16.05.2011., ponedjeljak

a nekad sam drkao na nju..

Nekoliko mjeseci nisam bio u svom selu. Malo prigradsko naselje, desetak kilometara od grada. Tu večer odlučim malo se provozati, vidjeti staro društvo, popričati s nekim iz onih, mladih, ludih dana. Obično smo se skupljali u buffetu pored nogometnog igrališta. Polazno mjesto za odlazak na zabave u susjedna sela, obilazak gradskih kafića i za zadnje piće prije spavanja na povratku.
Uđem unutra, pogledam. Sve isto. Gazda Mate sjedi za šankom, briše čaše, narodnjaci trešte iz zvučnika i nekoliko mladih momaka. Sve isto. Samo nikoga poznatog, osim gazde. Rasulo se društvo, ne zalaze više ovamo ili griju guzu ženama doma.
- Pa, gdje si ti? Dugo te nisam vidio ovdje?
- Bok, Mate. Ah, evo navratio malo. Nema se vremena, posao, jebiga.
- Čuo sam da si se razveo, a poslije toga ništa više. Gdje si u gradu ili si odselio?
- U gradu sam, nisam nikamo odselio. Što ima nova kod tebe? Kako posao, ide li?
- Slabo, sve slabije. E, nekada je bilo ono pravo, ali ide nekako, gura se.
- Gura, kad ima u čega. Ima li ovdje išta za guranje?
- Naleti, kako kada…ovi mladi čuda stvaraju nekada, popiju više nego ti i ja u najboljim godinama. Nekada se pitam, odakle im toliko novaca? Al' da nije njih, davno bih ključ u bravu.
- Neka njih, neka. Od nečega se mora i živjeti. 'Ajmo mi jednu popiti, za stara vremena.
Mate nam natoči po jedan stock. Uh, dugo ga nisam pio, palio mi je grlo, pa sam naručio i colu, sasuo ju u čašu i nastavio polako pijuckati. Mate je trčkarao po buffetu, poslužujući goste i nastavljao priču. Uvijek mi je bilo simpatično, kako uspijeva prekinuti rečenicu, odnijeti piće i nastaviti kao da je cijelo vrijeme bio tu. Ja bih i zaboravio o čemu smo pričali, ali on je nastavljao točno tamo gdje je stao. Već je bilo poprilično kasno, nije mi se žurilo u stan pa sam sjedio pijuckao, slušao Matu i nadao se nekome od starog društva.
- E, jebiga sada, večeras neću rano doma. - Mate prekine priču, gledajući prema vratima.
Okrenem se, pogledam i nisam mogao vjerovati svojim očima tko ulazi. Kćerka moje profesorice iz srednje škole i sin poznatog doktora iz grada. Otkud oni ovdje? Nisam znao da uopće znaju da ovo postoji, a ne da i zalaze ovamo.
- Znaš li ti njih?pitao sam Matu.
- Kako ne bih znao. Njegov stari mi je mamu liječio, a nju, tko ne zna? Bili su ovdje prije jedno mjesec dana, napila se da ju je odnio do auta. Nisam vidio da žensko može toliko popiti.
Taj podatak nisam znao, ali sam se sjetio koliko sam noći proveo drkajući s njenim likom pred očima. Duge plave kose, malo viša od mene ili je to zbog štiklica, prsata, sa tijelom koje je mamilo da ga se dodirne, strukom da ga se obujmi, guzovima da se zariju prsti u njih. Počeo mi se dizati, kada sam ju sada gledao i mislio o noj. Rijetko viđen primjerak djevojke. Savršenstvo bez mane. Sjeli su u kut buffeta u poluzaklonjeni separe . dok je vješala svoju bundu na vješalicu, podigao se rub haljine i nazreo početak butina. Tajac. Svi su buljili u nju i njenu pozadinu. Nije im bilo za zamjeriti, nimalo. Pogledavao sam svakih nekoliko minuta prema njima, pila je, baš je pila. Mate im je odnio bocu votke i uskoro je bila skoro prazna. Većinu je ona popila. Sve glasnija i glasnija, sve češće je rukama gestikulirala, mahala mu ispred nosa, a on ju pokušavao smiriti.
- Tko te jebe!! Tko si ti, da meni kažeš da ušutim? Tko? Meni?? Ti, jadniče jedan, ti bi mene ušutkao?
- Popila si, dosta je, hajdemo kući.
- Neću!! Jebem i tebe i kuću i ja znam kada je meni dosta, a ne kada mi ti to kažeš! Konobar!
Mate pogleda prema njima, polako odlažući čašu koju je brisao, gledajući prema njima. S izrazom nemoći ode njihova stola, vrati se i uzme novu bocu vodke. Usput pojača malo glazbu s linije i odnese bocu na njihov stol.
Svađali su se. Ustvari, on ju je pokušavao umiriti, a svaka riječ ju je pojačavala i još više ljutila. Odjednom ustane, uhvati ju rukom za mišicu i pokuša podignuti, ali se ona bjesno otrese i ostane sjediti.
- Idi u pičku materinu!! Ja nikamo ne idem.
Stajao je i gledao ju, nešto govorio, ali je bio leđima okrenut i nije se čulo, ali po njenom izrazu lica, očito nešto što ju je još više ljutilo.
- Idi, tko te jebe! Takvih kao ti ima na svakom koraku.
Okrenuo se od nje i brzim koracima izašao van. Kroz prozor sam vidio kako pali auto i odlazi.
Ostala je sjediti, zapalila cigaretu, natočila čašu i polako pijuckala. Uskoro je ustala i počela plesati, sama. Smijala se i vrtila oko sebe. Svaki muškarac bi pao od količine vodke koju je polila,ali na njoj se to malo vidjelo. Uskoro smo ostali sami, Mate, ona i ja. Ostali su popili svoja pića i otišli jer je bilo vrijeme za zatvaranje. Svijetla nekog auta obasjaju parkiralište i ubrzo uđu trojica starijih momaka, možda oko 30-tak godina. S vrata počeše glasno pričati i galamiti. Vidno popili, ali onako, taman. Ni pijani ni trijezni. Pogled im odmah padne na plesačicu, pogledaju unaokolo procjenjujući situaciju i uskoro joj se pridruže. Plesali su, skakali, koristeći svaki tren da se očešu o njene bokove, grudi, da ju uhvate oko struka. Nije se branila, hvatala i ona njih, privlačila bliže sebi, trljala se o njih. Mate je svako malo pogledavao prema njima, nosio im piće i vraćao se vrteći glavom lijevo-desno.
- Neće ovo na dobro, neće.
- Što je Mate? Zašto sekiracija, odrasli su, neka sami misle o sebi.
- Znaš što je najgore? Ova trojica su ološ iz susjednog sela. Bez oružja ne izlaze van, samo kavgu traže i koga će iskoristiti. Bolje okrenuti glavu.
Uskoro su se plesači umorili, oznojili i svi četvoro posjedali u separe. Smijali su se, glasno nadvikivali, a oni koristili i drpali ju za sise, butine.
- Koliko vas ide u tucet? Imate li vi s čime?
- Samo reci, hoćeš li jedan po jedan ili svi zajedno?
Smijali su se u glas. Najglasnije ona.
- 'Ajde, dečki, u red. Da vas vidim sada!
Kratko su se pogledali, glasno nasmijali i dvojica ustanu i stanu ispred prolaza za separe. A treći ostane s njom unutra. Mate me pogleda, ja njega. Najradije bih izašao van, ali nisam ga želio ostaviti samog s tom ludom ekipom. Uskoro je prvi izašao van, zakopčavajući se.
- Slijedeći!! - vikala je ona i raskalašeno se smijala.
Ušao je. Malo kasnije i treći. Kad je izašao i on, vratili su se unutra svi skupa i ispili piće do kraja. Ona je ležala na klupici, raširenih nogu, raščupana, raskopčane haljine iz kojih je ispala jedna sisa.
- 'Ajde, spremi se. Mi idemo doma.- reče jedan i ustane,a ostala dvojica ga pratila.
- Eno vam je, poslužite se, ima pičku kao bunar. - dobaci jedan dok su izlazili van.
Nije mi palo na pamet da to uradim, gadili su mi se i oni i ona. Posebno ona. Ponovo se sjetim kako sam se lako palio na nju, čak i večeras kada sam ju vidio i osjetim gorak okus u ustima. Otpijem malo svog pića, pokušam gorčinu zamijeniti drugim okusom, ali ipak ostao je taj gorak okus. Dok sam pio, nekako je ustala, popravila haljinu, uzela bundu s vješalice i teturajući krenula prema vratima.
- Niste platili. – povika Mate za njom.
Polako se vrati prema šanku, otvori torbicu i počne prekopavati po njoj. Klatila se na nogama, što od pića, što od slabosti i napokon pronađe novčanik, izvadi petsto kuna i stavi na šank.
- Jel' to dosta?
- Da, dosta je.
Ne čekajući dalje, okrene se i teturajući izađe van. Mate počne sakupljati čaše i boce sa stolova, a ja dovršim svoje piće.
- Idem i ja, Mate, kasno je već. Drago mi je što sam te vidio i popričao malo s tobom.
- I meni je drago što si navratio iako nije baš dan kako treba.
- Nije, ali makar smo ti i ja još kako treba. Laku noć.
- Laku noć.
Sjednem u auto, zapalim cigaretu, otpuhnem, gorak okus u ustima još uvijek je bio. Krenem polako, nakon par stotina metara, osvijetlim pješaka pored ceste, bunda, teturajući korak i ispružena ruka s palcem gore.
Prođem, gledajući je i dodam gas.

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)

Moja priča i priče