Ako nas želite nešto upitati....ili.....ma uglavnom......naša adresa je: mozda.i.dogodi.se.cudo@gmail.com
Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje...(Iv 15, 13)
Život bez prijateljstva je ništa.
Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.
Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja.
Bez sumnje nije teško umrjeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre.
Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.
Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali.
Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne koraca.
Pri izboru prijatelja budi spor,pri promjeni još sporiji.
Prijatelj se voli onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti.
Ako budete imali previše povjerenja možda će vas netko i prevariti ali ako ne budete imali povjerenja živjet ćete u
mukama.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena može uraditi još mnogo bolje."
Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.
Biti s prijateljima nije gubitak vremena, nego veselje.
Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.
Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje.
Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
Pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe kada ćeš ih zatrebati.
Nema čovjeka koji je podijelio svoju radost s prijateljem a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podijelio svoju tugu s prijateljem, a da nije manje tugovao.
srijeda, 21.11.2007.
Puklo ih, puklo.....
Dok je cijela nacija gledala utakmicu neke tri lude cure sjedile su, slušale Balaševića, jele kavu i pile kutiju keksa
hahahahaha
Da, moramo napomeniti da je jedna od njih bila ''normalna''!!
Ali ono sasvim ''normalna''!
Sve je počelo ovako : Došle nas 2- normalna i nenormalna (pa vi kontajte koja je koja
) na molitvenu i odmah iznenađenje- došla naša ošišana iz škole!!!!
Bilo nam je fino, razmišljali smo o našem Kralju, čak je i ošišana svoje rekla- napokon!=)
Vraćale se one kući, polako i tada je puklo! Gledale su u nebo i eto.... hvala Bogu nije bilo žive duše na cesti- svi gledali utakmicu.... I taman se mislile rastat kad ošišana reče: ''Ajmo u mene, moji nisu kući''. I tako one svratile u nje! Onda je ona ''normalna'' postala još ''normalnija'', ''nenormalna'' navila Balaševića, a ošišana napravila gorki capuccino i iznila kutiju keksa- nisu dogo trajali!=) Ova ''normalna'' će u noći petak na subotu biti budna- ima želju proživit noć-čistit će kuću, jest....i jest!
Ošišanoj je jabuka veća od glave-kolko god se to nemoguće činilo, a ova ''nenormalna''....ah, ona je priča za sebe-medena pčelica! Zanila se....s olovkom i papirom.
I tako su pogledale na sat i..... ajme majko!
Aj ž
Laku noć dame i gospodo.
Eto i ova predstava je završena, bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se sresti u nekom drugom gradu na nekoj drugoj predstvavi.
Laku noć prijatelji!!!
|
komentari (16) |
print |
# |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Memini te, memento me...
Ovim blogom želimo ostaviti trag u virtualnom svijetu...ma ne, zezam se - to je previše komplicirano za nas (hahaha) Jednostavno ćemo pokušati ovaj blog iskoristiti kao mjesto na kojem možemo objaviti naše uspomene. Sve ono što imamo i što želimo imati...Do sada smo naše uspomene čuvale u kutijama ispod kreveta pa evo smatramo da je došlo vrijeme da se i mi moderniziramo!
Stavljet ćemo nama drage pjesme, priče, neke naše zanimljive događaje, pisat ćemo o manitim stvarima o kojim inače pričamo...
Ovaj blog je naš kutak, vrata su otvorena svima dobre volje!
Dobro došli...
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet, šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke
