Kad se male ruke slože...

nedjelja, 01.06.2008.

..sve se može, sve se može sretan ! Za one koji ne znaju, jučer je u malom mjestašcu nedaleko Osijeka, Bilju održan 1.Baranjski triatlon. Na utrku smo krenuli u subotu u sastavu Darija, Jelka (Zvonkova cura), Zvonac i ja. Krenuli smo dan ranije jer je start utrke bio relativno rano u 9:30. Smjestili smo se u privatnom smještaju i otišli se prijaviti za utrku. Utrka se održavala na malom jezeru Stara Drava gdje je bio start,cilj i zona izmjene. Start je bio sa malog drvenog pontona na kojem je snage došlo odmjeriti 20tak natjecatelja u pojedinačnoj konkurenciji i par štafeta. Plivalo se u trokut oko dvaju kajaka i sa penjanjem na drveni dok s kojega se skakalo u drugi krug te opet oko kajaja i na tom istom doku van u tranziciju. Temperatura vode oko 25 stupnjeva što je bilo idealno za utrku bez neoprenskih odijela. Plivanje je bilo malo duže po meni oko 900m što mi kao ne odgovara ali jučer sam se jako dobro osjećao na plivanju te smo Zvonac i ja izašli iz vode 10 sekundi iza Dejana. U T1 smo se sva trojica našli zajedno te tako krenuli na bicikl. Prvih par kilometara smo se vozili taktički, pustivši Dejana 50tak metara ispred i čekali priliku za skok. Čim se cesta malo izravnala i postala preglednija odlučili smo se na skok. Zvonko s jedne strane a ja s druge. I več u prvom pokušaju smo i uspjeli u naumu. Dejan je 5km bio samo malo iza nas a onda je naša prednost počela rasti iz kilometra u kilometar, naravno zahvaljujuć mom prijatelju Zvonku. Vozio se jedan veliki krug od 28km, uglavnom ravna cesta s pokojim oštrijim zavojem. U T2 Zvonko i ja ulazimo sa 2 minute prednosti ispred Dejana što u tom trenutku nismo znali te smo odmah jako krenuli na trčanju. Trčala su se dva kruga po 2900m što je produžilo trčanje za 800m. Trčanje je bilo uz jezero i kroz šumu po makadamu i zemljanoj površini. Zvonko je cijelo vrijeme trčao iza što mi je davalo motiva i poticaja da trčim još bolje iako sam bio poprilično umoran nakon bikea. Nakon prvog kruga i dalje smo imali nedostižnu prednost ispred Dejana te sam u tom trenutku znao da ču biti minimalno drugi. u cilj sam ušao kao pobjednik iako je za mene pobjednik ove utrke Zvonac koji se pokazao ne samo kao vrhunski sportaš nego i kao VELIKI čovjek te mu se ovim putem još jednom zahvaljujem za sve što je do sada napravio za mene mene i za cijelokupni Hrvatski triatlon. Zvonac sretno u Vancouver i nemoj se predavati jer ako postoji i minimalna šansa trebaš ju pokušat iskoristiti hrvatska

P.S. zaboravio sam spomenuti utrku žena na kojoj je pobjedila Željka Šaban ispred moje klupske kolegice Darie Petikape i treće plasirane jedne plivačice iz Osijek(ne znamo joj ime ali kad saznam bum napisal:))