utorak, 09.03.2010.
kada vam je dijete često bolesno...
...postajete umorni. umorni da se ponekad vučete i imate osjećaj da vas samo zrak nekim protutlakom i protusilom drži da stojite ili ne eksplodirate. kave... ne brojite. pijete vitamine, pijete vodu, spavate, ne spavate, NE SPAVATE... jedna hospitalizacija, druga hospitalizacija. jedan napad, drugi napad, virusi, nametnici... i tako mjesec za mjesecom, dan za danom... odustajete na trenutke od odgovornog interaktivnog roditeljstva i partnerstva sa djetetom i date mu da bulji u crtiće. bulji i bulji, dok vi buljite u jednu točku pitajući se da li će mi to buljenje dati malo energije za dalje. znate svaki hodnik svake bolnice, svaki broj hitnih služba u zagrebu vam je izmemorirano u telefon a brojevi zdravstvenih iskaznica- što obaveznih, što dopunskih i dobrovoljnih su vam na dohvat ruke. da možete dati podatke. u hodniku na hitnama dok čekate red vas pozdravljaju svi od primarijusa do čistačice i znaju djetetovo ime i povijest bolesti. on se kod liječnika igra kao druga djeca na igralištu. pokušavate voditi normalan život, normalan utoliko što se trudite biti i odgobvoran član zajednice, boriti se ne samo za prava svog već i tuđe djece. u bolnicama. borite se. a jedino vas drži taj nevidljivi tračak neke protusile u zraku...
što je slijedeće i kada ću ja izaći iz kuće ne misleći da danas moram kod dr. xyz? ne sa savršenim make-upom. samo sa isušenom kožom i podočnjacima uzgojenim barem zadnjih mjesec dana...
- 11:35 -