XIII

Ma radi se o onoj maloj.
Ne znam šta bi rekao, ne znam šta bi napravio, ne želim se time opterećivati, a opet me je počela opterećivati.
Na moju veliku žalost, s vremena na vrijeme mi se javljala otkad sam prošlo ljeto prekinuo komunikaciju.
Tada je kao imala nekoga, da bi jednom kad me nazvala rekla da već ima dugo kako je prekinula.
Općenito , vrlo često žene daju kontradiktorne informacije.
Zatim me je zvala sa izjavama tipa da joj je bolje samoj, jer nema suza i tuge, koje joj se dešavaju u vezama.
Šta da joj kažem, da joj sa mnom ne bi bilo suzai tuge.
Ja znam da ne bi, ali ona se izjasnila da smo prijatelji i da ona nikad ne bi uletila u vezu s kim se dugo zna.
Glupo, ali kako joj objasniti da bi joj to bilo bolje.
U svakom slučaju, znao sam da je bolje da prekinem kontakte s njom, ali u zraku je visila potencijalno ponovno druženje, jer njen diplomski na kojem sam joj pomagao se odužio.
I tako od prije mjesec-dva ponovno se i čujemo i vidimo, jer joj pomažem pretumbavati diplomski po željama njene mentorice.
Nadam se da će to uskoro završiti.
Nadam se jer opet se ponaša isto, zagonetni zavodljivi smješak, neki izljevi koje ja ne shvaćam kao samo prijateljske..
To dolazi u kombinaciji sa njenim lošim i mrzovoljnim raspoloženjem, reagiranjem na istu stvarrazličito, opet ovisno o raspoloženju..
Najbolji prijatelj mi je rekao da sam je trebao ostaviti na cjedilu, pa nek se sama snalazi za diplomski, ali nisam takavm jednostavno kad dam riječ smatram da je moram ispuniti.
Ma samo si radim probleme.

U svakom slučaju, jedva čekam da i to obavim pa mislim da ću opet, ali ovaj put trajno, prekinuti kontakte.
Ne isplati mi se čekati, možda se i nadati, da bi dočekao da joj netko uleti, ili još gore da se nadam, a ona mi svaki put pod nos stavi da smo samo prijatelji.

Nadam se da će sve uskoro završiti i da ću opet imati svoj mir.
jer bolje je kad nisi ni sretan ni nesretan , nego kad si nesretan

Ne znam jeste li gledali tekmu jučer, vjerojatno jeste.
Onda ste vidjeli i onaj osuđivani potez majstora Zizoua.
I sad svi pametuju i govore da je postupio primitivno.
Ali nitko niti ne zna čime ga je ono talijansko govno ( jer Talijani uglavnom i jesu ljigava govna ) isprovociralo.
I nitko se ne pita koliko je morao puta otrpiti takve poluigrače, koji su ga psovali, tukli po nogama i izazivali.
I kad se nakupi umor, nervoza i izazivanje od strane jednog govnara.
I samo na žalost svoje ekipe, jer vjerojatno je samo njoj naudio, udario ga je glavom u prsa.
A taj macho Talijan, ko pičkica se plakao na travnjaku.Gdje je bio kad je dobio svoje, plakao je.Koji muževni tip.
Ali ne može mu se zamjeriti, ipak je samo Žabar.
A šta su oni radili kroz cijelu povijest.
Samo se busati u prsa, a kad bi zagustilo, dizali su ruke u zrak i mijenjali stranu.
Pa pogledajte im nogometaše.
Onome Inzaghiu bi poslao Viniea Jonesa da mu malo poravna noge, pa da vidi šta je faul.
Nitko ne priča o tome da su suci pokrali Australce, i još zanimljivije, da Francuzima nije dosuđen ni drugi penal.
O tome nitko ne priča.Nitko ne pomišlja da su možda potplatili suce.
I zato osobo mislim da je Zidane pogriješio jedino u tome što ga nije potegao u glavu.
Pa neka ljigo još malo cvili.

Dodatak:
Saznalo se i šta je to Materazzi rekao Zidaneu da ga je ovaj tako lijepo pogodio glavom.
Kad ništa drugo nije upalilo, dobacio mu je "Igraš lošije i od Nike Kranjčara"

Pročitao sam danas u novinama jedan naslov koji bi zapravo bio smiješan, da nije povezan sa jednom strašnom i tragičnom pričom.
Naslov kaže ovako "T. je ubio J. i sebe jer nije mogao podnijeti razvod", a radi se o onome tipu koji je pred Domom za nezbrinutu djecu ubio svoju bivču suprugu pa sebe.
Koja glupost, mogao je ubiti sebe, kad već nije mogao podnijeti realnost, a ne si još, onako usput upropastiti dijete ubivši mu majku.
Puno takvih priča u zadnje vrijeme, ženske aktivistice vrište, donose se zakoni koje će štititi žene, ali to je sve najobičnije ništa.
Ništa u smislu da se ništa neće time promijeniti, jer možeš ti takvog ubojicu kazniti sa dvije doživotne, ali to je tada prekasno.
Da se razumijemo, meni je potpuno jasno da su, uglavnom, muški dijelovi obitelji nasilni i da su žene žrtve.
Moje mišljenje je da su najveće žrtve djeca, ali ona ne mogu birati kakve roditelje imaju.
Meni je potpuno jasno da muškarci ,zaista, jesu krivi u tim slučajevima i od toga ne bježim.
Moje mišljenje je da je veliki postotak muškaraca , blago rečeno, kretenski, da će kada dobiju što žele, početi tretirati svoju curu/ženu kao smeće.

I tu dolazimo do jedne velike istine, tko vam bira takve muškarce , bili oni dečki ili muževi?
Možda roditelji? Sumnjam, možda u nekim zabitima.
Možda prijateljice? Da, ali vjerojatno u mlađim danima.
Vi same? Daaa, a pod kojim kriterijima to samo vi znate.

Zabljesne vas, on je super, on je sladak, on vozi dobar auto, on ovo on ono.
U većini slučajeva netko prosječan , ali možda dobar i normalan, nema šanse.
Takvi su uvijek dobri da budu samo prijatelji.
Imaju šanse tek ako se razočarate u nekoliko onih kretena( a takvih ima veliki postotak ), gore opisanih i onda se još čudite da onome normalnome niste više zanimljivi ni za prijateljicu.
I onda se ljudi čude kada žene u nekim godinama ( u kasnim dvadesetima ) počnu postavljati neke normalne kriterije pri odabiru.
Ali do tada ste već mogle nastradati.

Šta je pjesnik htio reći.
Možda bi pametnije bilo raznim ženskim udrugama, inicijativama i sličnima da educiraju žene da se ne povode za blještavilom , nego da razmisle prije nego se udaju za nekoga.
Ako ne zbog njih samih, onda barem zbog djece, koju će vjerojatno imati.
Znam ja da je ljubav slijepa, znam po sebi, ali stvarno mi argumenti tih udruga zvuče smiješno, jer baš me zanima njihov odgovor na to jednostavno pitanje:
"Da, istina je , muž je kriv i bio je takav i takav, ali , moje dame, tko joj ga je izabrao?"

Zapravo, naslov je trebao biti „Mangeri, pun mi je k***c managera“.
Ma bio sam prije neki dan kod frizera, i svi su čitali neke novine, tako da mi je ostala Gloria.

Šda da kažem, jedne od tko zna koliko tračerskih novina.
Što se toga tiče, trebalo bi u stvari to istražiti, mislim da imamo dalako najveći broj časopisa po glavi stanovnika.
Imamo dnevne novine, Večernji,Jutarni,Novi, Slobodnu D,Vjesnik,24-sata,Metro, imamo Teen časopisa, Story,Teen,Joy(???)..., onda srceparateljske Moja tužna sudbina(tako nekako), Kako pobijedih sto problema, modnih časopisa ELLE... , ženskih Gloriu,Cosmo..., muških Playboy,Klik,FHM, specijaliziranih, da spomenem samo za automoto, Auto klub,Moto Puls,......uglavnom, da skratim, mislim da ste shvatili, puno previše.
Ne znam koja je tu računica i profit, valjda netko pere lovu.

Da se vratim na temu.
Tamo čitam neki članak u kojem uz neku sliku za neke dvije muktarošice na nekom party-u ( da, ne bi vjerovali, sav naš jet-set se svodi na muktaroše po zabavama ), stoji da je jedna PR manager, a druga event manager.

I naravno da mi je bilo smješno, a sada kad sam se toga sjetio, morao sam nešto o tome i napisati.

U principu, u ljudskoj prirodi je da će se pokušati napraviti važniji nego što jesu, i to je sasvim normalno.
Ali, ovo što se kod nas radi, to već postaje nenormalno.

Za sve postoji manager.

Konkretno, doživio sam da neki ljudi u bivšoj firmi ne žele da ih se zove Project ledaer, nego Produkt manager, iako nije bilo nikakvog smisla u tome nazivu.

U svakom slučaju svi si daju titulu «Manager».
Ko da je tako lako biti pravi manager.
Moraš dogovarati 100 stvari, brinuti o motivaciji svoga tima, nešto znati i o poslu...

Najsmješnije je kada mi dođe netko tko se smatra kao managerom, pa mi kaže nešto u stilu, da mi bez managera ne možemo prodati naše programe.
Živa smijurija, samo ja i mogu prodati svoj program, jer znam o čemu se radi u njemu, a ne da neki seronja u odijelu, glumi gljivu i priča o mojem produktu, naime, i ja mogu obući odijelo.

U stvari, neka , ako ih to veseli, ali onda ajmo svi biti manageri.

Čistaćica – HWCU –manager ( higijensko-WC-usisavački)
Prodavačica – Prehrambeni
ZET – Manager odgovoran da raspizdi ljude
Cigići u tramvajima sa harmonikama – party manager
Žicari – finacijski manageri
Svećenici – duševni manageri

Itd.

Ti ljudi samo rade svoj posao,a ne prodaju maglu.
Pa, dajmo i njima da budu manageri