19.10.2004., utorak
SJECANJA
U dubokoj boli javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 12.10.2004 tiho, nakon kratke "bolesti" ovisnosti i vjesanja na Blogu, "preminula" Vasa voljena Trica. Nenadano i iz zasjede tog kišnog jutra, brutalnom odlukom Tricinog poslodavca, igrom slucaja i nesretnih okolnosti, obustavljena su pozivi prema brojevima 07x (Internet) na sustavima MD 110 obzirom na porast troškova za pozive ostvarene prema navedenoj mreznoj grupi. Nazalost Trica se ne nalazi na popisu radnika koji radi potrebe svog posla moraju imati pristup Internetu kroz lokalnu mrezu Firme. Popis radnika je sastavljen iskljucivo od Sefova pojednih sluzbi, sto necu komentirati. Obrazovanost istih je takav da ...ne necu nista reci!
Uz osjecaj duboke dirnutosti, a u nemogucnosti da zahvalimo svima koju su nasu dragu pokojnicu ispratili na zadnjem Internetskom ispracaju, uputili nam rijeci sucuti i blizine, upucujemo najiskreniju i najdublju zahvalu.
Rijeci zahvale upucujemo ponajprije nasoj citavoj dragoj rodbini s Bloga, te kumovima, prijateljima i znancima iz raznih krajeva Lijepe naše koji su dolaskom na ispracaj nase pokojnice osvjezili nase uspomene na visemjesecnu blizinu, ljepotu i sve vrijednosti koje se od sada sele u nase misli i nase uspomene.
Rijeci postovanja i zahvale upucujemo generalnom vikaru dr.don.Peku Beku koji je rijecima vjere, snazno i nama dirljivo, povezao zivljenje i "smrt" nase ex Blogerice, prenoseci nam ujedno i rijeci sucuti koje su uputili nas nadbiskup dr. Mate Pletikosa i nadbiskup u miru mons. Ante Rukavina.
Zahvaljujemo medicinskom osoblju s Bloga koji su u zadnjim mjesecima medicinski brizljivo skrbili za nasu Tricu. Posebne zahvale Herostratu, koje je nesretnicu uputio na ispravan put, put Bloga i iskupljenja. Zahvaljujemo i zupljanima zupe Materinstva Bl.Dj.Marije s desne strane Bloga, poznatijima pod nazivom Allmost Cool, posebno pjevackom zboru koji je svojim dojmljivim pjevanjem zblizio Internetski rastanak s radoscu ponovnog susreta s uskrslim Blogom, poznatijim s lijeve strane Bloga pod nazivom Cool. Iskrenu zahvalu takodjer osjecamo prema nasim susjedima s friskim Blogovima, gdje je nasa Blogerica zivjela najvise vremena sa svojima.
Saveta misa za nasu Blogericu biti ce svakog ponedjeljka 24 sata na dan, svakog punog sata, ulaz slobodan. Autobusi krecu s Bloga svakih 30 minuta na kvarat od sata.
Ozaloscena rodbina strica Otta s Plota, prijatelji i kolege Prve ŽNL Blog, druge HNL jug, trece HNL jug, od ujne rodjak, pa njegovo drugo koljeno s cacine lijeve strane Genovske struje od juga: Pierluigi Collina, Casino Hotela Blog i njegove GO-GO girls, reketari Okruga Udri-Nabij-Potegni bejzbol palicom, konobari kafica Kod Mologa Bloga, supruznici iz prvog, drugog i petog braka, te njihova zajednicka djeca Anica, Brankica, Cvita, Drinka, Djurdja, Emica, Franica, Grozdana, Hrvojka, Ilijana, Julka, Katica, Luce, Ljilja, Mime, Neda, Ozrena, Pisava, Renchi, Snjeza, Tonica, Uma, Vjerica te konacno sin jedinac Zeljko.
Pocivala u miru Blozjem.
|
- 12:15 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
04.10.2004., ponedjeljak
ŽVAKE NA METRE I...KRVNA GRUPA
Poslije nedjeljnog ručka kod mame - pašticada od njoki i knedle sa šljivama, nastavila sam “pirevat” kod sestre. Kad je pala noć ogladnilo se. Ponovo! Utaživanje gladi odnosi se samo na djecu. Sestrina mala loše jede, a mome malome se u sestre otvori apetit za popizdit. Ma znam kakva su dica, i ja sam patila od tog fenomena. Doma ne bi jela ništa, a u goste bi taracala sve šta bi mi se serviralo i tražila repete. Kako bi pohvalila kuhinju domaćice obavezno bi rekla da ja to nikad nisam jela. To je moja mater prevodila da sam domaćici rekla da moja stara kao doma ništa ne kuva.
Dok je sestrina mala pojela fetu francuza sa fetom mortadele, sira i zimske, moj je mali pojeo 4 sendviča, s fetama kruva uduplo, što čini savršenih 8 feta francuza! Jeah!!! Na stolu su još bili kiseli kukumari, koje je mali predškolac izbjegavao, a obožava ih. Pita ga sestra da zašto ne jede krastavce:
M: “Tata i ja imamo krvnu grupu za koju su kukumari otrov!”
Ćaća ga je slušao iz sestrine sobe. Ona tamo drži TV. On je naravno od tamo kao pratio kladionicu, a drugim uhom slušao maloga. Sjedila sam uz muža.
On: “Šta imamo pametno dite.”i poljubi me.
Ja: “To je poljubac za maloga, a ne za mene?!”, ustanem se i poljubim maloga, rekavši mu da me ćaća poslao.
M: “To mi je tata poslao poljubac.”, kurba mala sve kuži.
Ja: “Aha, ljubavi moja. I znaš, smiješ jest krastavce, jer ti imaš Boduljsku krv. Imaš moju krv.”
Mali se smrknuo, i namrštio facu, u predjelu nosa, i samo što nije procurilo iz njegovih usta: “Bljak!” Uživala sam.
Nastavila sam: “Muška dica imaju materinu krv - boduljsku, a ženska ćaćinu - vlašku. To ti je tako mali moj bodulju.”
Onda me uhvatilo grizodušje, pa sam smekšano nastavila:
“Ali pazi, nemam ni ja materinu krv, nego svoga ćaće. A njegovo daleko pra pra pra kolino je Vlaško. Zaključi sam”
A onda sam od pogledavanja u kukumare, dicu, kruv, sendviče sa salamom, kečap, dičja usta, sir, još mortadele, još kečapa, još dičijh usta, još mljackanja … aaaghhh … kapitulirala i ogladnila nakon svih onih materinih njoka i knedli. Svoju sam glad tada stala utaživat žvakom na metre, dok mali ne gleda. Obavezno mu ”kradem” žvake. A on, fala Bogu, ka i svako površno muško, a ne kao sva sitničava ženska čeljad, ne primjećuje ;))) Dok se balun ne zaljepi u facu i kosu! ;)))))))
|
- 12:49 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|