Trudna mama
subota, 31.10.2009.
ultrazvuk...
|
Danas bila na ultrazvuku......i kad misliš da ide nekako sve svojim tokom i da je donekle sve ok (osim onog dijabeisa u trudnoći) pa desi se da stvari ipak malo lošim tempom krenu...sad kad bi se trebala radovati kraju, kad bi trebala išćekivat porod, stvari se ne razvijaju kako treba.....Više ću sad vremena provodit po doktorima nego u ukupnoj cijeloj trudnoći. Naime, dečkić nam se razvija slabije nego što bi trebao....tj. rast mu je manji za oko 3 tjedna.....tako da zapravo po njihovom mjerilu nisam trudna 37. već 34. tjedna. Ajde na početku je bila prognoza za tjedan dana, pa se čovjek koliko-toliko pomirio. Pa se spremila za carski, pošto je stajao poprečno, pa željela porod u kadi koji sad definitivno mogu zaboravit, i sad nakarju šta da očekujem?????' Na šta da se pripremam, osim stvarno što bi trebala pustit da sve svojim tokom ide......Al ipak bolje je bit spreman na neke stvari.....Onda se lakše prebrode......Uglavnom, sutra ponovno idem radit šećer, pa ćemo vidjet. S obzirom na veličinu djeteta, ne bi trebalo značit da imam šećer, jer za šećer u trudnoći kažu da je djete ili abnormalno veliko ili da je donekle normalne velične, ali "kako kaže doktorica "Vaše djete je maleno"".......Pa ni njoj više nije jasno?????.....A i meni iznad glave su upitnici.....sljedeći tjedan opet moram na utz....pa ćemo vidjet.......Ipak nadam se pozitivnom, jer mora sve dobro proć.....jer poslije kiše dolazi sunce.......i zbog nečega ovo mora bit tako kako je....... |
- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
povratak.....
|
Eto u srijedu otišla na kontrolu i zadržali meu bolnici na jednu noć.....No koliko su me prestrašili sve je u redu.....drago mi je da sam ostala, jer sad na miru spavam i s više išćekivanja očekujem prinovu....Naime , u srijedu sam išla na ultrazvuk pošto mi tjedan ranije ultrazvuk nije dobro pokazao. Ustanovilo se da je beba premalena i da trebam mirovati.....nakon tjedan dana, beba nije ništa narasla, a uz to se nije ni mrdala, i odlučili su me zadržat i kao dijagnozu su stavili "Zastoj u razvoju" . Jako ružno zvuči, meni još gore....čak su mi rekli da će me možda i prislino porodit, pošto se ne razvija, pa da se u vanjskom svijetu prilagodi i razvje kako treba. To je u biti 38. tjedan trudnoće po menstruaciji, 37. po ultrazvuku. A po tim njihovim parametrima ja sam bila u 34. tjednu....katastrofa i šok.....Nakon izgladnjivanja u bolnici i nespavanja, drugi dan mi je doktor lijepo objasnio o čemu je tu zapravo riječ. Naravno, pregledavao je na ultrazvuk bebu i rekao..." da smo svi mi isti u početku, samo se kasnije razvijamo u male, velike, debele, mršave itd...i tako se ovaj dečko odlučio razviti u malog i mršavog (ko i tata)...."Uglavnom sve je u redu, samo što su mi sad potvrdili termin poroda više nije 8.11 ko što se vodilo, nego 15.11., jer da se zapravo trudnoća mora gledati od početka, a ne zadnje parametre. Dečkić ima sad oko 2.800 grama....za 2 tjedna još uspije navuć preko 3 kg.....A kasnije ostaje na meni da ga nahranim i ishranim kako treba....:))))).....Sve u svemu drago mi je da sam ostala, da se sve razrješilo, i nisam ljuta na doktore i njihovu procjenu. I još moram reć da nemam trudnički šećer, šta se taj dan desilo da je bio povišen ne bih znala..... Uglavnom sa nestrpljenjem očekujemo prinovu, i nadamo se da će nas ovaj 3. put ipak tata vodit u bolnicu, jer se žalio kako nikako da nas otpelje baš on, niti sa 1. dečkićem, kao ni ovaj put sa 2. ....:)) |
- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.10.2009.
.....
|
Eto me.....ostalo mi je još nekih mjesec dana, i mogu reć da je napokon sve spremno. Krevetić napravljen čeka da samo dođe dečko, sitnice su kupljene, robica oprana, drva su stigla, samo ih treba ispilit...i to je to....Sad se samo ja moram potrudit da sve prođe kako treba i da krenem u rađaonu. U četvrtak sam baš bila na pregledu. Ctg je ovaj put prošao bez problema, dečko se stalno mrdao, jako je bio aktivan, očito je i on bio sretan što nam je ostalo malo i što je mama malo mirnija i spremna ( koliko-toliko) za njegov dolazak. Mislim na psihičku stranu, jer ne znam šta me čeka. Pregled i baš nije bio tako dobar.....malo me doktorica prestrašila, mislila je da mi plodna voda curi....pa sam mislila ajme to je to. Osim toga šećer mi je na OGTT- u bio previsok, pa me opet poslala radit OGTT i nekakav hemoglobin da se visi koliko mi je zapravo šećer bio u zadnjih 3 mjeseca.....Nakon što sam pol sata čekala nalaz na kristalizaciju, nazvala muža opet sa knedlom u grlu, jer se nisam još spremila psihički za rodit, najela se, čak sam i kolač pojela, nalaz je bio negativan....jako sam odahnula....samo što je sad ostao problem šećera, jer ako sam dobila taj trudnički šećer, ne mogu na porod u kadi...Toliko se nisam raspitivala za taj šećer, jer smatram da ga nemam, djete mi nije abnormalno veliko, jer su mi još preko ultrazvuka produžili termin 7 dana, trbuh mi nije velik.....pa sad ne znam.....bit će nervoza da je bila taj dan, al otkrit ćemo jako brzo.....pa smo si onda svi na miru... Eto u ponedeljak smo jedno rođenje u familiji, rodila je "šogorica"...jako se ispatila. Plodna voda joj je pukla u 8.30 ujutro, nije imala nit trudove nit se otvarala. Čak su ju "ručno otvarali" (boli ko sam vrag.....). Dobivala je kroz infuziju sredstvo za otvaranje, pa se nije uspjela otvorit. U 5 sati popdne prebacili su je u rađaonu i dali joj drip, te zatim epiduralnu. Imala je neke trudove male,, al to nije to to. Na kraju je rodila u 22.10. na carski rez predivnog dečkića. S obzirom da nam genetika nikad nije jasna, tako je maleni dobio manu na prstićima. Malo nas je svih to šokiralo, kad nam je muž njezin objašnjavao kako je to, pa kad smo ga na kraju vidjeli, nije to toliko strašno. A uostalom djete je toliko predivno, da ni ne stigneš pomislit na njegovu fizičku manu. Ipak je najbitnije da je dijete zdravo, psihički. Jučer su baš izašli iz bolnice i svi smo ih dočekali. Jako lijepo mama izgleda, i mogu reć da se dobro drži. Inače bi plakala i plakala. Svaka joj čast. A da stvar bude bolja prije 3. mjeseca i sestrična mi je rodila bolesnu curicu. Naime ima problema sa srcem. I već je bila na jednoj operaciji, i čeka ju još jedna čim malo očvrsne. Tako da sam sad i ja mlo shrvana oko svega toga. Al moramo gledat naprijed. Bog je imao razloga zašto je to tako napravio. I zašto je to tako moralo bit. Na kraju svega to su mali i jaki borci. Moja genetika kaže da nam je epilepsija nasljedna, pa sam već to malo i srcu primila i popmirila se. I na kraju svega, stvarno nam je zdravlje bitno, ma najbitnije.... sreća i novac dolazi zajedno s njim....Rekla sam da ću se polako počet mjenjat i malo svijet drukčijim očima gledat. I iz svega zla treba gledat i pozitivno, jer ima nešto u svoj patnji i boli i nešto dobro...samo pouku treba izvuć..... |
- 13:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Listopad 2011 (1) Listopad 2010 (1) Siječanj 2010 (1) Prosinac 2009 (1) Studeni 2009 (3) Listopad 2009 (3) Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (2) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (4) Ožujak 2009 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Žena, mama dvoje dečkića......Kimi 3, 5 godine i Antonio 11 mjeseci......pokušavam uživat u tom lijepom muškom društvu......dat im što više ljubavi.... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||