XIII

Ako kojim slučajem niste znali, danas se slavi svjetski dan štednje.Moram priznati da je to u našim uvjetima, prilikama ili stanju stvari, kako god se to zvalo, poprilično smiješno.
Naime, mi kao štedimo i imamo oko 114 milijardi kuna u štednji!
Malo razmislite i priznajte koliko ljudi poznajete, a da oni nisu u debelom minusu.
Ja osobno ne poznajm niti jednu takvu osobu.OK poznajem ih par, ali ti ljudi su u debelim kreditima, koje otplaćuju na razne načine.I naravno ima ljudi koji pretaču iz šupljeg u prazno raznim karticama, ali takvi su i u minusu.Osobno, i ja sam u minusu i imam neke sitne kredite, ali ništa bitno.Onolko sam , zapravo , u minusu koliko mi duguju moji roditelji novaca.

Ali, pustimo mene.Malo sam se zamislio nad kreditima.Pogotovo nad onim koje su ljudi masovno uzimali razne kredite, kada su nam banke velikodušno nudili.Koliko je ljudi uzelo kredite da kupi dobar auto i stavljalo stanove pod hipoteku.Zar su mislili da banke misle na njihovo dobro.Vidjeti će, kada budu odlazili stanovi na bubanj.
Postoji jedna istina, naše banke nisu više naše banke.I ono što se reklamira kao povoljna kamata, u matičnoj zemlji nije toliko visoka.
Čak mogu reći da su u nekim zemljama tolike kamate i zakonski nedopuštene.

Na žalost priča se među mojim poznanicima sa otoka Raba, da je parstotinjak familija u opasnosti da im dođe na naplatu hipoteka.Neke od tih ljudi znam osobno, ali mi nisu jasni da im je baš svakome članu obitelji trebao auto.
Kako stvari stoje, u jednom pesimističnom predviđanju, može se desiti da banke postanu vlasnici , recimo, 30% stanova u gradu Zagrebu.
Nadajmo se da se to neće ostvariti.

Kako bilo da bilo, krediti su naša realnost.Osobno se nadam da neću morati uzimati neki veći kredit, osim vjerojatno da si kupim stan.Ako ću na kredu uzimati auto, to će biti manji kredit, jer ne namjeravam uzeti novi auto, nešto malo i rabljeno.

U svakom slučaju, čestitam onima koji stvarno štede, «Sretan dan štednje».

A sad, malo vedrije , naime opet vic:

Kupio medo gajbu pive i pozvao vuka i zeca, da se malo obliju.
Dođu njih dvojica, a medo se sjeti da je nešto zaboravio i priprijeti im da slučajno ne taknu pivo dok se on ne vrati.
Ode on i nema ga neko vrijeme , a ova dvojica žedni.
Kaže zec vuku, «Ajmo po jedno, pa neće nam zamjeriti», i tako oni drmnu po jedno pivce.
Nakon još nekog vremena, pošto medvjeda nije bilo, kaže zec «Ajmo još po jedno».
I tako, jedno po jedno , maknu oni cijelu gajbu.
I baš tada vide medvjeda kako se vraća.
Uspaničio se vuk, ni zecu nije svejedno, ali kaže «Ako pita medvjed gdje je pivo, pravimo se ludi i recimo samo Pf».
Dođe medvjed, ugleda praznu gajbu i bijesno pita « Ko je popio pivo?»
Vuk po dogovoru odgovori «Pf», a zec će « Šta sada Pf, ko je popio pivo?»