kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
srijeda, 29.10.2008.
Stiglo je njezino veličanstvo
|
Stigla je Koka! I rekla da mi kvart izgleda ko Indija. Pićka razmažena. Budući da mi nije donijela ajvar i sir, mislila sam je ne pustit u stan, pa nek živi u Indiji u kartonskoj kutiji. Imamo hitnu u kvartu ispred koje su 4 klupice. Ispod tih klupica neki ljudi žive. Jedna je slobodna. Ona je juče ko zadnji papak bez ikakvog talenta za kriminal provela par sati na aerodromu plaćajući kaznu za moje prehrambene artikle. Platila je 36000 pesosa (360kn) i još im je dopustila da joj bace hranu za kojom umirem tu tri mjeseca. Te pare joj nikad neću vratit. Natjerat ću je još da me plaća jer se družim s njom i pokazujem joj grad. Jučer joj se Gaton prije spavanja popeo na otkrivenu plahtu, a mislim da je dotaknuo i jastuk. Nadam se da ga sad neću nać obezglavljenog negdje u stanu. Mrcina spava, idem joj neš za doručak napravit pa idemo kruzin for a bruzin. |
- 14:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #
subota, 25.10.2008.
Kutak za poetski trenutak
 Budući da ja mrzim poeziju osim a) kada je piše jedan moj prijatelj, sužanj, rob i vječni sluga moje kozmičke sestre b) kada je posvećena mojoj neprikosnovenoj veličini odlučila sam objaviti malo ove pod b) ne samo zbog toga što moj ego voli kad ga se pjesničkim percem gladi po guzici nego i zato da ispravim jednu povijesnu nepravdu nanesenu nježnoj pjesničkoj dušici i mladiću koji ne piše pjesme ali se izražava slikovljem. Jednu od krasnih fotografija koje sam zaprimila sam zato okačila ispod naslova, a pjesni talentirane mlade dame koja će mi ovih dana projektirati i jahtu (bojni brod mi je već projektirala) slijede: (Osobi a će pjesme ovdje biti objavljene kad napiše jednu pod nazivom Marta je kraljica svemira i štujem je više od ćevapa) HAIKU U iskonu obitavam i umor mi tišti grud. Puno pila sam zadnjih dana Puno pila. Malo spavala. Pivo, rakija, vino. ČITALA SAM BLOG TVOJ Čitala sam blog tvoj, čitala i sjedila. Čitala sam blog tvoj, čitala i čitala. Čitala sam blog tvoj, jako sam se smijala, čitala sam blog tvoj, blog tvoj sam čitala. Čitaše ga, čitaše, smijaše se smijaše, čitaše i smijaše, baš mi jako paše. Pašenje dok čitaše i smijaše se ja, čitaše i smijaše baš su druga dva. Metafore nema, no aliteracije da, čak i asonance u ovim, sve samo ne hrvatskim riječima. Ovime ja mišljaše da pobrkaše rod čitaše i smijaše, jer možda nisu druga dva već oblik ženskog plurala. INSOMNIJA Insomniju sam imala gadna je to svar. Nula bodova sna, a obaveza da. Glad me spopala baš me gadno spopala. Jede mi se nešto, a ne znam točno šta. Jedva čekam kad ću pojest nešto fino, jedva čekam kad ću popit jedno pivo. Možda onda i san mi dođe, možda dođe onda mi i san. Kako ne bi sve proteklo u pjesmi i štovanju mog lika i djela htjela sam nadodati još dvije stvari: 1) Ovdje nema kladionica! To sam tek jučer primijetila. 2) Ovdje su sutra lokalni izbori (ono kad biraju gradonačelnike, vjećnike, šta ti ja znam) i tim povodom se danas sve birtije i dućani u kojima se prodaje alkohol (vrlo popularne botillerias) moraju zatvoriti do 23:30. Nije li to zanimljivo? |
- 18:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 24.10.2008.
Mrzim ljude
|
Ali nekad stvarno toliko jako da je to neizdrživo. Fuj. Super je kad u takvim trenucima skužim da više nemam kave i da moram otvoriti novo pakiranje i onda me zapuhne mmmmmiris koji me podsjeti da nije tako strašno mrziti ljude sve dok voliš kavu. Mljac. |
- 19:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 23.10.2008.
Ignorance is bliss. Živio Dillinger!
 Apsolutno svaki članak o ekonomskoj krizi, propasti svih banaka, Sarah Palin, apokalipsi i ostalim gadarijama koje objavljuju na netu sam oupenala u novom tebu.Pročitala naslov i stisnula iksić. Dakle, ja nemam pojma što se događa. I to mi je okej jer sam sklona panici i crnim mislima. Da je sad na primjer 1933. ja pojma ne bi imala o krizi. Znala bi vjerojatno da su ukinuli Prohibiciju i bila bi zaljubljena u Dillingera iako je bio ružan ko lopov (hahaha). Visila bi po sumnjivim birtijama u New Yorku, Chicagu i New Orleansu i imala gomilu super odjeće. Plitka sam ko tanjurić. Nazvala me danas hrvatska ambasadorica u Čileu. Nakon poziva sam shvatila da mi ovih 5 mjeseci ipak neće proći u potpunom neradu. Napomena: Naradim se prilično za faks ali to ne računam. Budući da mi je to bio plan isprva sam se zabrinula. Međutua, razveselila me činjenica da će moja ekonomska situacija dobiti neke poticaje koji će je nadam se izvući iz krize. Ipak bih htjela svratiti do Bolivije ili vidjeti kraj svijeta (doslovno, jug, ledenjaci i tako to, ne želim vidjeti apokalipsu) kad sam već ovdje. Rad će uključivati prevođenje na nekakvom poslovnom forumu. Jedan dan. I dva dana rada na štandu na nekoj izložbi. Još uvijek čekam detaljnije informacije. Mamice! Ovog prvog me užasno strah. Prevođenje je moja ljubav, ali ono književno, ne konsekutivno. Strah me i potresa. Neki dan nisam mogla zaspati jer ovdje potresi i nisu neka rijetkost pa me to mučilo. Osluškivala sam zbiva li se nešto sumnjivo jer sam osjetila podrhtavanje. Srećom, podrhtavanje su izazvali susjedi koji imaju običaj razmještati namještaj u 2 ujutro. Avione neću ni spominjati. Ili ratove. Golubove. Požare. Požar mi se desio prije 13ak godina. Budući da živim na 16. katu nismo mogli izaći van, ali nismo mogli niti disati u stanu. Kod susjede je zrak bio relativno čist pa smo sjedili tako neko vrijeme u njenom dnevnom boravku i nadali se da će vatrogasci ugasiti vatru prije nego nas dohvati. Jela sam After Eight i bila je noć. Vatra je dohvatila 15. kat. To su tata i susjed uočili kad su išli spasiti papagaja pa su gasili partvišima plamteće rolete. Ponekad tako strahujem i od požara. Kad smo bili u Londonu u onom trulom hostelu za 3 funte (s finim ingliš brekfestom uključenim u cijenu) jednu noć sam prilično dugo buljila u strop razmišljajući o tome kako bi pobjegli da se to sumnjivo zdanje zapali. Stepenice su bile klimave i uske. A s nama je u sobi bio i tip s prljavim čarapicama. Zavjese su cijelo vrijeme morale biti navučene da ne uđu golubovi ali moglo ih se čuti kako ispuštaju one svoje gadne zvukove i perje. Drugi hostel s pogledom na groblje je zato bio baš ugodan. U Santiagu ne postoje profesionalni vatrogasci. U gradu koji broji više od 6 milijona stranovnika zaštita od požara funkcionira po principu DVDa tj. dobrovoljnog vatrogasnog društva. Čileanski vatrogasci i vatrogasice ne žele da ih plaća država ili bilo tko drugi. Da mi nisu dragi, da ne volontiraju od 1851. i da Denis Leary nije vatrogasac rekla bi da su hipiji. Ponekad stoje ispred supermarketa s kanticom za dobrovoljne priloge. Njima uvijek dam pare. Čudovišta kojima ne želim davati svoj novac su supermarketi. Ovdje se naime stoka supermarketovska dosjetila sjajne stvari. Svaki put kad vam iznos na račnu nije okrugao broj (dakle u 99,9% slučajeva) vas blagajnica pita želite li donirati 2, 3, 4 pesosa (ili koliko ih već fali do okruglijeg broja) za siromašne, gladne, bolesne, nesretne....Štićenici se mijenjaju ovisno o dućanu u kojem kupujete. Osim što na taj način plaćaju manje poreza, ovdje se supermarketi tako rješavaju i robe kojoj ističe rok trajanja. Doslovno vam je prodaju. Niste valjda mislili da stvarno doniraju vaše pesose? Noup. S vašom lovom oni kupuju svoje proizvode koje vam više ne smiju prodati jer eto potoji taj nesretni rok trajanja. Budući da nitko tko obraća pažnju na hranu koju kupuje neće kupiti pola kile sira koji vrijedi do prekosutra, oni taj isti 'doniraju' onima koji nisu u poziciji birati. Možda nisam prepametna ali jasno mi je kad bi uprava čileanskog konzuma htjela kruva bez motike. I zbog toga sam ljuta ko paprika. Ko najljući aji, chili i tabasco zajedno. Najgore od svega je što svakodnevno odgovaranje nasmiješenoj blagajnici da nećeš donirati 2 pesosa i nije najugodnija situacija. Osjećam se svaki put ko Montgomery Burns a jedini Montgomeriji su zapravo svi ti Lideri, Santa Isabele i slična bagra kod koje kupujem hranu. Mislim okej, poslovno (znači pljačkaški) gledano dobra im je ta pizdunska-gorit ćete u paklu kako ste se dobro sjetili-ideja s donacijama, ali jednostavno mi se bljuje od nje. I od toga što to smiju. Ja volim ljude koji pljačkaju banke i nose dobre šešire. |
- 06:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 21.10.2008.
Erotske spužve ili tko piše te stvari?
|
Napiknula sam se maloprije na blog koji se zove Sexation. To je kao jedinstveni znanstveni portal o spolnosti. Znanstveni portal? Na blogu od Nove TV. I još jedinstven. Ju, bogati! Uglavnom, pažnju mi je privukao naslov Dajte pobudu za divlji seks!. To se dogodilo iz dva razloga: 1) Zanimalo me odakle su izvukli ovaj naslov. Na kojem je to jeziku? Tko je to preveo? Dajte pobudu? Dajte odjebite! 2) Zanimalo me hoće li i tu kenjat o komunikaciji. Komunikacija je sveta krava svih piskaranja o seksu. Mrzim komunikaciju. Ja uvijek čitam pizdarije. Oš Gloriju, oš Index, oš Story, oš Stars, Jutarnji, Nacional, bočicu od šampona, Kozmo, letke od DMa...Nije mi bitno, samo da ima slova. Ja znam da je to glupo, al čitam. Ne mogu si pomoć. Nekad se smijem, nekad se živciram. Ja čitam i vijesti iz Big Brother kuće. I s Operacije Trijumf. Pa sam tako krenula čituckat i što o divljem seksu imaju za reć na ovom uvaženom znanstvenom portalu. Prva stvar, što je to divlji seks? Mislim, ima ljudi kojima je seks sam po sebi nešto jako divlje. Ljudi su goli, znoje se, nisu u braku, ne rade djecu, ne rade općenito...Ja ću pretpostavit da su autori (koji ili loše prevode na hrvatski ili su potpuno nepismeni) mislili na neki neuobičajen seks. Recimo na tužnoj vrbi. Ili u crkvi za vrijeme mise. Na konju koji galopira livadom. Neki za koji se treba više oznojit, imat raščupanu kosu, brži puls i širi osmijeh poslije (Ja kad čujem sintagmu 'divlji seks' uvijek zamislim raščupane ljude. Mislim da je to utjecaj estetike 80ih. Ako nisi raščupan, nisi divlji općenito). Uglavnom, očekujem ja sad će krenuti: ako maštate o seksu s lignjom, bitno je da to podijelite s partnerom...A kad ono, još bolje: Tri koraka za vruć seks. Istražili glavom i bradom znanstvenici sa sexationa: (Fraza 'vruć seks' me podsjeća na djetinjstvo: uvijek je izvirivala sa stranica Erotike koje su vječno bile pobacane oko škole i po parku. Jednom je bila neka dogi stajl slika i sjećam se da me to potpuno zbunilo) Opustite se - Veselim ćete raspoloženjem i ponašanjem svojem partneru pokazati da u seksu uživate jednako kao i on, te da to ne radite samo zbog toga da biste ga usrećili. Za seks koliko je meni poznato čovjek treba bit napaljen, ne nužno veseo. Meni su veseli ljudi uglavnom vrlo nenapaljujući. Odmah mi padne na pamet Maja Šuput ili onaj kreten s televizije kakoliseonozove. Pretpostavljam da bi veselost trebala zamijeniti nevoljkost, ako sam dobro shvatila zadnji dio rečenice? Mislim, oš neš bangladeš. I točka. - Dok se seksate dodirujte sve svoje erogene zone, jer tako ćete partneru pokazati da želite maksimalan užitak, što će njega još više raspaliti. Ovo je savjet za ljude hobotnice ili za Šivu. Ne znam za vas ali ja imam više 'erogenih zona' nego ruku. Raspaliti?! Ahahaha. - Kada ne želite, da se seksanje završi, zamijenite položaj! Time ćete produžiti božanski osjećaj, a partneru staviti na znanje da je odličan ljubavnik. Ovo ne razumijem. Zamijenite položaj? Tko? Ja i partner? Za to bi mi trebao strap-on, a ne vibrator kojeg spominju u idućem savjetu. Ako misle na promjenu položaja opet mi nije jasno. Zašto bi promjena položaja trebala nekom staviti na znanje da je odličan ljubavnik? Glupa sam valjda. Božanski osjećaj. Ahahahaha. - Iznenadite ga seksualnom igračkom i pokažite mu kako ste potpuno opušteni i mislite samo na seks. Vibratorom se prošuljajte svojim i njegovim bedrima i intimnim dijelovima tijela. Većina muških osoba s kojima sam ja pričala o seksualnim igračkama bi vjerojatno umrla da im se netko vibratorom prošulja po bedrima ili bilo gdje drugdje. A i vibrator je druga sveta krava za sva ova komunikativna piskaranja. Prošuljajte. Ahahaha. Napadnite ga Zbog čega bi muškarac uvijek morao biti onaj koji će napraviti prvi korak? Zamijenite uloge i to učinite vi. Krenite u akciju i stavite mu na znanje da je fantastičan ljubavnik.. Zbog čega ovi nepismeni znanstvenici kreću od postavke da samo muškarci rade prve korake? '69e po mjesecu da, u zadnje vrijeme i što se seksa tiče ne bih baš rekla. I tko im je taj 'fantastičan ljubavnik' ?. Beži bre... Iz mog iskustva, a i iskustva mojih prijateljica, rekla bih da su žene (a ove koje sam spomenula su sve redom lijepi, mladi, pametni i općenito nenadjebivi primjerci) uvijek bar dva koraka ispred. If ju nou vot aj min. - Kada se vrati s posla iznenadite ga i pokažite mu da ste cijelo vrijeme mislili na njega. Jer ste vi naravno sjedili doma i trijebili se dok je vaš mužjak privređivao za kućanstvo. - Nemojte čekati da se vaš partner razodjene, upotrijebite vruću predigru i vi to učinite. Jer se vaš mužjak obično razodjene i kaže dođi vamo ženo. Općepoznata stvar je da žene po defaultu mrze seks i uopće o seksu ne razmišljaju. Prakticiraju ga samo kad se mužjak razodjene. Onda sve dobro znamo što slijedi. - Kada ste na nekoj zabavi, diskretno ga odvucite u WC i akcija može početi! Dakle ako išta mrzim to su ljudi koji se jebu po wc-ima na zabavama. Idite u sobu, u park, u auto ili doma a wc ostavite onima malog mjehura. Stoko! I šta im je s tom akcijom stalno? Uzdahnite Molim? Oslobodite svojeg partnera pitanja uživate li u seksu i radi li sve kako treba, te uzdahnite. A možete i dodati neki kuku lele, jadna ti sam. Uzdisanjem zbog užitka nećete partneru samo pokazati kako vam paše, nego ćete ga time potaknuti i dodatno uzbuditi. Osim s uzdisanjem seks može započeti i s erotskim dijalogom. Ahaaaaa, uzdisanje zbog užitka. Erotski dijalog? Dakle, ako vam je do seksa počnite uzdisati i erotski pričati. Najbolja je dobra stara Ruf mich an ili Ich habe eine starke Schpritzmaschine. Htjela sam vidjeti ima li link za taj divlji erotski dijalog ali sam našla nešto puno bolje: Doživite orgazam u erotičkoj kupki. Ako je prvi tekst glup, ovaj mu je retardirani rođak. Neću se hvatat naslova, citirat ću samo prvu rečenicu: Voda je oduvijek bila vrlo uznemiravajuća. Wtf? Kome? Zašto? I još jednu rečenicu: Upotrijebite neku mekanu spužvu, po mogućnosti prirodnu - jer daleko su erotskije, a prije toga kupaonicu osvježite nekom mirisnom svijećom. Ovaj tip razmatra erotičnost različitih vrsta spužve! Idem povratit sad. Ne znam oću li divljije ili erotskije. |
- 02:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.10.2008.
Explota, explótame, explo!
|
Bila sam jučer na pikniku. Pravom. Ne kao prije 10ak dana na jednom koji se održao u kuhinji u Santiagu. Potrpali smo se u auto i odvezli na selo. Prašnjava cesta, tu i tamo koji divovski kaktus (pojela sam cvijet od jednog kaktusa. jako fino ali iziskuje razvijene motoričke vještine. moje su više na parni pogon pa još uvijek imam bodlji po prstima. bodlje su jer sam bila toliko glupava da sam u naletu dragosti pokušala podragati spomenutu simpatičnu biljku. iz tog razloga je ubiranje cvjetića na sebe preuzela Yvonne. ja sam bila zadužena za jedenje), red potleušica, red fensi šmensi vila i gomila "restorana" uz cestu u kojima se može kupiti voće, povrće i empanade. Bilo je sunčano, nakrkali smo se, a ja sam i odspavala sat vremena. Na povratku su moji kompanjerosi pjevali u autu. A i na dolasku. A bogami i u međuvremenu. Ti ljudi ne prestaju pjevat. Izlaze gotovo isključivo na karaoke, a muzikalni su i u svim ostalim prigodama. Na pikniku sam odspavala jer sam noć prije zapravo samo prilegla. 4 sata sna nije ništa drugo nego prilijeganje. Moju najgoru boljku - neispavanost - izazvao je tulum na koji sam otišla iako sam u petak odlučila da ne idem nigdje i da ću 3 dana bit doma i gledat filmove. Tulum ko tulum, niš posebno. Ono što je zanimljivo je prostor u kojem se ta velebna rođendanska proslava održala. Mislim da sam više nego jednom izrazila svoje oduševljenje stambenom arhitekturom u ovom gradu. Ako se netko ne sjeća, ponovit ću - oduševljena sam. Opsjednuta zapravo. Uglavnom, tulum je bio u neboderu u kojem žive Claudio y Dante. Ovdje skoro sve novogradnje imaju ograđeno dvorište i portira. Na dvorištu ukucate šifru ili pozvonite na portafon, a portiru mahnete ili ostavite osobnu, kako kad. Budući da su ta dvorišta povelika, često sadržavaju i bazen (ako je malo dvorište, bazen stave na krov zgrade), ponekad igralište a ponekad i kuću tulumaru. Kuća tulumara je baraka sa dobrom zvučnom izolacijom koju stanari za sitnu naknadu mogu koristiti za tulume. Za 100kn imate odličan prostor za radit feštu. Za 200 dobijete i čistačicu da ne morate pijani ujutro pospremat. Da ne biste baraku zamislili onako kako ja obično zamišljam barake, napomenut ću da je to velik prostor u koji možete staviti stolove i stolice, a da ostane puno mjesta za čagicu, u kojem možete koristiti kuhinju pristojne veličine i wc koji je veći od moje sobe. Mi smo imali i projektor pa je tulum bio hajtek madrfakr zabava. Osim povremenog mahanja gornjim i donjim ekstremitetima, većinu vremena sam provela tračuljkajući s Rubenom. Osim što sam ja velika, a on nije, Ruben i ja imamo puno zajedničkih osobina: Meljemo ko navijeni za razliku od naših dečkiju koji cijelo vrijeme šute (i općenito imamo isti broj prekida sa spomenutim dečkima, a i isti staž) volimo istu muziku, iste filmove i istu odjeću. Imali smo čak i sličan prednji dio frizure, hahahaha. Ruben ima frendicu koja radi kao fensi kuraba i zaradi 100,000kn mjesečno. Ja nemam takvu frendicu ali pratim s Kokom Secret Diary of a Call Girl. Za njezin posao zna samo on (a sad i ja i svi vi hihihi) iako meni nije baš jasno kako možeš sakriti tolike prihode (i neke druge stvari) pred ljudima koji su ti bliski. Objasnio mi je terminologiju i hijerarhiju santjaških fensi eskort dama ali smo se na kraju složili da nema te love za koju bi bili putas i opsluživali otromboljene biznismene . Na tulumu je netko ukrao Danteov fotić. Dante je, razumljivo, prilično ljut. Smatramo da je smrdljivi lopov netko od hipija koji su se pojavili oko 3 ujutro. Jadan moj hermano perdido. Organizirao je tulum za svoju frendicu, cijelu noć dežurao na vratima (vrata se zaključavaju pa ih netko treba i otvarat) i onda ga još neko new age govno od njezinih prijatelja pokrade. Po putu do kuće su se Fabiola i Julien posvađali. Opet. Budući da smo ih zbog svađe pogubili, Ruben i Dafna su me natjerali da sjednem na taksi. Đabe su bili moji argumenti da imam jedva 10 minuta hodanja do kuće. Stali su nasred ceste, zaustavili prvi taksi i nagurali me unutra. Vožnju sam platila 6 kn. Start je 2,5. Ovaj put me bar taksist pustio da se iskrcam 10 metara od kuće. Da bi parkirali ravno pred ulaz moraju se polukružno okretat na jedno 3 semafora (uvijek crvena naravno) a već mi je bilo neugodno zbog nadasve profitabilne vožnje na koju sam prisilila taksista. I on se malo bunio ali na kraju sam mu rekla da je to 10 metara i da može vidjeti moj ulaz sa semafora. Opasno je, opasno je, inzistiram na tome da Vas odvezem! Slatki su ti brižni Čilenjosi. Pola sata nakon mene došli su i F i J i upali mi u sobu (bio mi je isključen zvuk na mobu pa me nisu mogli dobit na telefon). Šta oćete? Promumljala je pijandura ispod svog šatora od pokrivača. Vidjet jesi došla doma. Brinuli smo se. Obavijestile su me dvije glave provirujući kroz moja vrata. Jeste se pomirili? Pitala sam ja raznježeno. Jesmo. Odgovorile su glave. Onda odlazite iz moje sobe i pustite me da spavam. Progovorila je opet pijandura i zaplovila u vrlo kratko carstvo snova. Zaboravila sam vam stavljat treš hitove koje sam obećala prije 10ak dana, pa evo da ispravim tu nepravdu: Raffaella Carra je talijanka ali žari i pali po Čileu već godinama i genijalna je. Ova pjesma je posveta ljetnom jebavanju. Klik Klik. Ova pjesma je apsolutni hit pa vam stavljam i nju iako mi je draža prva. Opet klik klik. Obratite pažnju na dramatično zamahivanje glavom. Hell Yeah! |
- 17:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 17.10.2008.
I love you Pete Burns
|
Bilo je ovo napornih 10ak dana. Javim se kad se naspavam. U međuvremenu, zabavljajte se sa zločestim Peteom. Dobra je i ova kad sazna da mu je policija odnijela kaput na testiranje jer je rekao da je od gorile, haahaha. A inače, sjetit ćete se Petea ako vam ga linkam u prošlost. Pusmus* |
- 04:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.10.2008.
Zlatokosa i tri medvjeda
|
Netko je dolutao ovdje tako da je upisao u google ''tajne koje treba znati u kuhinji''. Baš mi je drago što mi je Google odao takvo priznanje. Osjećam se skoro kao Stevo Karapandža. Iako više nemam Vegete. Što me nenormalno živcira. Zgromit ću ga! Uši ću mu iščupati! Za nos ću ga povući! Digresija: Ima li netko još uvijek tu kazetu? Ha? Ha? Zbog tih kazeta Zijah Sokolović što se mene tiče može glumiti 500 urlajućih generalpukovnika, meni je uvijek toplo oko srca kad mu čujem glas. Sad mi je puno lakše. Idem učit. Mislim da bi ja super funkcionirala kao cimerica da osim svoje sobe imam svoju kuhinju i kupaonu. |
- 15:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.10.2008.
Decidebili
|
O zašto ja nemam neki mikrofon, diktafon ili moderan mobitel?! Da imam mogla bih vas počastiti sa zvukovnom paljbom kojoj sam izložena dok pokušavam pročitati članak o razvoju meksičke ekonomije u vrijeme Porfirijata. Budući da i ovako jedva shvaćam što je žiro račun, dovoljno mi se teško koncentrirati na razvoj suvremenog kapitalizma u Meksiku i bez: 1) Susjede koja neprekidno reve. I nema sluha. I sluša groznu muziku. Nju sam vam već spominjala. Ono što nisam spomenula, a saznala sam nedavno, je da su zapravo dvije. Jedna ima prihvatljiv glazbeni ukus i reve uglavnom vikendom, a druga sluša nekakve pop narodnjake i reve čitav tjedan. Sluha nema nijedna. ali zato imaju bilijonvatne zvučnike i prsni koš Arnolda Švarcenegera. 2) Mačketina iz dvorišta i njihovog ljubavnog zova. Mislim, ajte više, proljeće je počelo. Ko je jamio, jamio je. To dozivanje koje nerijetko probudi čitavu zgradu u 3 ujutro, pa ga poprate i sočne psovke neispavanih stanara, zvuči kao audio križanac vatrogasne sirene i plača novorođenčeta kojem je potreban egzorcist. 3) Škrgutanja Gatonove vilice dok se ljuti jer mu ne uspijeva uloviti i pojesti muhu. Ovo nitko ne vjeruje dok ne vidi ali snimila sam ga s fotićem pa, ako ništa drugo, bar imam vizualni dokaz. Ta naša mačketina je potpuno sumanuta i genijalna! Otišla sam do dućana ispred zgrade po čokoladu za smirenje i sad me više ne tangiraju ni mačke, ni susjede ni zli kapitalizam. Ne toliko zbog čokolade, koliko zbog najsimpatičnijih ljudi na svijetu. On je radio puno godina u pekari preko puta dok (po Fabiolinim pretpostavkama) nije skupio dovoljno para da otvori svoj dućan i dovede ženu iz Perua. I sad njih dvoje zajednički rade tu, par metara od našeg stana i ja im svako malo navratim po neku pizdariju. Po mojoj procjeni imaju 30ak godina, ako ne i manje, i užasno su dragi i slatki i mali. Ona me uvijek zove amor ili bonita ili querida i cijela je nekako mamasta iako je skroz sitna i zapravo izgleda kao detence. On se uvijek smije i maše ako se sretnemo negdje drugdje u kvartu i općenito je najsrdačniji trgovac kojeg sam imala priliku vidjeti. Budući da su Peruanci, uvijek ih mogu pitati što da radim s egzotičnim povrćem koje obično u naletu luđačkog entuzijazma kupim pa zaboravim kako se zove i onda ne znam što bi s tim (a pokušavala sam s guglom - rezultati i nisu neki za little pink potato i slične opisne definicije hihi). Zato što su Peruanci ponekad moraju slušati i kretenoidne komentare neprijateljski nastrojenih Čileanaca. Čileanci i Peruanci se naime baš i ne ljube, ali o tome nekom drugom prilikom. Počinje mi meksička revolucija. |
- 18:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
