Baš mi je postalo nešto tisno u stanu, a kako vidin susid na vrhu zgrade u zgradi do moje već misec dana meni prid očiman diže kat kuće. Sve ono ka da neće. Vrime u koje radi je recimo od 9 - 14 h, kada sav pošten svit radi. Srića njegova da je njegov stan za zadnjemu katu, pa sukladno toj logici on sebi uzima pravo na "malo proširenje".
Susid do, ustvari malo ispod moga stana, više onako ne baš skroz istočno, nego malo skosa, iskoristija je priliku da između svoje zgrade i zgrade drugoga susida zazida garažni prostor. Sebi je uzeja to pravo, baš sad kad smo mi preselili, jer je taj susid, čija je zgrada smještena malo skosa istoku, ustvari nekad bija vlasnik tako velike parcele zemlje da je ustvari bija vlasnik ciloga kvarta. To ga pravo slijedi, slijedom sve napravde koju mu je nanijela Država oduzimajući mu komad po komad kvarta i dižući nebodere, još u onome sistemu.
Treći susid, automehaničar na crno, recimo uzima sebi pravo zbog svog obrta, diktirat di će ko parkirat svoje auto, jerbo zauzimljemo mu radni prostor. Tako auotomehaničar misli da zbog svog obrta ima pravo na najmanje dva parking mista na suprotnu stranu od njegove radione. Također ne dozvoljava parking okolo svoje garaže.
Sukladno nizu primjera uzimam sebi za pravo na malo proširenje stana. Pada mi napamet, kako sam prizemno smještena, da se proširim na cestu, jer su se i svi susidi isto tako proširili na cestu, ali samo oni koji žive prizemno.
Rasipitivala sam se kod odvjetnika kako bi to izgledalo kad bih vadila sve one silne dozvole i papire. Mahom su mi svi odvjetnici dali za pravo da se širim bez dozvole, jerbo ako su svi susidi sebe proširili na cestu, isto napravim i ja, jer da bi i oni da su na mom mistu.
E pa, ima se naš grad di širit, samo triba bit "domišljat"!
|