Paradoksi blizanaca, crvotočine, Warpovi i druge raznorazne ideje pokazuju našu želju da savladamo okvir našeg vremena i konačno počnemo putovati kroz vrijeme.
Paradoks blizanaca govori da ako jednog od dva blizanaca stavimo u raketu, pošaljemo ga veeelikom brzinom negdje sa Zemlje, vrati se i biti će mlađi od svog brata. Ista stvar je dokazana stavljanjem jednog od dva supertočna i usklađena atomska sata u avion koji je letio brzinom većom od zvuka te nakon leta je pokazivao manje vrijeme od svoga "blizanačkog" sata.
Posljedice ove, eksperimentalno potvrđene teorije omogućava putovanje u budućnost. Sjednem u raketu, provozim se Svemirom jedno pola sata, sletim na Zemlju, a kad ono tamo prošlo dvije godine! E kad bi imao ovako brzu raketu... Na poslu imam super komada. Savršenstvo, crna kosa, plave oči, četvorka. Na jutarnjoj kavi se super slažemo, smijeh, pošalice, odmah smo našli zajednički jezik. Više niti ne kasnim na posao, da slučajno ne propustim jutarnju kavu. Živjeli bi sretno do kraja života kao u bajci da ne postoji problem: pali se isključivo na mlađe. Neka loša iskustva, traume iz djetinjstva ili što-ti-ja-znam koji Freudovski problemi. Svi moji uleti završavaju riječima da sam prestar, a da mogu malo proputovati Svemirom kad bi se vratio bio bi barem 5 godina mlađi od nje. OK postoji šansa da bi se ona u to vrijeme oženila imala djecu, ali u ljubavi treba sve pokušati.
Hrvatskoj vladi poručujem da ubrzano počne raditi na svemirskom programu. Ne, ne zbog mene, moja nesretna ljubav je moja stvar, nego zbog problema hrvatskih umirovljenika što se ne može riješiti konvencionalnim metodama. Neka se napravi veliki superbrzi svemirski brod pa neka se naši umirovljenici stave u njega. Pošalju se na izlet u Svemir tipa: „S vaše lijeve strane je Mjesec... tu je postavljena prva zastava ljudskom rukom... Pojačate li vaše slušne aparate, čuti ćete bip bip bip što dolaze sa Sputnika, prvog satelita poslanog u orbitu... Pazi! Glave dolje! Golf loptica!...“. Zaslužili su. A onda se brod ubrza, penzići popiju čaj i vrate kući. Njima je to bio jednodnevni izlet, a na Zemlji bi prošlo deset godina. Kod kuće ih čeka desetogodišnja mirovina! Plus što su iznajmili stan pa oročili neku kunu i dobili kamate... Vrijeme je novac, ubrzamo li vrijeme, imati ćemo novaca na pretek. Naši dragi penzioneri će nakon putovanja po Svemiru moći uplatiti bilo koji put na Karibe, Floridu ili bilo gdje drugdje što su oduvijek sanjali. I to u realnom vremenu.
A ja, ja ne tražim puno, samo da im budem vodič za vrijeme njihova putovanja.