trinity from eternity
13.08.2006., nedjelja
The wall
|
“ Stojimo, metar jedan od drugog, ne vidis me, ne cujes me, ne osjecas me. Zid izgraden krivim misljenjima, predrasudama, tvrdoglavoscu, strahom od ponizenja. Stoji izmedu nas. Zapreka koja ti ne dozvoljava da u meni vidis osobu sa osjecajima, osobu kojoj je potrebno samo malo razumijevanja, samo jedan tvoj pogled, pogled prijatelja. Sudis mi bez da me znas. neko vrijeme sam si govorila, nisi ti krvi, odgoj je, drustvo je, svi su. Zasto sam te branila? Ti, smao ti si odgovoran za svoje postupke, svoje rijeci. Boli me, znas li to? Odrekla sam se voljene osobe jednom zbog tebe, odrekla sam se njegovog zagrljaja, pogleda, osmijeha, zivjela sam u paklu, suzama, gorcini, radila sam takve gluposti da ga izbacim iz srca, srecom uspjela sam ispraviti ucinjeno, sada je uz mene, no ti nikada neces shvatiti, nikada neces razumijeti. Trazim samo malo postovanja, to je previse? Ista krv tece nasim venama, to nije dovoljno? Boljet cete kada budu svi otisli, bojim se da ni tada neses progledati, ni tada neces znati tko je kriv.” vjetar odnosi posljednje misli cuje se plac oblaci se prekrili sunce smijeh je utihnuo smijeh djetinjstva na vrhu brda sijedi covjek sam, tuzna lica gdje je proslost? gdje su ljudi? gdje je moja krv? pita se u tisini jedna rijec, zatskana zbog ponosa, mogla je spasiti sve. plava krv koja tece nasim venama nema vrijednosti dok istim venama ne potekne iskrena ljubav |