Babu bi znala čut iza zatvorenih vratiju od sobe ili priko zida ča nan je dilija sobu kako se kara s politikon na televiziju: “Ništa ovo nije trebalo! Bando jedna! Lupeži! Kriminalci!!! Bijednici...“ i onda bi stala skidat svece, boga s posebnin gušton, gospe i pjucat po sobi (više gestikulirajući taj čin)...
Učila me stare pisme, one evergrine, stare talijanske kancone. Često mi je pjevušila melodiju iz Prodavačice ljubičica. Govorila bi mi: „Onji đorno una parola...i mogla si govorit talijanski“ Ma nisan tila učit njen iskrivljeni napuljski. Njena spiza, koju je moja mater zvala „na pljuvaku“ oli „paštroć“, bila mi je lipša od materine. Mater bi popižđivala kad bi njon rekla da san u babe ručala: „polpete, pire...“Onda bi mater nadodala i „juvu na pljuvaku. Ti i sestra bi se prodale babi za dva bombona.“ A je! Baba bi za obidon vršila ispitivanje. I uvik bi nešto iz nas izvukla. Neku „tajnu“. Povjeravle bi babi materine i ćaćine škandale. Iza tega bi redovito bija još jedan, ka neka vrsta uvida i pregleda u njihovo bračno stanje. Baba bi posli toga uvik zapivala: „Samo jednom se ljubi...“ ka da škandal, ča ga je sama užegla, nije njen posal.
|