29.06.2006., četvrtak
'Rvati na godišnjem odmoru s malo novca
Evo nam dolaze litnji praznici. Triba se oboružat bagajima za more i strpljenjima za strance koji nan dođedu zašporkat ovo pinku mora. Blažene ratne godine, nigdi nikoga nije bilo. Fascinaraju me ove statistike o turistima. Svaki dan kroz naš lipi grad prodefilira na desetke tisuća fureštih više nego lani. Međutin na plažama tu i tamo, u nadubljemu hladu, zbog boje kože, da se naslutit koji Čeh, Englez oli Skandinavac. Inšoma...
Nas nekoliko stotina tisuća zaposlenih smo svidoci prezaduženosti na našim tekućim računima. Nemam pojma koji nas k* šalju na godišnje odmore bez love, namisto da nam dadu trinaestu plaću ka za džeparac. Ovako smo prisiljeni dignut jedan "povoljan" kredit za "odmorit se" da bi na godišnjem odmoru kupili kruva, paštete, mlika i limuna za pravit limunadu. Sebi san skrojila plan ka prava šalturica o'velikih planova: kako se brez dizanja kredita upustit u avanturu godišnjeg odmora za minimum potrošenih pinez.
Jedan dan valja se zaletit do vlaške zatuć barenko dvi kokoši pa od prsiju učinit čagod pohanca za nosit u sendvič na more. Žaj mi je ovih fetivih jer nimadu nikoga u vlaškoj, pa će in trošak bit zeru veći ; )
Za sunčanje zamišat po dobroj staroj riceti dec vinske kvasine s decon maslinova ulja. Nećedu vas napadat ose, ni brenkuje, a bome ufatit ćete zavidnu boju na plaži.
Pokušat se uvalit materi na "seksi" destinaciju - For, pa i tu uštedit štogod za spizu. Ko zna, možda mojoj fameju plati i za vapor.
Iskoristit ću i pozive kolegica za na more. Lipo će nam se dica družit, a kad na plaži združimo naše pohance, jaja na mantalo (kajgana), limunade iz plastičnog bocuna od dvi litre i ostale domaće divote bit će fešta! Skupit će se štagod sitniša za kupit suncobrane i dici po slaju.
Primite puno pozdrava iz debelega lada!!!
|
- 15:05 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
27.06.2006., utorak
Vječna pitanja
Mali nam se uvuka u postelju sa znamenitim pitanjem:
- Ćaća, kako je nasta Isus?
- Po Duhu Svetome, sine, bestjelesnim začećem, bez fizičkog kontakta.
- Šta ti to znači bez fizičkog kontakta? Jel to znači da su Marija i Bog seksali?
- Ma neee, bez fizičkog kontakta.
- Aha, Isus je iz fizike dobija asa, pa su ga posli toga zvali Kontakt.
Dica znaju doć do zanimljivih spoznaja!
|
- 13:37 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
26.06.2006., ponedjeljak
"Friško" s Brdizin (op.a. od jučeri)
Taman je sunce malo kalalo.
U zraku ferma.
Lipo zatišje za otić do K***landa po ladno pivo. Je da do pive triba obać cili megastore, ali za ladni napitak u ovo gluvo doba dana, na Dan državnosti, kad se skapaje od žeđi vridi ginut. Sve se pari ka med i mliko. Njanci tičjega mlika da fali. U autu klima, rezervar pun. Milina. Samo pejzaži bokun zasmde. Nigdi vitra. Bogati, pa ništa nije savršeno. Užega se gradski otpad. Škovacini ne rade na prazink, pogotovo ako se potrefi praznik u nedilju. Digli smo se na visoku nogu, a moji?
Ljudi punih kesa izlaze iz megastora. Ima se! Naš je svit uvik gladan! Turistima parimo pravi bokungovići. Na svakeme kontejneru do tamo visi po jedan penzioner. E je nan lipo! Za svakoga po nešto. Ko ovo more platit?
|
- 08:18 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
23.06.2006., petak
Slike u ponistri autobusa
Meni su svi busevi isti. Ne znan in imena. Did zna. Čekamo četvorku ili četrnaesticu. Veliki su. Ljudi su u njima tužni. Dida me uvik potiže: „Ajde mali, upadaj! Diži noge da ne zapneš! Majku ti blaženu, drž se čvrsto za štangu da ne padneš! Ne zvirkaj okolo! Gledaj isprid sebe! Opet se nisi umija.“ Svako jutro ista pisma. Ima jedna teta u busu. Uvik me gleda u staklu. Ozbiljna. Mislin da joj se ne sviđam. Nije ni ona meni napeta. Nema ni sisa. Dida mi trga Ninju iz ruku, moga Rafaela. Ćaćin poklon. Rekla je mater da me ćaća više ne voli pa da je iša drugoj teti i dici. Iman jednu malu sestricu i brata, blizance. Nisan ih vidija. Tako kaže mater.
„Dida daj mi Ninju!“ Vraća mi ga. Ni jedan čovik nije ka Ninja. Zašto dida uvik misli da ću past ako mi je nešto u rukama? Moj dragi Rafealo! Ima plavi povez priko očiju. Masu oružja je na njemu. Metki, ručni bacač, pa mač i štitnik priko leđa, nunčatke. Izgledaju ka prave.
Did je u busu uvik zamišljen. Nikad ne razgovaramo, samo me čvrsto drži za ruku. Nekad me od toga boli ruka. Moj dida je jak! Baš je dobar osjećaj kad mi dikod rukon prođe kroz kosu. Mater je rekla kupit nove patike. Nadan se kopačkama. Tija bi i brazilski dres. Susid Marijo ima Plej Stejšn 2. Ne volin kad mi dida uvuče majcu u gaće.
Svako jutro did iz grada dolazi po mene. Ima penzionerski pokaz. Meni ne plaća kartu. Kaže da sam još mali. Svaki dan prođemo priko peškarije, pa poslin u babe. Mater radi. Čisti po kućama. Taman šta did ufati čagod ribe na puntu o'takujina sretnemo uvik iste didove prijatelje: „Čikov si ti mali? Jesu ti to did i baba isprdili zube?“ Oni imaju penziju i mogu uvik nešto kupit u „sve po osam“. Tamo ima jedan paketić sa svon četvoricon Ninja. Dida mi neda kune. Kaže da su te kineske igračke otrovne. U njih stavljaju neke nuklearne bombe. Kad narasten velik bit ću policajac. A možda i fudbaler? Imat ću love. Kupit ću sve Ninje. Nigdi neću izlazit bez Ninji. Dragi moj Rafaelo! Brrrum, brummm... Poznan motor od busa i ovu okuku. Teta iz busa upravo prelazi preko pješačkog. Zašto me uvik gleda?
Još malo pa i mi izlazimo...
|
- 13:18 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
21.06.2006., srijeda
Veli Varoš
U šestipo oglašavala bi se zvona svetega Frane. Još bi ubila po ure u postelju ponovit novu lekciju, prije nego me mater zovne da ona gre na posal, a da se ja dignen za u školu. Volila san školske četvrtke, posebno kad bi se razvilo poljeće i dan produžija. Četvrkon bi sebe tješila kako je tjedan pri kraju, a još nije petak. Petak bi mi se tako činija duži, posebice ako je skula bila u jutarnji turnus.
Mater mi je dala ricetu za čiriće pa san se redovito umivala u zasoljenu kamumilu. Bija je gušt bit prvi u razredu u kratke rukave neka je litnja roba još vonjala po kanforu. Iz navike bacila bi pogled na Rivu, povirit ča se nosi. Često bi uvatila profesora Mimu. On je već odavna hoda u kratkin rukavima a hipijevska torbica lagano mu je lamatala obišena priko ramena.
Skale bi priskočila u jednemu cugu, prišla priko pješačkega u Marmontovoj, fermala kraj Titine slike koja je zaklanjala cilu fontanu i zamakla iza sv. Frane. Čula bi lastavice di me prate s visina približavajući se misnoj zajednici Varoš. Nastavlila bi puten do sv. Križa, pa onda lagano Križevon, uzbrdo Arapovon, Kameniton pa Vijugaston. Imala san opsesiju cilin puten ugazit na svaku šahtu i tako sebi osiguravat dobit peticu u školi. E brzo bi ja došla ispod Merjana oklen je puca pogled na školsko igralište di san ostavila toliko dojmova sa svojin tricama na najpopularnije muške u školi. Na tome vrhu bi obavezno zamirisala pekara u koju bi moja najbolja prija i ja kupile još toplu štrucu s drobon.
Posli škole obavezno bi ostajala u Varošu kod prijatejice. Igrali smo se često na laštik, na Šperunu do kojega bi se čulo kad je Tonkičina mater hrapavega glasa zvala imberlanoga Vasu po pola božjega dana. Na nizbi, di je živila Mare Žebon, na vrju Kamenite, smo običavale rolat. Muška dica su se spuštala kareton, a prija i ja bi podilile rošule, svaka svoju i udri rolat se. Ćirile bi Maru Žebon koja je slovila za poznatu gradsku napola kurbetinu, napola redikula, kroz ožičanu ponistru, a ona bi nam skidala svece. Petale bi jon roge i nanovo se penjale na vrj uzbe. Satima, danima, misecima, godinama...
Sve me vuče prošetat se Varošon. Baš sad kad i kamen čvrči!
|
- 13:38 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
20.06.2006., utorak
Kako se prave „genijalci“
Dica su pravi mali genijalaci. Nebrušeni dragulji. Zato triba pogodit, dok je navrime, s kojin „alaton“ dite počet blanjat oli dricavat. Zacrtala san svoje dite odvest na ples.
Plesanje je dobro ka uvertira za poslin se bavit bilo kojin sporton, pa makar sve skončalo na balunu i pituravanju cura. To van je isto ka učit latinski, makar posli ne izučili za dotura oli advokata. Jednostavno, dobra podloga. U mome kvartu, u kojen susid zna kad ste prnuli, u gradu di se ljudi broje na prste jedne ruke, ić na ples za muškoga je malo peškasto. Obično muška dica krenu s tenison, nogometon, plivanjen, borilačkin sporton. Neki roditelji dite daju odma na gitaru ili klavir. Neki na strani jezik.
Meni je tribalo diplomatske strpljivosti za uvjerit dite zašto je ples dobar i zašto se svako pravo muško bavi pleson. Posebnu težinu san dala plesu kad san ditetu rekla da je to trening! Za vrime trajanja plesa ne silazi mu osmjeh s lica, a dok spoji mozak s rukon, mozak s nogon, dobro se priznoji. Doduše često kad završi trening kaže kako više neće ić na ples. I tako u silnemu straju da ne odustane kupin mu paketić slija, oli lizu, oli sok. No kako bilo, ako bude uporan ovih misec dana čeka ga nastup na dičjen festivalu. Ko zna možda mali završi i na televiziji, makar i lokalnoj?! Kad krene na balun znan da ga neće tribat potkljupljivat.
|
- 10:19 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
19.06.2006., ponedjeljak
Besplatne školske knjige?!
Upravitelj je prvoga dana škole 2005. održa svečanu govoranciju u centru atrija kako nas dogodine, najkasnije do dvi godine čekaju cjelodnevna školovanja dice nižih razreda u kojima će dica bit zbrinuta dok in roditelji zgrću novce. U školi će moć marendat, obidvat i imat užinu između obroka. Kad se dica vrate doma moć će se samo igrat i družit se s ćaćon i materon, jer će domaće radove pisat u cjelodnevnome boravku. Obitelj će više sličit na neku idilu, nego na rastrzanu i frustrirajuću bračnu zajednicu koja trči ka muva bez glave za kruvon.
Prošle su nas godine zajebali. Prepucavalo se gradsko poglavarstvo do zadnjega dana, odnosno početnega dana škole. Izvijestili su puk (čitaj sirotinju) da ne kupuju knjige jer će in poglavarstvo dat besplatne udžbenike. Međutin, proša voz! Svaki je savjestan roditelj (čitaj imućniji roditelj) navrime naručija knjige i nabavija popratni školski materijal. Neko na 3 rate, neko na 6, a bilo je onih ča su sebi udrili gulit kredit na knjige na 12 miseci. Tako je počela 2005. školska godina. Onda kad smo već svi kupili knjige i školski pribor, gradsko poglavarstvo je za isprat svoju nečistu savjest dalo bon na 100 kn. Naravno savjesnin je roditeljima preostalo na bon kupovat pizdarije. Fala in i na tome!
Politika grada Splita je pokakila ove godine bon od 400 kn za kupnju udžbenika II./III./IV. razred. Međutin, triba knjige na kraj školske godine vratit. Ma puno van fala! Prvo nan daju bon, a onda in triba vratit knjige. Pa di to ima? Ko ovi mirakul more naplatit!? Ali, fala in na tome!
Inače čisto informacije radi udžbenici, vježbenice i zbirke za prvi razred osnovne dođu 449 kn, bez školskog pribora, borše i dodatnih zbirki zadataka koje svaki učitelj odabere po vlastitom izboru. Prošle su godine učitelji mogli birat koji će program, od ponuđena 3, izabrat za svoje prvašiće. Ove je godine ministarstvo prosvjete obećalo da će sve škole radit po istemu programu. Ma kako su se samo toga sitili?!
Obećali su nam besplatno školovanje dice. E, fala in na tome!
|
- 13:56 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
13.06.2006., utorak
Na današnji dan
istekla mi vrijednost kreditne kartice
triba leć plaća
registrirat auto
kupit spizu
uplatit ratu kredita
vratit dug
nisan se sitila godišnjice
|
- 11:03 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
12.06.2006., ponedjeljak
Gradski redikuli
Volin se vozit auton i gledat okolo. Bacat očadu. Uvik mi ostane neutažena želja da je učinit još jedan đir s auton i bilo bi mi taman! Zaustavit se na detalju i gledat di će me to odvest. Guštan u vožnji upravo zato jer me voze drugi. Nekad, nenadano, u vidno polje ka za nagradu uleti detalj koji vas nagradi ka loto. Ritko, ali osjećaj je prejak! Ko to more platit?!
Tako san jučeri vidila Tina Ujevića. Jesan, majke mi! Čovik je uskrsa i to u mome kvartu! Starac je tetura u sivome veštitu, premda ga ja uvik zamišljan u kafenome ofucanome, šporkome kapotu. Pjan. Odjelo bez maće. Šešir uredno nakrivljen. Čudno! Čisto!!! Možda to ipak nije bija on?!
|
- 10:07 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
06.06.2006., utorak
Radovi na mozgu
Bol u potiljku, sljepoočnicama, čeonom režnju glave, očima. Drhtavica. Vatan zrak na škrge. Teško dišen. Srce se uzlupalo. Alarm. Vrti mi u štumiku. Pretvaran se u zvir. Moran poć ča s posla.
Izlazin na autobusnu stanicu. Hodan. Lakše mi je. Čekan četvorku. Misli mi lete u svemir. Ukrcajen se u bus na izlazna vrata. Otvara se samo jedna vratnica. Vidin dvi gospoje u poodmaklin godinama da su se izgubile ka kokoši bez glave. Ne znaju kako izać iz autobusa. Ulazin u bus, a ova me bada lumbrelon: "Asti Gospe, ajde izlazi! Ulazi se na ulazna vrata. Sad ćemo još ostat u busu radi tebe!!!" Stara krava! Sklanjan se ustranu bez glasa od ovih vratnica ča se nisu otvorila i propuštan putnice da izađu. Švercan se. Ljudi su smišni. Neosjetljivi. Nepristojni. Jadni. Tužni. Usamljeni. I zli! To uvidin tek kad me bol isključi od ostatka svita.
Jedva čekan leć u škuricu. U škurici nastaju najlipje pisme, tekstovi. Želje se roje ka lude. A tek snovi!
Lina san.
Jedan dan ću smoć snage da između povraćanja i leda na glavi sve to zapišen.
|
- 10:19 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
05.06.2006., ponedjeljak
Labinske Drage
Daleko su,
daleko...
Ne znaš gdje su?
One su tu,
pune krša,
drače
i kamenja,
pored jednog
i više nasipa,
gdje vlak uzdiše,
stenje
i puše,
gdje kola cvile,
gdje zima vlada.
A kad dođeš,
ostaneš opčinjen,
ljepotom
Labinskih Draga.
G.D. (1949.-1995.)
|
- 14:03 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
02.06.2006., petak
Obiteljski ugovor pred svjetsko prvenstvo
Gospe moja, s velikin, Velikin iščekivanjen čekan Svjetsko prvenstvo. Triban se lipo odmorit ka prava gospoja i nadoknadit protekle četiri godine ča san se zapostavlila. Bogami uzet ću i godišnji. Žene, pamet uglavu i na kalendaru u crveno obojajte datume, jer će to bit nacionalni praznik u Hrvata.
13.06, 18.06. i 22.06!!!
13.06. Brazil vs Croatia Olympiastadion, Berlin
18.06 Japan vs Croatia Frankenstadion, Nurnberg
22.06 Croatia vs Australia Gottlieb-Daimler-Stadion, Stuttgart
Moje pripreme:
1. nabavila san frizuru Puyol (opširnije u postu ispod)
2. skupljan slije World Cup Championshipa, moran bit u toku s mojin malin
3. igran Play Station 2, nogomet naravno, vatan mot na joisticku
Zaštitnik je uveja koprifogo ilitiga policijski sat za vrime utakmice:
1. nema pranja sudi
2. nema kuvanja obida za sutra
3. nema priče, niko ne smi Zaštitnika išta pitat, pogotovo mulac koji ima 101 pitanje/min.
|
- 14:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|