"Ne bacajte petarde - bacajte kobase"

četvrtak , 22.12.2016.

Moja kćer je sa svojim prijateljima i kolegama iz kreativne agencije iZone pokrenula inicijativu "Ne bacajte petarde - bacajte kobase" kako bi barem pokušali osvijestiti ljude o pirotehnici u ove dane.

Vrlo sam ponosna na tu inicijativu, gdje je potpuno nevažno to što mi niti nemamo psa, pa ću prenijeti njihovo priopćenje u cijelosti.

Usput se zahvaljujem svim prijateljima koji su se već uključili i svima vama koji ćete se uključiti. Neka blagdani budu veseli i sretni. Može se to i bez nepotrebne buke.

"Ne bacajte petarde - bacajte kobase"

Topla inicijativa pesoljubaca koji su ove godine odlučili napraviti dobro djelo i proširiti svijest o tome koliko petarde štete našim dlakavim ljubimcima.

Volimo pse i volimo blagdane. I psi i blagdani nas usrećuju. No, kako je zapravo psima za vrijeme blagdana?

Najčešće se dršćući od straha skrivaju negdje pod krevetom, u kupaonici, pod stolom… Pronalaze neko sigurno mjesto u koje se sklupčaju kada su uplašeni pucnjavom petardi. Oni ne shvaćaju da ta, njima straaašna, buka nije opasna, da je samo privremena i zapravo vid zabave nekih od nas. Zar zaista želimo da naši ljubimci, za koje tako često govorimo da su naš najbolji prijatelji, provode blagdane uplašeni i pod stresom? A što li je tek s onim psima koji nemaju krevet ispod kojih se mogu sakriti, koji te, njima najstresnije dane, provode vani na ulici?

Skupina ljubitelja pasa iz kreativne agencije iZone odlučila je pružiti šapu u znak podrške čovjekovom najboljem prijatelju u ova blagdanska vremena. Osmislili su ovu inicijativu kojom kako bi pružili priliku i psećim glasovima da ih se čuje! Serijom fotografija pasa s porukama o tome kako oni preživljavaju ova blagdanska vremena i kako pucnjevi petardi utječu na njih, ovi pesoljupci skreću pažnju na lako rješiv problem – ne bacajte petarde.

Sada, kroz ovu inicijativu, svi imamo priliku zalajati protiv korištenja pirotehnike.
Fotografirajte svog psa s porukom što misli(te) o petardama, postavite ju na web www.bacajte-kobase.hr i pomognite da i naši četveronožni prijatelji uživaju u blagdanskim danima onako kako zaslužuju.

Inicijativu možete podržati već i lajkom na Facebooku – www.facebook.com/bacajtekobase

Star Wars i ta današnja djeca...

petak , 16.12.2016.

Stjecajem sjajnih okolnosti bila sam u posjedu 4 ulaznice za pretpremijeru novog filma Star Warsa - Rogue One i to dan prije početka službenog emitiranja po kinima duž Hrvatske. Svi smo se tome kao istinski ljubitelji strašno veselili i bili uzbuđeni do neba i nazad. No, ispostavilo se da imamo kartu viška jer kćer ima nekih poslovnih obaveza.

Nikakva problem, pomislit će svatko. Pa i ja isto. Barem fanova Star Warsa ima. Pogotovo među našim poznanicima. Gotovo da samo takve ljude i poznajemo. Star Wars fanove.

Međutim, svi ajmo reći odrasli prijatelji i poznanici su bili spriječeni jer su si već ranije dogovorili neke obaveze koje nisu mogli odgoditi. Razumljivo. Nema veze, imamo mi puno poznatih srednjoškolaca i studenata kojima ćemo ponuditi slobodnu kartu. Sigurno će netko vrlo rado doći na pretpremijeru. Hej, pa to su Star Warsi.

No, ispostavilo se drugačije. Svi su poslijepodne imali predavanja i nisu mogli izići s nastave, odnosno predavanja da bi u 19:00 stigli u kino. Hvale vrijedno. Na moje pitanje da jel ne mogu pitati da ih se pusti sa zadnjeg ili pred zadnjeg sata, bili su prilično zaprepašteni i rekli da se to nikako ne može raditi. Što je opet hvale vrijedan stav.

Nisam mogla da se ne sjetim sebe u njihovim godinama. Moram priznati da je mene netko pozvao u kino, na pretpemijeru Star Warsa, badava, ne bi mi ni škola niti predavanja bili na kraj pamet. Pa i po cijeni neopravdanih sati, ako nikako drugačije. Što nije hvale vrijedno, naprotiv, ali je iskreno i istinito.

Nije da potičem markiranje ili izostajanje s nastave, ali odbiti besplatnu kino ulaznicu za pretpremijeru....i to Star Warsa....

Jel to samo meni, kao fanu Star Warsa jako čudno?

Oznake: Star Wars, Rogue One, kino

Čudna imena od milja...

utorak , 06.12.2016.

Prije nekoliko godina imali smo malog bijelog patuljastog zeca za kućnog ljubimca. Zeko kao iz bajke, sav bijel i flafast, mio, slađi od šećera. Iz čiste ljubavi nazvali smo ga Gulaš.

Moja poznanica, inače vatrena prijateljica životinja bila je toliko šokirana time, da je zahladila odnose i od onda se više ne čujemo. Nisam imala prilike niti objasniti da je to ime iz šale, ljubavi, da mi doma ne jedemo zečetinu uopće, nikad vjerojatno ni nećemo, a naš Gulaš ima jako lijep život jer ga čak i pretjerano mazimo i pazimo.

Sljedeća je bila mala mačkica koju je moj sin našao na cesti. Trknuo ju je auto, bila je ozljeđena i nije imala skoro pola dlaka na mršavom, košćatom tijelu, on se sažalio i donio je kući. Nazvala sam ju Šuga. Kako bi drugačije. Uz puno ljubavi, njege, maženja i paženja mačkica se oporavila i na zahtjev sina preimenovana u Tekilu. Tako naime, mi tinejdžeri nazivamo mačke. Tekila je danas toliko lijepa i njegovana, da izgleda kako susjeda kaže: "kao da svaki dan ide u welness i spa", a ja ju poskrivečki još uvijek zovem Šuga. Iz ljubavi.

Mene moj muž u zadnje vrijeme zove Bleso. Imali smo jako teško razdoblje ove godine, s puno boli, boleštine i smrti, pa sad kad je sve prošlo opet se počinjem opuštati i smijati, opet počinjem biti ona stara ja. Kaže, da se nisam niti u tom ružnom periodu prestala smijati, ali nije bilo ovako, nesputano i slobodno. A o glupiranju da i ne pričamo. Sad mi to ide toliko dobro da sam jedan dan nakon smiješnog hoda po cesti čak iz Bleso unaprijeđena u Blento.

A meni drago. Volim što sam Blento. Ili Bleso. To je rečeno s puno ljubavi, pa sama slova i nisu nešto bitna. Ljubav je.

Na kraju krajeva ime nije ništa. Ruža bi isto slatko mirisala i da se drugim imenom zove.

A Gulaš, Šuga, Blento... bi isto tako bili voljeni i da se zovu normalnijim imenima.
Ovako je samo slađe.