Ako nas želite nešto upitati....ili.....ma uglavnom......naša adresa je: mozda.i.dogodi.se.cudo@gmail.com
Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje...(Iv 15, 13)
Život bez prijateljstva je ništa.
Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.
Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja.
Bez sumnje nije teško umrjeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre.
Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.
Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali.
Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne koraca.
Pri izboru prijatelja budi spor,pri promjeni još sporiji.
Prijatelj se voli onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti.
Ako budete imali previše povjerenja možda će vas netko i prevariti ali ako ne budete imali povjerenja živjet ćete u
mukama.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena može uraditi još mnogo bolje."
Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.
Biti s prijateljima nije gubitak vremena, nego veselje.
Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.
Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje.
Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
Pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe kada ćeš ih zatrebati.
Nema čovjeka koji je podijelio svoju radost s prijateljem a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podijelio svoju tugu s prijateljem, a da nije manje tugovao.
Komentari On/Off
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Memini te, memento me...
Ovim blogom želimo ostaviti trag u virtualnom svijetu...ma ne, zezam se - to je previše komplicirano za nas (hahaha) Jednostavno ćemo pokušati ovaj blog iskoristiti kao mjesto na kojem možemo objaviti naše uspomene. Sve ono što imamo i što želimo imati...Do sada smo naše uspomene čuvale u kutijama ispod kreveta pa evo smatramo da je došlo vrijeme da se i mi moderniziramo!
Stavljet ćemo nama drage pjesme, priče, neke naše zanimljive događaje, pisat ćemo o manitim stvarima o kojim inače pričamo...
Ovaj blog je naš kutak, vrata su otvorena svima dobre volje!
Dobro došli...
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet, šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke
......napokon.....ni same nismo svjesne koliko je vremena prošlo od našeg zadnjeg posta! 
ah.....a šta ćeš....život je takav....jednostavno nismo imale vremena baš za pisanje....a sad da nabrajamo što se sve dogodilo nebi do sutra.....
Uglavnom sad su praznici pa evo malo ćemo nešto napisat......
hm.....Bio je to dan poslije dočeka tj. prvi dan nove godine!(inače na dočeku nam je bilo predobro....i bile smo sasvim.... ''normalne''...
) Bilo nam je jako dosadno pa smo se sastale kod jedne i naravno- jele.....
Onda smo odlučile otići malo prošetati da potrošimo sve te kalorije. sve je počelo od Lisa
.....došle smo na most i nismo znale gdje ćemo sad.....i sjetile se nečega što smo još ljetos htjele....šetat onim dijelom grada kojim nikad prije nismo....Uglavnom s mosta smo se uspeli na Puringaj i preko Puringaja došle čak do Vagana (inače bio je mrak i bilo nam je malo strašno tamo kraj onog polja....uh
) Ljudi moji nije to tako lako preći.....
u daljini su se vidjela svjetla Trna i nakon nekog vremena - tu smo.....i polako smo stigle opet na most i onda pravac Lise.....Bilo je lijepo.....smijale smo se....
glupirale ko i inače.....ma.....Toliko toga nam se događa da ne možemo sve ni zapamtiti a nemamo vremena za zapisati.....Mi bi rado sve podijelile s vama ali to je nemoguće.....žao nam je, ali mi jednostavno uživamo u svakom trenutku prijateljstva pa evo....
ovo je sve što vam možemo ''dati''....Toliko od nas.....zasad....ma čut ćemo se.....živili nam vi.....veeeeeeeeeeliko pozdrav od nas tri......uvijek i zauvijek=)
