ITU Premium, POLJSKA

ponedjeljak, 18.09.2006.

U petak se u Poljski gradić Kedzierzyn-Kozle uputila naša oslabljena reprezentacija bez Dejana, Zvonka koji je bio ozljeđen i Mioša koji je završio sa utrkama za ovu sezonu. Na put smo krenuli kombijem ujutro u 8:30 a tamo smo stigli oko 19:00 jer smo se par puta izgubili tražeći taj mali gradić kojega skoro pa i nema na svakoj karti zujo . Naš hotel bio je smješten kak ti u centru, ali u gradu do ovoga u kojemu je bila utrka. Smjestili smo se u hote u kojem smo dobili apartman za 4 osobe veličine kojih 100 kvadrata. Hranili smo se uglavnom u restoranima i pizzeriama jer su cijene bile povoljnije nego kod nas tako da mi je dosta pizze za ovu godinu njami .

Plivalo se u rijeci koja je bila 17 stupnjeva tako da su bila dozvoljena neoprenska odijela. Na startu je bilo oko 80 najecatelja iz cijele Europe i šire. Start plivanja je bio sa pontona koji je kako smo mi skočili sa njega otišao metar iza nas. Do prve bove na 300tinjak metara Lukina je bio među vodećima ali nije imao plivački dan pa tako na kraju isplivao sa 2.grupom dok sam ja bio u maloj 3.grupi od 7 natjecatelja. Dejan je isplivao sa jednim domaćim natjecateljem oko 1:30 iza moje grupe i u 4. krugu bio lpiran od prve grupe te je morao napustiti utrku. Matija je vozio cijelu utrku u 2. velikoj grupi, a ja sam s još petoricom u 5.krugu uhvatio 4 natjecatelja tako da nas je bilo 10 do ulaska u 2.tranziciju. Na trčanju koje je bilo 9580m se nisam baš najbolje osijećao te sam iz kruga u krug trčao sve sporije, a tek zadnji krug ubrzao koliko sam mogao i istrčao ga 20sek brže od ostalih četri. Matija je trčao jako dobro za svoje mogučnosti te je tako zauzeo 49. a ja 57. mjesto. Što se grada i organizacije tiće:

Grad sam po sebi nije izgledao baš nešto lijepo tako da nismo ni slutili da će to biti jedna od najbolje organiziranih utrka na kojima smo (sam) bili ove godine. Organizacija je bila na nivou svjetskoga kupa ako ne i malo bolja što se tiće atmosfere i mnoštva publike koje je bilo po cijeloj stazi i koji su cijelo vrijeme navijali te oko 2 tisuće ljudi u cilju na tribinama i oko njih. Tranzicije su bile na 2 mijesta tako da smo u prvoj koja je bila smještena 100m od izlaska iz vode uzimali bicikl i vračali ga u drugu koja je bila u samom centru grada. Druga je tranzicija bila i tzv. free rankings gdje ostaviš bicikl gdje ima mjesta i trčiš do košare sa vojim tenisicama. To mi je bila prva takva tranzicija koju sam jako dobro napravio.

Od danas imam 10 dana odmora gdje ću samo plivati i spremati se za ni sam ne znam kaj, valjda za duatlone. Do idućeg posta vas pozdravljam mah

REZULTATI