
– Njih dvojica su se tijekom rata sastali 42 puta. Je li se za vrijeme Drugog svjetskog rata Hitler ikad sastao s Churchillom? Ili sa Staljinom? Sastali su se samo jednom ministri vanjskih poslova Ribbentrop i Molotov, da se dogovore o nenapadanju i podjeli Poljske. U slučaju Tuđmana i Miloševićeve ponude suština je podjela Bosne, to je jedini razlog njihova sastajanja. Iz tog ratnog saveza trebala je proizići velika Srbija i velika Hrvatska, s granicama na rijeci Bosni i Neretvi, kao što pokazuje i Tuđmanova salveta koja je danas u Haagu. Mnogo je pitanja i nedoumica u vezi s time. Recimo, mi smo na početku rata imali Zapovjedništvo za sjevernu i srednju Dalmaciju, a gdje je južna? Nije je bilo, jer je sve južno od Neretve trebalo pripasti velikoj Srbiji.
Kako se tu uklapa priča o Vukovaru?
– Poznato je da je general Tus naredio Gorinšeku da deblokira Vukovar, kao što je poznato da je Gorinšek, kao jedan od naših najboljih časnika, to i izvršio i probio blokadu kod Marinaca. Također je poznato da je tada zaustavljen naredbom iz vojnog vrha. Zašto? Gdje su tri šlepera oružja koja su krenula u Vukovar, a nikad tamo nisu stigla? Zašto je Ministarstvo obrane, odnosno general Čermak, u vrijeme bitke za Vukovar prodao 15 tenkova T-84 Kuvajtu, a ja cijelu prvu godinu rata završavam bez ijednog tenka, kao što je i Vukovar bio bez tenkova?
U svojoj knjizi “4. brigada ZNG – Čovjek i rat 90/92” iznosite alternativno promišljanje Domovinskog rata, tzv. Špegeljevu koncepciju, i tvrdite da bi u toj varijanti rat trajao neusporedivo kraće i prošao s mnogo manje žrtava?
– Zbog okolnosti nastanka rata, a najviše zbog bahatosti vrha JNA i njihova uvjerenja u vlastitu nadmoć, ne mogu tvrditi da rata ne bi bilo, ali taj rat sigurno ne bi bio ovakav kakav je bio. General Špegelj je sa suradnicima, u koje ubrajam i sebe, na sve načine pokušao izbjeći rat, na način da se vojnički osposobimo i time odvratimo agresiju u začetku.
Na koji način?
– Stvaranjem brigada ZNG-a, koje su proistekle iz MUP-a, Špegelj je želio da stanemo na granice tzv. Krajine i stvorimo tampon-zonu između pobunjenih Srba i Hrvata, kako bismo spriječili međusobno klanje, dakle otprilike isto ono što je poslije radio UNPROFOR. Ta “Špegeljeva koncepcija” počivala je na jednostavnoj logici: ako je jedan protivnik znatno jači od drugog, jači će se lako odlučiti za napad, ali ako su protivnici približno jednake snage, mnogo teže će doći do sukoba. Zato bi “Špegeljeva koncepcija” s planom dobro organiziranog i izvedenog otimanja oružja iz skladišta bivše JNA dovela hrvatsku vojsku u približno izbalansiranu snagu u odnosu na
Kad se to trebalo učiniti?
– Pravo vrijeme je bio početak “slovenskog rata”: u najpovoljnijim uvjetima ova bi akcija u Hrvatskoj bila realizirana s 80-postotnim učinkom, a u najnepovoljnijim ne bi imala učinak manji od 50 posto plana. Odgovorno tvrdim da bi rat po ovoj koncepciji imao u najnepovoljnijoj varijanti 30 posto, a u najpovoljnijoj samo 10 posto ljudske i materijalne štete u odnosu na pretrpljene. Shodno tome, rat bi u najnepovoljnijoj varijanti završio za tri-četiri mjeseca, a u najpovoljnijoj za tri-četiri tjedna, jer se nakon “slovenskog rata” JNA definitivno raspadala. A ovako smo dopustili JNA da se nakon Slovenije reorganizira i otpočne napad na Hrvatsku.
Jesmo li se u ratu olako odrekli saveznika među susjedima?
– Logika nameće da u situaciji kada se očekuje rat, ako imamo neprijatelja koji ugrožava i druge, posebno ako su to naši susjedi, da se ugroženi organiziraju u obrambeni savez koji omogućava mnogo uspješniju obranu. Najbolji primjer je Drugi svjetski rat i vojni savez Zapada i Istoka, bez obzira na oprečne političko-ideološke sustave. A kod nas se dogodilo suprotno: ne samo da nismo stvarali savez, nego smo otvorili novi front s Bošnjacima. Time ovaj rat dobiva, najblaže rečeno, čudan smisao i cilj, što zahtijeva ozbiljno istraživanje i objašnjenje, a to će se neizbježno dogoditi kad-tad. Trebalo mi je mnogo godina da složim mozaik kojim se mogu objasniti sva pitanja i nedoumice vezane uz Domovinski rat.
Vjerojatno ste svjesni da će biti onih koji će vam prigovoriti na ovim stavovima?
– Svjestan sam da će ova moja teza naići na podijeljene stavove, pa čak i negativne sudove, prije svega od onih koji su inscenirali upravo ovakav rat koji se dogodio, kao i od onih koji su u njemu profitirali.
Kako će reagirati vaši borci iz Četvrte brigade, za koje ne možemo reći da su ratni profiteri?
– To će biti veliki problem. Jer moji borci su nagrađeni, oni koji su ostali živi, velikim mirovinama i stanovima. Moji momci, koji su izvanredno odradili svoje zadaće, došli su u situaciju da moraju ishoditi rješenje o invalidnosti da bi dobili ono što ih u stvarnosti pripada. Mogu ih razumjeti i ne osuđujem ih, ali oni sada brane svoju sliku rata i Hrvatske, i ne prihvaćaju tezu o dogovorenom ratu. Ipak nalazim za potrebno i poučno da kažem da sam jedini zdravi zapovjednik Četvrte brigade i da nisam dobio ni centimetar pripadajućeg stana.
Svojedobno ste bili žestoko protiv podizanja Tuđmanova spomenika u Splitu. U tom kontekstu, kako gledate na peticiju povjesničara dr. Dragana Markovine protiv tog spomenika?
– Apsolutno sam za tu peticiju. Potpisao bih je i rukama i nogama, samo da sam imao vremena.
DAMIR PILIĆ
"kopirano sa: www.slobodnadalmacija.hr"