evo nešto MALO o rukometašima
RUKOMETNI DREAM TEAM
Nakon košarkaškog koji se ugasio svijet je dobio novi Dream Team — rukometaše Hrvatske. Za njih kažu da igraju rukomet iz bajke i da su Maradone ovog sporta. Postali su istinske zvijezde i izvan rukometnih okvira. Evo tih genijalaca s kojima diše cijela Hrvatska i igra cijeli svijet.
Piše Marko BILIĆ
VENIO LOSERT LOCI
Dvostruka senzacija Igara. Uvrstivši ga među trojicu vratara za Atenu Červar je šokirao rukometnu javnost, nikomu nije bilo jasno kako je Losert, kojega su pomalo već i zaboravili otkako nije u reprezentaciji i brani “tamo negdje po Španjolskoj”, dobio prednost u odnosu na pouzdanog Kelentrića!? Nitko nije prozivao izbornika zbog Šole ili Matoševića, svi su čudili samo “otkuda Losert”? Već tijekom priprema nametnuo se kao broj jedan među hrvatskim vratarima, a obranama u Ateni još i šire — u svjetskim okvirima. Dobri i mirni dečko Venio bio je jedno od dva Červarova iznenađenja za Igre.
NIKŠA KALEB KINA
Kažu da je Kina konstanta u svim velikim uspjesima ove generacije. Konstanta je preblag izraz. Iz natjecanja u natjecanje sve je bolji, podjednako dobar u napadu i obrani. Izvan terena meštar od baza, rekli bi neki vicmaher, u Metkoviću to zovu šega. Tako, kaže, prazni napetost i nervozu, naravno, uz obavezni podvodni ribolov. “Dva sata ispod vode kao mjesec dana godišnjeg odmora. Liječenje.” — tako će opisati tišinu i spokoj dubina.
Za faunu dubrovačko-neretvanskog akvatorija od danas počinje vrijeme panike i stradanja. Opća opasnost. Stiže Kina strašni, Kinemator, Kinaman s puškom (i kamerom) u ruci. Ispod mora može i pet minuta na dah, a na terenu zabiti gol od kojega zastaje dah. Kao onaj Grcima: pirueta, dvostruki aksl, pa malo kroz noge, pa iza glave... Sinhronizirana rukometnastika. More, riba na gradele ili pod peku (sačuru), dobro društvo i, naravno, puno šege.
IVANO BALIĆ
Ajme! Šta reć, šta novo napisat — a da to već svi ne znaju o njemu? Kako sve to stisnit u par rečenica? I službeno najbolji rukometaš na svitu — rukometni Maradona. Za svih u svijetu. Balik, Balik i samo Balik. A u Hrvatskoj se može čuti i “stručna” teza da Ivano “nije baš”, i da imamo mi Ivankovića koji je “novi Balić”. Arena takve viceve nagrađuje s 500 kuna. A policija obavezno radi alkotest. Ivano, Ivanković, Ivanka — Grammatikos hrvatskog rukometa.
Balić private? Ovisnik o Splitu. Teški ovisnik. O Splitu i svojoj obitelji. I uvijek isti. Običan, ka’ da nije to šta je. Generacije mladih rukometaša upijaju svaki njegov mot, mig, ponašanje, kopiraju ga na terenu i izvan njega. Idol, zvijezda, kakve rukomet odavno nije imao. Čak i na razini Ecclestoneovih. A on uvik isti. Flegma, pospan, pomalo, nije priša... Kava u Karvera ili Karoce, ili negdi u Sportskoj, daljinski u ruci i traženje prijenosa američke košarke ili hokeja. Boston Celticsi, New Jersey Devilsi, Patrik Elias, Inter, Nantes... Ali, prije svega Dino i Ivana.
Vrata svoga povjerenja teško otvara, ali kad ih jednom otvori onda daje i više nego što to očekujete. Treba mu malo zagrebat pod kožu, koliko vam dopusti, tek onda ćete shvatiti kakav je. Kakav u rukometu takav i u životu. Jednako kvalitetan. Od igrača najviše se druži s Vukasom i Dominikovićem, dobar je i sa Sulićem, sa svima. S Metličićem ga veže splitska gen. Poseban je to odnos. Pero je stariji, ali eto, skupa su napravili sve to. Iz istog su grada, ljetuju u susjedstvu, Ivano u Živogošću, Pero u Igranima, obojica igraju za španjolske klubove. Život ih spaja i ne da im da se razdvoje. Tko zna, možda im i odjene isti klupski dres u budućnosti?
I nikad neće gledati tko je tko. Veliki za njega ne moraju uvijek biti veliki, a “mali” mogu biti najveći. I zato ga obožavaju, prvenstveno oni mlađi. I on njih. I uvijek će prvi stati uz njih i iza njih, kao da sebe vidi u njima. I zato će baš oni najmlađi plakati na Ivanovom odlasku iz Metkovića. I uvijek će pitati “koliko je osta Split u rukometu”, uvijek će, kao prije finala u Ateni, slati poruku “baci se jedanput u more i za mene”. Velike stvari čine ga velikim, male još većim.
BLAŽENKO LACKOVIĆ LAC
S Balićem i Metličićem čini vanjsku liniju kakvu nitko nema. Tercet koji će, bude li zdravlja, još dugo trajati i harati. Igrač nebeskog skoka, dugog leta i zadrške, snažnog i preciznog šuta, odlično surađuje i s pivotom i krilom. Varaždinec blage ćudi, velikog srca, često zaigran poput djeteta. Pozitivac u svakome pogledu, što mu se zna ponekad razbiti o glavu. Naivac Lacković. Dopustio je da mu Gobac i bratija rade o glavi i karijeri, da ga ucjenjuju, ne daju igrati, pa čak i javno pljuju. Kada je htio u Metković nisu mu dali pa je cijelu sezonu pauzirao. Isto su htjeli napraviti i ovo ljeto kad je odlučio u Flensburg, ali je EHF stao na njegovu stranu. No, nemojte se iznenaditi ako ta priča dobije neko novo poglavlje nakon Atene. Vori mu je cimer i kompa, u toj sobi caruje dobra zaje...cija. Baš kao i u Metkoviću kad dođe do prijatelja Čarapine i Rezića.
VEDRAN ZRNIĆ ZRNA
Karijeru mu prati “prokletstvo” što istu poziciju dijeli s Džombom. Da nije Džombardera Vedran je mogao biti puno primjetniji. Iako, nije da je neprimjećen ... pogotovo kod ženskog dijela publike. Ljubomorni momci i muževi gase televizore kad im djevojke i supruge počnu uzdisati za Vedranom. Pa je i Severina šapnula Červaru da joj se onaj crni mali s brojem sedam najviše sviđa među rukometašima.
Ali, mali crni je već dugo sretan u vezi s Lanom, kojoj su tata i mama podrijetlom s mora pa često ljetuju u (njezinoj) vikendici u Seget Vranjici kod Trogira. Tamo ga možete nać. Zrna nije ni Splićanin, ni Dalmatinac, niti je s mora, ali kako ovaj Dream team u svakom svom sastojku mora imati zrno soli Lana je zasolila u “slučaju Zrnić”.
IGOR VORI
Don’t worry, be happy, be Vori! Drugi as iz Linovog rukava, on i Losert. Kad je Sulić stradao na riječkoj prometnici prvo smo se pitali “može li Vori tako dobro kao Renato”? Onda smo se još zapitali “ako i može, kako ćemo samo s jednim pivotom, može li on sam”? Odgovori su: može, može, može... Čisti Linov proizvod, ne samo u Ateni. Poodavno mu samo on vjeruje. Do Atene. S njime ne možeš ozbiljno. Lac mu je kompa, nikad ne znaš šta spremaju (vidi pod Drago Vuković). I njega smo posolili sa ženske strane, Olja je Splićanka!
DAVOR DOMINIKOVIĆ
Još jedan od kandidata za glavnog mangupa. S njime i oko njega nikad nije dosadno. Koliko li je samo intervjua napravio sa suigračima pretvarajući se da je taj i taj novinar... Ono, on preko mobitela radi intervju na zadnjem sjedalu autobusa, žrtva na prvom sicu odgovara na pitanja, a ekipa se valja od smijeha. Željko Vela je, tako, odgovarao na poziv “radio Drniša”. Prati ga glas da je vrhunski tehničar, uvijek maksimalno dobro opremljen. Laptop, play-station, CD-ovi s najsurovijim ultimate fight borbama u kavezu, dobra muzika, vrhunski mobiteli, nema što nema u Davora. A prije svega — šega.
MIRZA DŽOMBA DŽOLE
Najbolje desno krilo na svijetu. Tko ne zna za njegove lobove i suhe listove, za njegove Air Džole cepeline? Svi znaju, i vratari, ali im džaba šta znaju. Opet ih osuši. A tek ono, kad od centra dođe do deveterca u tri koraka... Uhvati li vremena mogao bi svratiti na prvenstvo Hrvatske u atletici na troskok. Da uzme i to zlato. I on je slan ispod kože, iz Rijeke je... Zanimljivo, njegov portret bit će najkraći, osim što je istinski veseljak i dobri duh momčadi nekih drugih posebnosti izvan terena baš i nema.
VLADO ŠOLA
Junak ovjenčan slavom iz Portugala. Ovo mi je Šola... Jebeš školu, imamo Šolu... Obojio Hrvatsku u crveno. Kolektivno pituravanje kose. Nacionalno. U Ateni nije bio prva hrvatska zvijezda, čak niti među vratarima. Losert je bio ispred, ali je Vlado sve što su mu dali odlično napravio. Svaki put kad je trebalo. I o njemu se zna sve živo, pa i to da je i on Dalmatinac po ženskoj liniji. Opuzenski je zet, možete ga zato ljeti vidjeti u Kleku. Što radi? Karta. Negdje u hladovini.
DRAGO VUKOVIĆ VUK
Prvi junior koji se probio u Dream Team. Splićanin. Koliko smo samo muke zbog njega prošli slušajući po Gripama kako Vuković nikad neće biti pravi igrač, kako su onaj, onaj i onaj puno bolji od njega, kako je Gulin prvi lijevi vanjski juniorske reprezentacije, a Vuković rezerva Gulinu, kako mu bez razloga dajemo publicitet i prostor u novinama. Svega smo se naslušali. I nagledali. Pa i to da je Drago u Splitu rezerva Gulinu, da u igru ulazi oko 25. minute. A vrijeme je, kao i uvijek, pokazalo tko je bio u pravu. Drago je najbolji igrač Final foura Hrvatskog kupa u Metkoviću, Drago je u Ateni s medaljom oko vrata, Drago je zabio svoj prvi olimpijski gol. A gdje su sad njegovi kritičari? Što oni rade, koga treniraju, gdje igraju? Hoće li mu se sad, po dobrom starom splitskom običaju štekat i grebat se o njega?
Drago je velika žrtva ovih Olimpijskih igara. Kao najmlađi, kao novi, našao se na meti zaje...cije starijih igrača.
Uuuuuuu, nije mu lako s obzirom s kime ima posla. No, svatko je prošao tu školu pa će i on. A našao se i na meti Petre, kćerke slavnih Ecclestoneovih. Zvala ga je na večeru. Bernie je izjavio da ne bi imao ništa protiv da mu Drago postane zet, a i Slavica je popričala s potencijalnim zetom. I RTL je u trenu lansirao eksplozivnu priču o možebitnoj romansi slavne Ecclestonke i mladog Splićanina, ali je Drago svima u brk skresao da će uvijek biti vjeran svojoj djevojci iz Splita. Pa se ti Slave misli. Ne moš’ ti protiv Splićanki.
SLAVKO GOLUŽA KETA
S Matoševićem najtrofejniji hrvatski rukometaš. Kapetan. Došli su mlađi, došli i uzeli glavne uloge. I istisnuli starije. Svih osim Kete, Vlade, Valtera i Kine. Oni su konstanta. Godinu-dvije prije Keta bi zagrintao, teško bi prihvatio. Danas neće. Zna da je Ivano svjetski broj jedan. Keta zna da ga trebaju, makar to ne bilo u glavnoj ulozi. Trebaju ga u obrani, kad treba zabiti sedmerac, kad treba smiriti strasti u napadu. Barjaku mu nisu dali nositi, novu medalju nisu mu mogli uzeti. I jedva čeka da je pokaže sinčiću Ivanu. “Brale, kad dođem doma sataren ka pas, nije mi ni do čega. Ali, kad mi se on nasmije, zaboravim i umor i sve, nema sretnijeg od mene. Nema boljeg osjećaja.”. I posluša ga je Brale. Svi smo mi Goluža.
GORAN ŠPREM ERIKSON
Vječni prekobrojni dočekao je svoju šansu. Dočekao i iskoristio. U Portugalu lani bio je jedini od 17 igrača koji nije zaigrao na SP. Isto mu se dogodilo i u Sloveniji na EP ove zime. Dvaput je prošao pripreme, kao da nije ni bio. Do Atene. I nije mu bilo lako kraj Kaleba koji je opet bio sjajan. Ali, lakše je kad imaš dvojicu. Pitajte Peru. Ili Vorija. Goran ima samo jednu manu, veliku manu. Ne možemo ga nikako svesti u dalmatinsko-morske okvire. Totalno je neslan.
DENIS ŠPOLJARIĆ DENPA
O joj! Denpa je stalno tu, nema medalje bez njega, a opet — šta napisati o njemu!? Malo govori, miran, tih, nenametljiv. U igri neprimjetan (za većinu), igra “samo” obranu. U autobusu isto, u hotelu isto, u dućanu, na kavi, svugdje je logistika. Da su svi kao on ovaj tekst stao bi na kvarat jedne stranice.
PETAR METLIČIĆ BARBA
On i Balić — kao Kukoč i Rađa. Jedni su za Kukoča, za druge je Rađa bio bolji. Jedni su za Ivana, drugi za Peru. Prvi se furaju na genijalnost, imaginaciju, bajku, drugi na kompletnost vrhunskog igrača. Pero je i strijelac i asistent i dere obranu na najtežem mjestu. I tako svaku utakmicu, svaku po 60 minuta. I tako cijeli turnir. I tako u Portugalu, i tako u Ateni. Tako bi bilo i u Ljubljani da mu Pajovič, s tvrdim č, nije mjerio dubinu oka. Nije daleko od istine ona “da nije Ivano bija bi Pero”. Eto kako život može bit zaje.an. Dva Splićanina, a samo jedan more bit najbolji na svitu.
Barba ima još jednu sezonu u Leonu, a onda će napraviti ugovor karijere. U Leonu neće ostat, nije u dobre s treneom Cadenasom. Drugi se već otimaju za njega, sve najbolji i najbogatiji klubovi Europe. Za mnoge ponajbolji igrač na svijetu, a opet, nikad nije bio isturen kao Balić, Šola, Červar. Ni Ecclestoneovi ga nisu zvali na večeru, dva Splićanina bila su dovoljno. Ma da su ga i zvali tko zna bi li iša — šta bi reka Kati? I znate di će sad nakon šta je cilo lito krvarija na pripremama i osvojia medalju? Za tri dana će u Leon. Počinje sezona. On, Kate i Jure u Španjolsku. A mi ćemo s didom Jurom, Perinim tatom, na Gripama prepričavati Atenu. I čekati Peru da nam javi koji “sigurni par” iz španjolskog rukometa? Siguran sto posto: ono šta on kaže, pa upišeš — suprotno!
VALTER MATOŠEVIĆ VAKA
S Golužom najtrofejniji naš rukometaš. U Ateni je bio tek u trećem planu, priliku protiv Rusa, koji mu tradicionalno leže, nije iskoristio. Umjetnički dojam nije baš, ali medalja je tu. Da sreća bude kompletna Valter je ovog ljeta postao otac. Ljeto za pamćenje.
LINO ČERVAR MAGO DI UMAGO
Zna taj s kim će i kako će. Maksimalno prilagodljiv. U Dalmaciji sve najbolje o Dalmatincima. U Slavoniji samo o Slavoncima. I tako svugdje. Pravi političar. Za Hrvatsku, za domovinu, za navijače, Hrvatice i Hrvati... Za Balića će reći da je “premazan svim mastima”, nije ni on daleko. Često kao da brka jel’ u Saboru ili na utakmici? I on bi uzeo zlato na prvenstvu Hrvatske u atletici. Brzo hodanje brat bratu 20 kilometara. Gore-dolje uz aut crtu 60 minuta.
Političar, sabornik, profesor i prije svega — psiholog. Čita i kuži ljude samo tako. Točno zna s kime kako treba. Dream Team je njegov ostvareni dream. To je njegovo djelo. On ih je izabrao, igrače i suradnike. Drugima nisu valjali. Kinu Kaleba je otkrio “po stare dane”. A tko je sve prije njega igrao na lijevome krilu... Farkaš, pa čak i Čaprić, Jović. Ajme. Portugal i Atena njegovo su životno djelo. Lino je oživio hrvatski muški rukomet. I hvala mu na tome. A predsjednikova kćer iz Italije ostala je neudana. Tu je zakazao. Možda je baš on zamutio ono i napalio Ecclestonku na Dragu? E Lino, Lino...
HRVATSKA DREAM TEAM
I Sulić, Ćavar, Valčić, Kelentrić — svi oni mogli su biti među atenskim junacima. Zamislite što će to biti u Tunisu na Svjetskom prvenstvu za četiri mjeseca kad se Dream Team još kompletira... Rukomet ide dalje, rukomet ide ka vrhuncu moći tamo negdje u Pekingu 2008., i godinu poslije na Svjetskom prvenstvu kod nas. Ako nam ga daju. Rukomet je (p)ostao zaštitni znak kolektivnog sporta u Hrvata. Made in Croatia.
evo nešto malo o igračima. to je bilo za olimpijadu pisano pa je malo zastarjelo ali nema beda
IVANO BALIĆ I MIRZA DŽOMBA!
