nedjelja, 30.04.2006.
Ako tako želite....
Pošto sam vidjela da želite onu priču,evo samo za vas...
«Vrijeme koje si sami svakog jutra napravimo, mnogo je važnije od onoga vani»
FYNN
«ANA PIŠE GOSPON BOGU»
ŠTO NAM JE ANA HTJELA REĆI
Bilo je jedno vrijeme, kad sam bio gotovo siguran, da sam sve rekao o Ani. To je bilo dok mi je bila još sasvim blizu i dok je svaka njena riječ u mom srcu bila živa, da me u potpunosti ispunjala. Ali tada, mnogo, mnogo kasnije primijetio sam da Anina priča još dugo nije ispričana do kraja. Ostavila mi je imetak: brojne kutije od cipela do ruba ispunjane listovima iz bilježnica i papirićima isčrćkanima njenim kako ih je zvala «bilješkama». Bogatstvo su još uvijek sadržavale. Uostalom to nije jednostavan posao, jer Ana osim što je razmišljala o velikim tajnama života, sve je svoje spoznaje ostavila na svojoj tajnovitoj abecedi koju je sama sastavila. Trebalo mi je godina dok sam odgonetnuo njene zapise i preveo ih na koliko toliko nama razumljiv jezik. Evo ishoda: Anina priopćenja Gospon Bogu, nama i svijetu, što je moguće vjerodostojnije. Nekoliko izjava iz siječanja sam nadodao – koliko je bilo moguće citirati Anu, jer ni sam više nisam siguran tko je ona zapravo bila i zašto je baš mene odabrala da zadržim sjećanje na njen kratki život.
Ana i ja, sreli smo se jedne maglovite noći na dokovima londonskog East Enda. U to vrijeme rado sam šetao u tamnim noćima, jer doslovce nisi mogao vidjeti ništa osim sebe i to je bio savršen preduvjet za razmišljanje o teškim problemima. I grdno se vara onaj tko misli da jedan devetnaestogodišnjak, što sam tada bio, nema teških problema.
To be continued...
Ne bih vas puno željela zamarati,pa bi to bilo sve za danas!!!!
Pusa!!!!
I BOK!!!
- 17:15 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
