Jeste li se ikada dobrovoljno latili posla u vrtu, ne samo vrtu, bilo kakvog posla, koji naizgled nije dostojan čovjeka? Nebi ga tako opisao, nego, u ljudskim očima postaje nedostojan radi... Ne znam čega, ne razumijem takve ljude! Idu mi na živce! No, eto, pokušat ću ih razumjeti i nadam se da će mi ovaj post pomoći pri tome.
"Pa, isuse.... ", i sve je rečeno. "Ma, ne, nije to potrebno, što će nam to? Zašto si to radiš? Ma, nisi normalan... De, jebote, pusti to, nema smisla! Pusti da to obavi netko ko se time bavi... Ne znaš ti ništa.", trojica sjede a jedan radi. Ne znam zašto se zamaram ljudima koji uvijek sve znaju bolje, no nikako da išta naprave.
Vjerojatno postoji više razloga za takvo ponašanje, jedan je čista želja za komunikacijom, ali eto, ljudi su takvi da se boje konstruktivno kritizirati nečji rad. Ipak, kad daješ korisne prijedloge, postoji mogućnost da nisi u pravu, ne? A tada si laka meta za jedan oštri poklopac, koji bi glasio otprilike u stilu:"Ma, šuti! Nemaš ti pojma! Šta ti znaš! Ne turaj nos tamo di mu nije mjesto! Gledaj svoja posla!". U biti, sve se svodi na to. Strah od odbijanja je uništio toliko mogućih prijateljstava i veza, jer... Koči! Lakše je nekoga poniziti, jer samo poniženje suprotne strane ima prizvuk pobjede, i tako, čovjek pobjeđuje iz dana u dan, ne gubi svoje "dostojanstvo", nego "samo" prijateljstvo. Jeli dostojanstvo zbilja važnije od prijateljstva i ljubavi?
Lako je rešetati kritikama, što je, je... Samo je rijetko kada argumentirano i konstruktivno. Ma, ni sam ne znam koji je ljudima vrag. LJUDI!!! ALO!!!! Recite nešto lijepo suprotnoj strani, ne očekujte da prijateljstvo i povjerenje dođu sami od sebe! Jer neće! Nisu li te stvari one BITNE? Jebeš ugled i neranjivost, ako nemaš zadovoljstva i sreće u svovoj okolini!
Postoje takve stvari! Vjerujte! Postoje ljudi kojii svoje najbliže samo rešetaju blesavim primjedbama i uživaju ponižavati ih. Na kraju se postavlja pitanje; zašto? Kao prvo zašto to čine, a kao drugo zašto se zamarati takvim ljudima? Kad ih pitate zašto to čine, odgovor je večinom:"Zato što sam takav!". He, he... KO TE ZVAO JEBOTE???!!!! Ako znaš bolje, evo! Napravi bolje! Traže se djela ne riječi. A riječi će te samo i dobiti od takvih ljudi, i to onakve koje vas samo ometaju u vašim djelima.
Ne samo rad u vrtu, nego opčenito.. Uvijek se nađu pametnjakovići. I zadatak im je ići na živce. Nakon nekog vremena dopizdi i jednostavno im želite zalijepiti šamar i glavu im odvrnuti. Ali eto... navikli smo na njih jer su mnogi od njih naši najbolji prijatelji i eto, čine protutežu.
Kako riješiti problem? "Ako znaš bolje, učini bolje, nemoj mi ić na živce.", očito ne pali. Isto kao ni ignoriranje. Prijetnje smrću ih zastraše, ali samo na neko vrijeme. A očito ni molba ne pali, jer -oni su takvi, zašto bi se mijenjali? Ostaje samo nasilje, koje zbog ovih okolnosti prestaje bit besmisleno! Ne postoji besmisleno nasilje, postoji samo zabavno nasilje!
Ovo je već stavljanje u ladice, ali bilo kako bilo, znam više takvih ljudi i nezamislivo su iritantni. Ostaje mi samo da ih trpim, jer su mi eto... Među najboljim prijateljima i užom obitelji.
Očito je zabadanje nosa u tuđe prilike postalo nacionalni sport, koji pruža nekakvu nezamislivu satisfakciju. Mislim da se nikoga ne tiču načini na koje živim, a tako ni načini na koje obavljam stvari. Jer, zbilja, nastojim nikoga ne oštetiti i biti potporanj ljudima! Motivacija i izvor pažnje koje su vrijedni. Uzor na neki način, a jedino od najužeg kruga moram trpit sranja i biti ispušni ventil za raspoloženje. Shvačaju li me zdravo za gotovo ili jednostavno ne mogu shvatiti da imam svoju glavu i da mogu voditi vlastiti život?
