XIII

Na današnji dan 1948. godine ubijen je Mahatma Gandhi, za mene jedna od najvećih osoba u prošlom vijeku.Ubijen je, jer nasilnici nikad ne mogu otrpiti takvog čovjeka i misle da će ga ušutkati ako ga ubiju.

Čovjek se je cijeli život borio nenasiljem i uspio je u onome što mnogi ljudi ne uspjevaju nasilnim metodama, ma koliko one bile opravdane.
Zato i imamo ratove i nikad neće biti mira u Palestini, Kurdistanu…

Einstein je o njemu rekao “ Generacije koje dolaze, teško će povjerovati da je takav kao on od krvi i mesa ikada hodao ovom Zemljom“.

Rođen je kao Mohandas K. Gandhi , 1969. godine u Indiji.
Školovao se u Engleskoj, gdje je završio pravo i kao advokat je krenuo u Južnoafričku republiku.Tamo je počeo njegov put borbe za potlačene i tamo je je počeo razvijati svoje učenje o pasivnom otporu (satyagraha – prava snaga ). Iako su ga zatvarali i sve pokušavali, kad je 1915. krenuo u Indiju, situacija je za sve Indijce u JAR-u bila puno bolja.

Nije prošlo puno vremena, a počeo se boriti za nezavisnost Indije od britanske Krune.
Zagovarao je nenasilje, vjersku toleranciju, zalagao se za kastu nedodirljivih, u stvari samo je pokazivao kakav čovjek treba biti.

Puno puta dolazilo je do nasilja, često između Hindua i Muslimana, a tada je on počinjao štrajkati glađu, ugrožavajući svoj život i ne bi prestajao dok sukobi ne bi prestali.
Možete misliti kolika je snaga volje bila u toga čovjeka i koliko je poštovanje od strane svih stekao. Ipak, nakon dobivanja slobode od strane Britanije, zemlja se podijelila na Indiju i Pakistan. On je i dalje propovijedao nenasilje i vjersku snošljivost, što nije odgovaralo radikalnim Hindusima, pa su ga oni ubili.
Žalosno, jer od takvog čovjeka se puno moglo naučiti.

Puno sam čitao o Gandhiu, snimljen je i fenomenalan film o njegovom životu, i dan-danas me on fascinira.

Čovjek je doslovno živio život po onoj “ Tko tebe kamenom ti njega kruhom “, i dokazao da je ljubav zapravo najveća snaga ovoga svijeta.

Inspirirao je mnoge velike ljude, Martina Luthera Kinga, Mandelu…
Neki od njih su također ubijeni, ali njihove ideje su ih nadživjele.

Gandhi je bio izuzetno mudar čovjek, a jedan njegov citat mi je možda i najljepši od svih:

“ Kad očajavam, sjetim se da je kroz povijest put istine i ljubavi uvijek pobjeđivao.
Bilo je diktatora i ubojica i u svoje vrijeme činili su se nepobjedivima, ali na kraju –
uvijek su pali, sjetite se UVIJEK “

Ne znam da li sam u pravu, ali moje je mišljenje da je bilo više takvih, možda bi ovaj naš svijet bio danas bolji

Koliko ste se puta našli u situaciji da čujete priču kako je netko bio takav i takav, pa se kad je dodirnuo dno, našao u Vjeri.
Koliko ste puta čuli priču da je netko radio to i to, pa kad je zaglibio, našao se je u Vjeri.
Koliko puta?

Osobno, čuo sam svakakvih svjedočanstava ili sam o njima pročitao.
I uvijek sam si postavljao jedno pitanje , koje me zapravo tjeralo da se duboko zamislim o tome tko su zapravo ti ljudi, koji su prvo zaglibili, namjerno ili slučajno, pa kad su dotakli dno, tvrde da su se našli ili spasili u Vjeri.
Koji su njihovi motivi, a još više koji su motivi nekih drugih da njihova svjedočenja koriste kao nekakvu propagandu Vjere i spasa u njoj.

Zar ti ljudi misle da ću ja više vjerovati,ako čujem takvu osobu.
Osobno, ja tim ljudima ne vjerujem.
Druga je stvar, ako su se oni stvarno i iskreno preobratili, ali to je već moralno pitanje i odgovor znaju samo oni i dragi Bog.

U svakom slučaju sva svjedočenja se svode na par podkategorija.
Ili su zaglibili u drogu i alkohol, ili su po tumačenju Crkve seksualno neprimjereni, ili su zaglibili u kakvu sektu ili krivu vjeru.

Konkretna svjedočenja uvijek idu u snjeru da su oni bili na krivom putu( to naravno tada nisu znali, iako su im drugi ljudi sugerirali da su na krivom putu), i tada kad su zaglibili do kraja, tad im se valjda nešto ukazalo i oni su krenuli pravim putem.

Oprostite ljudi, ali „what the fuck are you taking about?“.
Da vam vjerujem da ste se promijenili.
Da vas čudno ne pogledam kada vi svi meni idete govoriti šta je to prava Vjera.
Ajde molim vas, odjebite.
Kako se uopće usuđujete meni ili bilo kome drugome propovjedati.
Zar mislite da sam budala kao vi pa da se ubijam od alkohola ili da povjerujem kakvom samozvanom guruu.
Ja sam od Boga , kao i vi, dobio na dar intelekt, ali za razliku od vas ja taj intelekt koristim i nikad nisam taj dar odbacio.
Mene ne povlači kakva gomila i njeno mišljenje.
Mene nitko nije nagovorio da poviučem joint zato što to svi rade ili da je prava stvar to što netko govori, jer taj kao igra kakvu košarku sa Brahmom i Isusom na višoj duhovnoj razini.
Ma svi ste vi gomila povodljivih kretena bez svojega JA, koji ne znate iskoristiti najveći dar koji ste primili od Boga.Svoj mozak koji ne koristite.
Čitam onu budalu koja piše Castanei, o one dvije cure i njihovom ponašanju.
Ma šta te briga, šta takva misli postati ponovo djevica, ako se ne poševi par godina.
Svatko od nas živi svoj život, na način da misli da je ispravan.
Da li smo u pravu, vidjeti ćemo kad dođemo na posljednji sud, jer tamo će se sve staviti na vagu.

I to je jedina prava istina u životu, za sve dobro i loše što si učinio ili nisi, za sve dobro i loše što si odlučio ili nisi, za sve ćeš za života ili poslije njega sam snositi posljedice.

Zato, ako neka cura abortira, ona će snositi posljedice.
Ako neka osoba učini nekoj drugo zlo, ta osoba će snositi posljedice.
Ako se netko ubije, jer ne vidi drugi izlaz, Bog će mu sigurno oprostiti, ali ljudi vjerojatno neće, jer uvijek netko zna bolje…

Ne morate vi biti tu da nekome sudite, jer sudite prvo o sebi.
Znate , prvi kamen baca onaj koji je bez grijeha, pa valjda to znate.

Moje mišljenje se razlikuje od mnogih službenih stavova Crkve, ali to su stavovi Crkve, a možda ne i Božji stavovi, to na žalost ne znam.
Znam jedino da se u ime moje Crkve ubijalo ljude zato što su mislili svojom glavom, do prije samo parsto godina.Da ne nabrajam razloge tih pokolja.

I zato ja ne vjerujem u Crkvu, nego u Boga.
I zato se ljudi spore oko nekih stvari.
Vi svi veliki vjernici, znate li kada je uveden celibat u Rimokatoličku crkvu, ili kad je samoubojstvo postalo smrtni grijeh.
Puno poslije smrti pisaca originalnih Evanđelja.

Pa zapitajte se s kojim su motivima ljudi donosili svoje zakone i podmetali ih kao Božje.

Najsmješniji su mi oni vjernici koji su se meni smijali kad sam kao mali išao u crkvu nedjeljom, a sada su po ultima modi oni , od prije petnaestak godina, veći vjernici i od mene.
Kao, prije se nije moglo ići.
Ma moglo se, moglo.
Išao sam u crkvu i sedamdesetih i osamdesetih godina i nitko me nije dirao, osim vas seronja koji mi sad solite pamet.
Odjebite svi sa svojom pameću i spoznajom.
Moglo se ići i pedesetih i šezdesetih, bilo je teško, ali moja obitelj je išla.

I sad da vas čujem, veliki vjernici tko će meni od vas propovijedati.

Nije me bilo neko vrijeme.
Prvi put u svome životu sam si uzeo bolovanje.
Do sada sam uvijek radio i bolestan i umoran, ali sada vidim da se to ne isplati.
Jednostavno vas nitko ne cijeni po tome koliko i kako radite, nego po tome koliko možete srati i samohvaliti se.
U svakom slučaju, tjedan dana me nije bilo, i jedino o čemu razmišljam je o tome da to moram češće ponavljati. Čovjek se fino odmori, može ignorirati pozive s posla jer je, naravno, bolestan.

Imam par ideja za postove, ali ih treba napisati, pa za sada jedan vic:

Lopov provali u kuću i onako i mraku, pljačka u sobi.
Odjednom iz mrklog mraka začuje: „ Isus te gleda! “
Trzne se , skoro mu srce otkaže od šoka, ali se samo primiri.
Nakon kratkog vremena, uvjerivši se da nitko ne diže uzbunu, nastavi on sa svojim poslom, kad odjednom opet iz mraka: „ Isus te gleda!“

Ovaj put se upita tko bi to mogao biti, pa polako upali svoju ručnu svjetiljku i oprezno krene pretraživati sobu.
Odjednom se zaustavi na velikom papagaju, i kaže mu „Ah, to si samo ti, kako se zoveš?“
Papagaj mu odgovori „Pero“
Ovaj ga pita, „ Pa dobro tko je taj Isus koji me gleda?
A papagaj će: „ Vlasnikov doberman!"

Mislio sam o ovoj temi pisati puno prije, ali sam jednostavno zaboravio.
Pročitavši post Slatke Žvakice, sjetio sam se te davno zaboravljene teme.

Nisam od onih ljudi koji vjeruju u snove, ne vjerujem niti u horoskope niti išta slično, ali ipak se ponekad zamislim nad mogućim značenjem onoga što sanjam.

Iskreno rečeno, rijetko se i sjećam svojih snova, ali neki su mi se urezali u pamćenje, vjerojatno zbog svoje negativne konotacije.

Vjerovali ili ne , ali uvijek prije nego sam sa nekom prekinuo, ili kod potencijalne izvisio sanjao sam takav rasplet.Najsmješnije je to da sam veće ili manje dijelove toga sna i identično doživio. Uvijek sam sanjao svoju ( ili svoju potencijalnu) točno sa onim frajerom sa kojim me je prevarila, sa kojim je nakon mene bila ili zbog čije sam konkurencije izvisio. Neki su mi rekli da imam proročanske snove ili da to predosjećam.Ako je to istina volio bih jedanput sanjati sedmicu na lotu, pa da barem bude neke koristi za mene.
Kako bi se reklo , jebeš supermoći koje ti ne donose koristi, da se malo našalim.
Inače nakon takvih snova, ja bi uvijek sreo recimo potencijalnu sa tim frajerom, ili bi se stvari vrlo brzo odvijale.

Znam da ću biti dosadan, ali moram priznati da sam ovu zadnju potencijalnu malu i kad bi je sanjao, sanjao samu, a i kad bi se nakon tih snova sreli ona bi bila sama.
Čudno, možda znakovito, sam Bog zna.Vidjeti ćemo kako će mi se život dalje odvijati.

Druga vrsta sna, u stvari konkretan san, koji me je strašno uznemirio bio je san nazvan „Čaša“.
Ide ovako, nemojte se molim smijati.

Sa dvojicom prijatelja stojim u prolazu nebodera na Trgu , pijemo pivo stojeći i svaki od nas ima bocu i čašu.Naravno, bitna ovdje je … - čaša.U jednom trenutku dolazi mi , pazi apsurda , jedan Punker I pitajući me “daj da nešto vidim”, uzima mi bocu piva iz ruke i bježi.Ja , naravno, jer ipak je pivo u pitanju, zalećem se za njim.Međutim sustižem ga tek kod njegove škvadre.Onako, ležerno mu kažem “ ajde vrati pivo i sve je OK “, ali najveći među njima, za glavu veći od mene, diže se i dere “ imaš problema, ha, imaš problema, e..” , te krene me udariti.naravno, ja izbjegnem udarac, i onu čašu, koja mi je još uvijek u ruci razbijam i zabijam mu je u grlo.

U tome trenu sam se probudio, šokiran, srce mi je lupalo 200 na sat.
Nisam taj san mogao razumjeti, nikad nisam bio takav divljak.
Za svaki slučaj od toga trenutka nikad nisam više ušao u ozbiljan konflikt, samo bi mi trebalo da još nekoga koknem.Bolje se maknuti.

Najsmješniji san koji mi se u zadnjih par mjeseci dosta često ponavlja je ovaj:

Sanjam da sam na trećoj godini faksa, i to ne svoga, nego na Prometu.
Hvatam uvjete da se vratim na svoj faks, ali nemam pravo na potpise za dva predmeta.
Uz to učim za jedan ispit, a ne kužim ništa pod milim Bogom.
U svakom slučaju, postoji par varijanti, a ja se uzrujan uvijek probudim, jer san je toliko stvaran.

I znate li koje si pitanje uvijek u čuđenju, onako još zapravo neprobuđen postavljam.
Pa kaj nisam ja završio faks?
Pa se prisjećam da zapravo jesam, prisjetim se i promocije koja je bila nekad davno.
Za umrijeti od smijeha, ali u snu sve se čini tako stvarno.

Inače me filmovi ne straše, jedino sam kao mali imao noćne more nakon filma Stvor ( Thing ), Johna Carpentera, ali ne zbog strave, nego zbog tolikih uzbuđenja i naglih i šokantnih promjena dinamike u filmu.

Stvarno ne znam kako bi neke svoje snove objasnio, možda podsvijest, ali to je ionako neistraženo područje pa neću filozofirati.
Tako je , kako je, i dalje ću sanjati, ali se nadam da ću se sjećati i lijepih snova, ili barem da ću sanjati dobitne brojeve na Lotu.

Pozdrav,
XIII

Vratih se i ja jučer iz Njemačke, i danas , šmrc, već u novim radnim pobjedama.

Bilo mi je super u svakom pogledu.Moram priznati da promjena ambijenta stvarno može čovjeku pomoći da se odmori.

Naravno, pao je i Shoppingić.Manje za mene, više stvari sam kupio staroj i braći, ali i sebi sam malo , za malu lovu , obnovio garderobu.

Par vesti, cipele …
Kad vidim ova naša sniženja, umrem od smijeha.
Gore trebate vidjeti prava sniženja.
Cipele sam si kupio za smiješnih 35 Eura, prije su koštale 75.
A to je samo primjer.

Kod mojih je gore isto bilo super.
Naučio sam sve šankerske tajne kod bratića u restoranu, pa su sad naši konobari najebali, kad mi donesu lošu kavu, ili pivo bez pjene, hehehe.

Naravno da sam se već jučer otrijeznio u našoj realnosti.
Tramvaj sam navečer oko 20 sati čekao dobrih pola sata.
Ah, kako sam žalio za Njemačkom.

Kao što sam i prije rekao, sad sam u konc-logoru, radim, šmrc-još jedanput.
Pročitao 250 mailova, na neke već i odgovorio.
Rad, rad i rad.

Ali oni ne znaju da sam si ja našao drugi poziv, biti ću šanker, hehehe, i bolje ću zarađivati.

Pozdrav svima,
XIII

Samo da vas sve lijepo pozdravim.
Idem malo posjetiti familiju u Njemačku, pa se javim kad se vratim.
Budite mi svi lijepo veseli i dobro se zabavljajte.
Blogamo se za tjedan dana

Pozdrav,
XIII