Gotove su morske radosti i pravo je vrijeme da se krene u naše piroteskno Zagorje. Brzina „kalmetinih“ autocesta uništila je svu draž putovanja prema zagorju. Nekad se dolje vozilo i po nekoliko sati. Navodno negdje postoji podatak koliko birtija ima od Zagreba do Varaždinskih toplica po staroj cesti.
Da bi prizvali duhove starih vremena krenuli smo u zagorje besplatnom putopisnom cestom G14 (Zagreb – Var. Toplice, via Ljubešćica) – tkz. cestom cepa i tuduma, noje i direktora.
Budući da je Hromi Dabao zbušil babi cijev od centralnog morao je preskočiti prvi dio putovanja. Veselo društvo, glavom, bradom i trbuhom, Joža Potepuh, Mucasti Perica i Đuka Pljuger, lišeni svih briga i obaveza zaputili su se u drage i poznate nam krajeve. Misao vodilja ovog putovanja je bila napraviti cestovnu vinsku kartu svih birtija te kušanjem pokušati ocijeniti kakvoću dotičnih vina. Đuka Pljuger nam je iz njemu poznatih razloga bio pod laganim stresom, ali ništa tako strašno što dva do tri gemišta nebi riješili.

PRVA POSTAJA:
Hiža kod starog Jiruša – Donja Zelina
Kako su stari Jiruš i sused mu dragi slistili svo vino, a i mi smo im s vremena na vrijeme zdušno pomagali, moralo se posegnuti u škrabicu uzajamne pomoći i kupiti neko vino da se premosti jaz do martinja.
VINO DOMAĆE – 1L = 10 kn
OCJENA: slatkih minus tri; ne loše vino kojemu je najveća mana metalik okus vjerojatno ostao od vrata peglice.
Stari Jiruš, poznati zelinski enolog nas je podučio da je metalik okus od tanina dobivenog od petiljki grožđa. U kombinaciji sa metanolom izaziva sljepilo i trenutno ludilo. Jedan od razloga velikog postotka razrokih ljudi u zagorju.

DRUGA POSTAJA:
Birtija „Petica“ – Zelina
Birtija u strogom centru velegrada Zeline. Navodno je IN, ali u birtiji samo konobar i pokoji žohar. Dogovor je da se naručuje isključivo domaći gemišt u specijalnim kupicama tkz. gemištericama.



VINO DOMAĆE, gemišt – 7 kn.
OCJENA: navučena dvojka, vuče na ocat, dobro jedino za grahšalatu

TREĆA POSTAJA:
Birtija „Hazarder“ – netom prije Brezničkog Huma
Na samom ulazu zadivila nas je impresivna bolta i kupola. Da bi čovjek reč rekel na ovo čudo moderne zagorske arhitekture.



VINO DOMAĆE, gemišt – 5 kn.
OCJENA: trica ko p.....



Kako je ovo već peti gemišt moramo se pozvati na pomanjkanje objektivnosti zbog trpkog i oporog okusa koji nam je destabilizirao naša probrana nepca.

ČETVRTA POSTAJA:
Birtija „Elf“ – na vuglecu prije Novog Marofa
Naš vrli gostioničar Hrgovix bi se trebao ugledati na zavidni interijer ove vesele birtijice. Veselo sa puno zanimljivih i slikovitih detalja.



„Štef, kaj si buš spil“ – čuje se sa šanka. To je to, to je ono pravo zagorje, zagorje išaranih bregova vinogradima, zagorje razno raznih likova i spodoba, zagorje gdje se zagorski polagano miješa sa kineskim.
VINO DOMAĆE, gemišt – 5 kn
OCJENA: tri i jedna trećina, kao Čale rekao je stari dinamovac Joža. Pravi dinamovci će odmah prepoznati potpuni manjak objektivnosti

PETA POSTAJA:
Birtija „Plava noć“ iliti ex Al Porto – Ljubešćica
Nama draga i poznata birtija gdje se nekad dobro pilo, a bogami i razbijalo tj. kupice su se spotrle zbog nas.



VINO DOMAĆE, gemišt – 5 kn
OCJENA: plus dva, ali je konobarica digla ocjenu na plus tri kako nas je milo gledala, a bogami i ostale spodobe sa šanka.

ŠESTA POSTAJA:
Birtija „Kaja“ – Ljubešćica
Umiljata birtijica sa domaćim životinjama oko šanka. Prvo nam je u oko upao cjenik ovješen na zidu iznad šanka. Onaj veliki crni iz doba hrvatskog proljeća u koji se slova zasebno upikavaju i na kojima uvijek barem jedno malo pobegne gore ili dolje. Par citata sa cjenika: VISKI JEGERMAJSTER, ŠTOK, SKOČ i slične interpretacije po Vuku.
VINO, Graševina iz Getroa, LAŽ, OBMANA I PREVARA, gemišt – 6,5 kn
OCJENA: +4 (plus četiri), ali moram naglasiti da smo zavarani i obmanuti vinom iz Getroa.

SEDMA POSTAJA:
Birtija kojoj smo zaboravili ime – Ljubešćica
Naglašavam da se ove tri birtije nalaze na 2 km zračne udaljenosti tako da i nismo nešto napredovali prema toplicama. Vesela konobarica nas je očarala svojom jednostavnošću što se nebi moglo reći za vino.
VINO DOMAĆE, gemišt – 5 kn
OCJENA: nakon Kaje i ocjene +4, ovo nam je vino izazvalo gastritis i žgaravicu. Morali smo posegnuti za gastalom; dvica.

OSMA POSTAJA:
Varaždinske toplice – Topličke noći
Pod šatorom je toplički mariachi band drmao lambadu, ekipa 60+ godina je veselo čagala.
VINO DOMAĆE, 1L = 36 kn
OCJENA: čista jedinica,užas i jeza. Nepitko. Nije ni za ocat. Ni neprijatelja nebi ponudio tim vinom.



Melem na ranu nam je bio meksički grah za kojeg se samo možemo duboko nakloniti i komplimentirati šefa kuhinje. Čista petica, za prste polizati. Spas u zadnji čas jer smo već skoro ciknuli od lošeg vina. Moram naglasiti da smo uz grah dobili besplatno novo promotivno pivo – Pan lagani, 3,5 % alkohola. Užas nemili, totalni promašaj i fijasko.
Nakon velikog boja sa lošim vinom i užasnom pivom priznali smo trenutnu kapitulaciju i ostavili na stolu pola litre vina. BITKA JE IZGUBLJENA, ALI NE I RAT. Skoro zaboravih najveću atrakciju toplica – Toplički lero, stari cuger i čager, veliki veseljak, navodno neki moj rođo.

DEVETA POSTAJA:
Birtija ex „Gavran“ – Tuhovec
Kako bi Gibo rekao „Ljudi, evo me doma......“. Poznato mjesto, poznati ljudi, poznato dobro vino.
VINO, kakovosno slovensko vrhunsko vino Halužan
OCJENA: plus četiri
Rezime ostatka večeri: preko njekoliko buteljica (pet do šest), mineralki i koji bambus. Cjena prava sitnica; 154 kn, ali je Hromi Dabao dao 170 zbog divne usluge, a i da se iskupi zbog zbušene cijevi.
Glavna atrakcija: CUKI.



Kak je čovjek bil pijan da su to strahi. Da se tak napijem zamolio bi ljude da me balticom česnu po čelu da se mam preobrnem. Pokušajte zamisliti kako bi izgledao ultra pijani Golum iz Gospodara prstenova, a bogami tak je i pričal sa laganom primjesom kineskog i mađarskog jezika.
Specijalno izdanje: izravno sa KIRO PROSVIRO JUBITOA - Cuki is on the road again......
www.youtube.com/watch?v=MCnvHbNemwg

Posebno bi ovom prilikom pozdravio njegovog buraza, našeg dragog prijatelja Antonija zvanog Banderas alias po hrvaški Davor Radolfi, pravu ljudinu i čovjeka.
Investicija dana: Hromi Dabao je kupio cekinovu delux šunku od kile i šezdeset za šest banki od šanera ispod pulta da dečki imaju ujutro kaj gablati. MMMMMM, MLJAC, MLJAC

To je ujedno i bio kraj naše turneje, ali prije kraja ove priče moram se teleportirati dan kasnije kad nam je moj bratić otkrio tajnu velike moći – gdje se pije najbolji gemišt u toplicama.

Birtija „Žir“ ili kako ju je Joža preimenovao u Jež. Ipak se Joži nema kaj za zamerit jer su Žir i Jež poznati sinonimi. Kaj nikad niste vidli malog ježića kako se penje po drvetu i papa žireve. Probajte gemišt od tuduma pa ćete ga i vi vidjeti
DOMAĆE VINO, gemišt – 5 kn
OCJENA: -5 (minus pet), iznenađenje turneje. Pitko, lagano kiselkastog okusa kakav gemišt treba imati, ugodno nepcu i ne izaziva akutni gastritis. OBAVEZNO PROBATI.

Nismo dali ni jednu peticu za kvalitetu i okus vina jer odlično i kvalitetno zagorsko domaće vino NE POSTOJI.

Živjeli !!!!

Robi

Nakon mjeseci muke i patnje po Alenu i hodanja kao pofukani kauboj, naš, a nadasve moj dragi prijatelj, sudrug i suborac podvrgnuo se operaciji svojih vječito zakočenih leđa. Na svoje oči sam se osvjedočio da je prije operacije sve probao, čak je išao kod babe Mande na skidanje uroka i nagaza. Ali nije ništa pomoglo i jadan ne bio morao se podvrgnuti operaciji šmirglanja diskova. Nisam imao srca mu reći da je kirurg za potrebe te operacije posudio od Ivče brusilicu za parkete.
Danas ga posjetih i imao sam šta i vidjeti.
Naoružan i okružen svom silom elektorničke opreme, leži ranjen moj prijatelj. Ranio ga brusni papir desetka, blago hrapavi. Leži, ali opet s osmjehom na licu. Tko nebi bio sretan uz takve medicinske tete koje se brinu o njemu. Moja malenkost se samo osvjedočila liku i dijelu tete čistačice i malo je reći da sam se čudio kao pilić glisti. Iako me skoro „stukla“ jer nisam došao u vrijeme posjeta moram priznati da bi i ja volio imati takovu tetu čistačicu. A šta tek da sam vidio medicinske sestre. Mam bi se dal operirati. Sve u svemu drago mi je da je Alen u „dobrim rukama“. Zaboravio sam ga pitati kako ga tete kupaju. U biti bolje da neznam.......
Moram priznati da mu zavidim na smještaju. Interijer – prekrasan; zidovi blago ispucani okrečeni za Franje Josipa, pločice – malo ih ima,pa malo ne, TV ima NE, cimeri – dva opaka penzića. Eksterijer – pneumatska bušilica, motorka i čekići; kao da je čovjek na techno partyju.
Najviše me oduševilo zvonce za sestre. Pritisak na gumbić i eto ti nje brzinom munje. Sva sreća da je Alen pošten i dobar čovjek pa se ne služi njime, ali penzići.......jedan od njih se jednom rukom češka po jajima, a drugom drži za gumbić i samo tišće, tišće......tu moram skinuti kapu sestrama na njihovom trpnom glagolu jer bi ja nakon petog puta došao sa sačmaricom nabijenom sitnim zrnom.
Još primjetih jednu napravicu zgodnu i korisnu u svakodnevnom životu. Hodalicu tj. guralicu na kotačićima. Mogu si samo zamisliti od kakve bi koristi bila našim dragim prijateljima poginulima u teškom noćnom boju. Samo ga preseliš sa šanka na hodalicu i on sam ide. Kamo, bog zna, ali ide.
Sve u svemu, nadam se da će što prije doma na maminu kuhinju, a NADASVE MU ŽELIM ŠTO BRŽI OPORAVAK da konačno prohoda ko čovjek, a ne kao da ga je netko guzio cijelu noć, da ponovno zaigra nogač i da nauči malo hokeja za buduće turneje, da konačno malo i on zajaše nekoga, a ne samo da netko jaši njega te da konačno pročaga na svadbama, a ne samo da se drži stolice i gemišta, ops pardon studene od limuna.
Ako nemate priliku otići mu u posjetu, znam da bi mu bilo drago da mu pružite potporu na našem blogiću ili na našem službenom mailu trulakobila@gmail.com da se što prije vrati među nas hodajuće.
Za kraj, ona dobra od Hladnog piva: NIJE SVE, NIJE SVE TAKO SIVO, KAD IMAŠ S NEKIM OTIĆ NA PIVO......:

Pozdrav, Robi