Pripreme za prvu pričest...

Mi doma, nismo neki vjernici, odnosno, poštujemo blagdane i na naš način vjerujemo, ali u crkvu baš ne odlazimo često. Pogotovo se to prorjedilo otkako imamo svoju državu, pa su kojekakvi čudni ljudi zasjeli u prve klupe. No, to je priča za sebe...

Moja mala beba od sina je već tako jako velik da u nedjelju ima Prvu pričest. Nisam baš bila nešto uzbuđena oko toga, niti od toga stvarala neku veliku stvar. Obavljali smo svoje pripreme, učili ono što se učiti mora i to je bilo uglavnom to. A onda smo jučer otišli na svojevrsnu "generalnu" probu za djecu i roditelje. Prvo sam malo imala prepirku s mužem koji nije odgojen u tom duhu i neće mu se u crkvu. Ono, trebalo je malo nagovaranja i pokoje "moraš i gotovo". Do crkve nas je malo nidforspidao, ali poslije se umirio, pogotovo kad je vidio i druge unervozene tateke.

A u crkvi nas je čekalo ugodno iznenađenje. Naš pametan župnik i dvije časne sestre su dječici, a i roditeljima, objašnjavali cijeli protokol, uključujući i misu. One stvari koje znaju buniti kao npr.: kada se treba ustati, kada kleknuti, kada sjesti, zbog čega se čita iz Biblije, šta to znači da o tome treba malo razmisliti, kako u miru i tišini treba samo prvom susjedu s lijeva i s desna pružiti ruku i reći "mir s tobom"...Mogu reći da sam i ja puno toga naučila, a dječica pogotovo.

Najljepši dio je nastao kada su dječica zapjevala. Nevjerojatno nešto, otpriliko stotinjak djece (među njima i moj sin) u akustici crkve pjeva u glas tako čisto i s puno nevinog i dječjeg entuzijazma da su meni suze naišle od ganuća.

A to je tek generalna proba.....kako li ću se naplakati tek u nedjelju :)))