Nakon godinu dana pauze u frizera, odlučila san se da ću se nasumično naručit u frizera koji me dopadne. U istoga frizera iden već tri godine, i samo san prvi put izašla zadovoljna frizuron. Po samoj logici statistike i brojeva, ovaj put je tribalo ispast dobro. Tila san frizuru da se od nje osjećan velika i jača. Kad se pogledan u psihu da mi sam pogled u frizuru da snagu! Eto baš takva me frizura i tokala. Izašla san malo pokislo, ali čin san zamakla iza prvog ugla namistila san svoj mot od frizure i osjećala se ka druga ženska sa zdravin vrhovima. Naravski da san frizuru počastila pićen i šetnjicon kroz bespuća grada i ogledavala se u izlozima. A onda kad san stigla doma mali je uperija prst u moju facu i počeja se rugat: „Aaaa, ćaća, ćaća! Vidi mater!!! Ista je Puyol. Aaaaa...Njaaa, nja, njaaa, njaaa, njaaa!“ Otvorija je album, oni pridzadnji u koji je stuka okolo 100 euri minimum, premda je neke slije dobija i na kefanju. Mislin da je traj album bija onaj Champions League, e...tako je! Champions League! Otvorija je Barcu i pokaza mi Puyola. „Ovo ti je Carles Puyol Saforcada” Stoji zalipljen u donjen livon kantunu. „Pa nisan valja ovako lipa ka Puyol? Puyol je ipak malo lipši.“ „Pa je, lipši je od tebe. A vidi mu facu, cili je nekako ...“nije se zna izrazit pa je počeja rukama škicavat facu. „I u faci ste isti ka ti, samo je on malo smečeniji! Ka da je zgužvan.“Namrštija se dok je gleda Puyola, a kad je pogledalo sunce materino u mene, tako se slatko nasmija da me odma prisiklo priko droba! „Jooo sinko, mater ti ima lipu, malu šesnu glavicu. Vidi je. Cila ti je smišna. Ajde sinko, Puyol je životinja. Ma di si njega naša da ti je isti mater? “ „Ma samo san se malo zeza“ i zalipija mi je bakicu da mi je omamljujuće zvonilo u uvu. Osta je buljit u Puyola, a priko oka san ga gledala di me još zadovoljno miri, dokazujući samom sebi nepogrešivost u sličnosti.
|