Nemoj to napisati na blogu...

Većina mojih prijatelja, poznanika i bliskih osoba znaju da pišem blog. Neki čitaju, neki ne, ali uglavnom znaju za to. Sad tu i tamo mi se zna dogoditi ono što je neko od ovih mojih favorita već napisao, da ne mogu ispričati nešto zgodno šta mi se dogodilo jer sam već to objavila na blogu, pa nekako nema smisla pričati dva puta isto. Ali događa mi se još nešto...

Primjer 1.

Sjedimo nas tri prijateljice na kavi. Jedna od nas priča neke svoje dogodovštine, i sve tri umiremo od smjeha. Tema je seksualna i tako jako smješna da se ne možemo prestat smijati barem pola sata. Kad smo došle do zraka, odmah jedna od njih kaže:
- E, nemoj sad to napisati na onaj svoj Internet, nije zgodno....
- Ajd dobro, neću...

Primjer 2.

Na poslu sam, moram nešto prepisati na brzinu i kolega mi pomaže. Pišem, dok on čita:
- Nikada se čovjek ne smije samozadovoljavati...
- Šta se nikada čovjek ne smije???
- Jooooj, samozavaravati....spetljal sam se...samozavaravati, ne samozadovoljavati...daj prestani se smijati...pišiii....vidi je....šta si legla na tu tipkovnicu i samo se smiješ...pišiii...daj se nemoj tako jako smijati i da nisi to stavila na blog....
- Ajd dobro, neću....


I kako sad to ne napisati kad mi je još uvijek tako smješno, da mi sve suze idu od smijeha...
Ali neću... ako kažem da neću... onda neću i gotovo...

P.S. ipak nisam baš takva prasica, za primjer br. 2 sam dobila dozvolu za objavljivanje, a kad dobijem i za primjer br. 1, objavit ću i to...ako ne... mogu napisati neki post koji počinje ovako:
"Sjede tri prijateljice za stolom, neke druge tri koje nismo ja i moje dvije....."