Sto puta sam rekla sebi samoj, kako ovo nije mjesto za okrunjenu Božicu ;))) Ali avaj…
Šutke žvačući uvredu, s držanjem premlaćenog psa, natečena od toliko razgovora s drugima i samom sobom prebirem sitniš po novčaniku… Jedva za kavicu. Opet ću žicat duvan. A mali je naručija kišu Isusovu za rođendan.
Dakle, započinje svakodnevnica škripom mojih kostiju u predjelu lopatica. A moje kosti već škripe kao iscrpljena zvijer, ili…kao opruge istrošene postelje.
Upalim lokalni radio, uz pjesmu “Allways look on the bright side of life”, ide reklama o sindikalnim kreditima bez jamaca i učešća. Kunem se i proklinjem…
Zviždućem.
Život je apsurdan.
Tražin po torbi žvaku. Žvačem.
Naleti mi ruka do rumenila za facu i pinela za nanošenje istog. Stavljam malo boje na lice.
Počinje mi radna smjena ;)))
|