Dica su pravi mali genijalaci. Nebrušeni dragulji. Zato triba pogodit, dok je navrime, s kojin „alaton“ dite počet blanjat oli dricavat. Zacrtala san svoje dite odvest na ples.
Plesanje je dobro ka uvertira za poslin se bavit bilo kojin sporton, pa makar sve skončalo na balunu i pituravanju cura. To van je isto ka učit latinski, makar posli ne izučili za dotura oli advokata. Jednostavno, dobra podloga. U mome kvartu, u kojen susid zna kad ste prnuli, u gradu di se ljudi broje na prste jedne ruke, ić na ples za muškoga je malo peškasto. Obično muška dica krenu s tenison, nogometon, plivanjen, borilačkin sporton. Neki roditelji dite daju odma na gitaru ili klavir. Neki na strani jezik.
Meni je tribalo diplomatske strpljivosti za uvjerit dite zašto je ples dobar i zašto se svako pravo muško bavi pleson. Posebnu težinu san dala plesu kad san ditetu rekla da je to trening! Za vrime trajanja plesa ne silazi mu osmjeh s lica, a dok spoji mozak s rukon, mozak s nogon, dobro se priznoji. Doduše često kad završi trening kaže kako više neće ić na ples. I tako u silnemu straju da ne odustane kupin mu paketić slija, oli lizu, oli sok. No kako bilo, ako bude uporan ovih misec dana čeka ga nastup na dičjen festivalu. Ko zna možda mali završi i na televiziji, makar i lokalnoj?! Kad krene na balun znan da ga neće tribat potkljupljivat.
Post je objavljen 20.06.2006. u 10:19 sati.