_TRUDNIČKA_POSLA_

  veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
radosti drukčije
tuge čudne
zbunj-zbunj učestali
frižider prijatelj no. 1
drijem-drijem non-stop
snovi za pamćenje
muž za uvijek

Linkovi
Roda.hr

28.02.2005., ponedjeljak

telefonsko pitanje

Završili su ispitni rokovi, zapravo, početak je novog semestra. Počela su predavanja, vježbe, podnevne kavice preko puta faksa, čik pauze u zgradi u kojoj je zabranjeno pušenje, neki se već spremaju za izvanredni ispitni rok, drugi se još ponose svojim uspjehom na prethodnim ispitima, a neki spremaju tulum za vikend. U studentskim glavama se vrti mnogo nadanja, želja, planova, briga i koječega drugog što sam već zaboravila (?).
Da danas, na studentski ponedjeljak, uđem u zgradu faxa, pozdrav bi mi uputilo sigurno 10ak kolega i kolegica ( prijatelja ? ). Svi oni imaju lažan pogled podvučen nasmiješenom zakrivljenom crtom kao na dodjeli Oscara. Možda jedna trećina od tih ljudi spada u skupinu koju mogu nazvati i s njima progovoriti par riječi, no niti ti nisu neka premija jer se impulsi vrte uvijek jednostrano.
Da pojednostavim, zamislite si dobro situaciju: živite uobičajenim studentskim životom već nekoliko godina, razvili ste nekolicinu naizgled dobrih prijateljstava, no, jednoga dana, priredite veliku svadbu, na kojoj igrate jednu od glavnih uloga, ulogu mlade, na taj dan svi se vesele vašem novom životu, štoviše takovo oduševljenje drugih vas u potpunosti iznenadi ( mora da su se veselili što vas križaju sa popisa ljudi za tulum), a nakon svadbe vas samo neki od prijatelja? nazove svakih 2-3 tjedna, dok vas ostali preko poznanika jednom mjesečno pitaju da zašto se ništa ne javljate, a oni treće skupine vam se više nikada nisu javili.
Nekoć, ne tako davno, zapisivala sam sve brojeve u telefonski imenik, jer "nikad ne znaš tko će ti zatrebati". Račun na mobitelu znao je uredno biti u krugu oko 800 kuna, dok je fiksni bio mnogo bahatiji svojom visinom. Tada za mene prijateljstvo nije poznavalo cijenu. Vrlo lako sam sama sebi izmislila bezbroj razloga zašto ja moram okretati brojeve. Ljudi su bili navikli na moj poziv, a meni takav način nikada nije smetao. Sada je drugačije. Danas pamtim telefonske brojeve, naročito one, koji češće zovu. Neke brojeve nikada neću upamtiti. Niti ne želim, jer od viška me boli glava.
Nekoć, ne tako davno, raspoznavala sam 20ak telefonskih glasova. A sada se pitam, tko je uopće od tih glasova bio stvaran.


- 10:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>