XIII

Počelo je, ogradili su livadu, a osim nje i dio nogostupa, klupice…
Svaki pokušaj revolta ugušili su prijetnjama , protuoptužbama,…
Glavni zaduženi čovjek je izjavio da je to jedino rješenje, i da će se jednostavno opozicija mišljenja morati prilagoditi ili neka se odsele, jer kada bude sve izgrađeno to će biti pravi mali Raj na zemlji.
Svi narkomani i kriminalci će tamo naći utjehu i zaslužiti oprost, a osim toga za vratiti jednu zabludjelu ovčicu na pravi put, nije prevelika cijena platiti to sa malo sreće nekoliko mališana, koji se vole tamo igrati.
Uostalom, ti mališani će naučiti izbjegavati kamione na nogostupu, pa je i to jedna velika korist.

Ne, na žalost nije to jedna satira, ili izvještaj iz kakvog komunističkog/fašističkog režima, to je stvarnost mojega naselja.

Nasilno, pravom manirom Goebelsa, odgovaraju svi pristalice gradnje crkve, da je to bilo jedino rješenje i da je to uostalom tako i da tako mora biti.
Svećenik ne želi više pitanja takve vrste niti komentirati, jer jadan nije imao drugo rješenje, a uostalom ima i svu potrebnu dokumentaciju i sve papire.
Pa nije se valjda , jadan, uplašio da će mu doći Marina sa bagerima.
Nema frke, osim ako nije Mađar.
Ma šalu nastranu, svaka čast Marini!

Čudna podudarnost je da je isti svećenik obavio istu misiju , mislim, i u Dugoj Resi. Došao, vidjeo, srušio park u središtu, dobio pohvalu od Boze( sjedi 5+), i prekomandu na novi partijski zadatak.
Jer da , to je prava , kako baš crkvenjaci vole reći, prava komunistička metoda.

I budite bez brige, i ovdje će obaviti misiju, jer osim Boze ima uz sebe i gradonačelnika i sve druge g.....re koji će ga podržati.
Na kraju krajeva, koliko ja znam, ponuđene su 4 ( slovima: četiri ) lokacije, ali tvrda struja je odlučila pokazati svoju snagu i izgraditi usred naselja crkvu, kao da smo neko selo.
Uostalom, da znate te ljude, kao što ih ja znam, bilo bi vam sve jasno.
To su dotepenci iz neke vukojebine nenavikli na grad, koji su se profilirali kroz razne Caritase i Partije, pa sad misle da moj prekrasni Zagreb trebaju prekrojiti po svojem selu.

U svakom slučaju, ako gledamo poslovno, bolje je da je crkva na tome mjestu.
Na drugim lokacijama će niknuti kakav Mercator, pa će si gradonačelnik opet spremiti sitno za kakvu cugicu i osvježivač daha u džep.

Jer, imamo Bundek, pa sad svugdje neka bude zabetonirano.
Jel on zna da u Mamutici ima više stanovnika nego u njegovom selu?
Sigurno ne zna, ali nije niti bitno.
U bilo kojem drugome demokratskome društvu, bio bi raspisan referendum, pa bi se onda prema rezultatima.

Ali partijsko-crkveni dužnosnici, nisu se sjetili nečeg demokratskog, nego su naravno odlučili po metodama koje oni najviše kritiziraju.
Čak štaviše, kad je išla peticija od stana do stana, pravi Katolici(ali sa komunističkom školom, valjda?), su još ljudima i prijetili.
Prava primjena, tko tebe kamenom , ti njega kruhom.

I sada, da se zna, za one koji će me možda pročitati i kritizirati.
Ja sam kršten kad sam imao 5 mjeseci, a ne kao mnogi kad je to postala moda početkom devedesetih, hodao sam u crkvu i u sedamdesetima i na dalje, a moja familija nije prekidala ni u četrdesetima i pedesetima, kad je to bilo i opasno.
Nikad nisam skrivao da sam vjernik, pogotovo od onih koji su se tome smijali, a sad su veći vjernici i od mene.
U Travnom sam išao na mise u stan u kineskom zidu, kad je sve bilo pretrpano da nisi mogao disati, išao sam na mise i kad su se počele održavati u školi, a idem i danas.

Međutim, u jedan simbol nasilja u mojem kvartu, ja ne želim ići.
Ima i drugih crkava u gradu, a ta građevina nije niti bitna, jer crkvu predstavljaju ljudi, i ona je takva kakvi su ljudi u njoj.
I zbog toga, mislim da je već i vrijeme da se svi pitamo kakvi smo ljudi, jer to što netko misli da je dobar Katolik, ne mora biti istina, a nasilje bilo koje vrste, koliko ja znam, nije baš niti vrlina.

Ili je u našem društvu sve potpuno preokrenuto naglavačke?

I još jedan prijedlog, neka ne bude više Travno, neka bude Zazidano!

Dodatak:
Priključujem se ovim putem protestu i apelu za očuvanje zelene površine:

Nije me dugo bilo, i iskreno da vam velim , stvarno sam bio zaokupljen mnogim stvarima, a neke sam velike korake u životu i poduzeo.

Najbitnija stvar koja se dogodila je ta da sam dao otkaz na poslu.
Za moje nadređene je došla iznenada, ali ,iskreno, mogli su tako nešto i očekivati.
Kad ti ne održe niti jedno obećanje, prave se blesavi kod nekih konstruktivnih prijedloga, kad ti daju, objektivno rečeno , premalu plaću, kad te cijene , ali samo na riječima, u tim svim slučajevima, čovjek se već osjeća kao idiot.

Kada ljude cijene prema njihovim samohvalama, a mene nisu prema mojim rezultatima, onda se čovjek osjeća kao popriličan idiot.

Ali, kada mi je moj austrijski šef rekao, da je ugovor između zagreba i njih takav, da mi on može stopirati prelaz u neki drugi odjel unutar firme, iako to meni znači prosperitet, e tada mi je pjena , napokon, počela izlaziti na usta i para kroz uši.

Scena je doslovno bila ovakva, nakon te spoznaje:
Sjeo za kompjuter
Otišao na moj posao stranicu
Pogledao oglase i na prvi koji mi je odgovarao sam se javio.

Tjedan dana poslije mi je zazvonio mobitel i naručili su me za razgovor, a dva dana nakon razgovora su me primili.

A kad sam dao otkaz, onda je počelo, pa zašto, pa nismo znali da si nezadovoljan…
Ma neka pričaju, boli mene lijepo glava.
Idem na preko 50% veću plaću, na službeni mob i laptop, na putovanja.
I što je najsmješnije, moja uskoro bivša firma sanja da ću se vratiti.
Hoću, ali na još veću plaću, na službeni mob i laptop, na putovanja, pa tko da više njemu djevojka ( hm, figurativno rečeno ).

U svakom slučaju, brojim sitno, vojničkim žargonom rečeno i jedva čekam početak novog poglavlja i novih radnih pobjeda.

Druge stvari su, uglavnom iste kao i prije.
Lupio sam u plafon sa kilama, pa sam napokon počeo provoditi svoj plan za skidanje istih.Biti će mukotrpno, vjerojatno dugotrajno, ali nadam se i uspješno.

Sa ženskim osobama je isto, ja se ne trudim, niti bilo šta pokušavam, jer ruku na srce, ne bu ni niš bilo od toga.
Naravno da se mala javlja, naravno da ponavlja isto ponašanje kao i prošle godine, ali naravno da ja ne pokušavam ništa , jer ona zna šta sam ja rekao, i zna šta je ona rekla, pa je na njoj i da promijeni izjavu.

Njene izjave, da joj je bolje samoj ( s obzirom , valjda, na bivšeg frajera, i to već poprilično dugo bivšeg ), jer da onda nema suza i tuge, ne želim niti komentirati.
Sa mnom sigurno ne bi bilo ni suza ni tuge, ali za vezu je potrebno dvoje.

Ima i drugih komada, ali mi sve to liči na zajebanciju i da ne bu nikaj bilo, pa mi se ne da niti potruditi.

Puno se drugih stvari isto događalo, ali ih nisam imao vremena komentirati.
Eurosong, onako Štikla prošla, kako sam i očekivao.
Očigledno ,Seve nije poševila dovoljno ljudi u Europi.

Uhvatili su one pljačkaše i ubojice iz FINA-e, ajde barem neka korist od murje.

Toliko od mene, a sad ću valjda biti i redovitiji.

Pozdravlja Vas sve ,
XIII