Potkoljenica
Naravno budući da se nalazim u Njemačkoj, potkoljenica je svinjska. Naime Njemačka, bar ovaj dio je luda za svinjetinom, pivom naravno isto.
Dusseldorf je krcat pivnicama. Pivnicama/ restoranima. Svaka pivnica radi svoje pivo. Tako da stvarno ako ste ljubitelj pive imati prilike uživati u različitim nijansama piva. 90% piva ovdje su alt piva. Kako ja nažalost ne pijem pivo, mogu samo pričati ono što čujem od kolega, a budući da smo ipak često u tim mjestima, mogu reći da poznajem svako pivo kao da da ga sam pijem.
Ove pivnice su uvijek krcate ljudima, ali uvijek, ako dođete u 13h na ručak ili u 20 na večeru, velika je vjerojatnost da nećete naći mjesto. Kad uđete na neko mjesto kao to, možete zaključiti samo dvije stvari:
1. Ljudi ovdje stvarno imaju ogromne penzije, jer ono 90% ljudi su tamo uvijek ljudi koje bi doma kategorizirali kao penziči. Iako hrana nije preskupa, ali dovoljno je skupa. Moram ovdje napomenuti da je velika razlika između penziča doma i ovdje. Ovdje penziči izlaze šeću rade sve. Doma imam običaj da dok ste penzič kao da samo čekate da umrijet.
2. Ovdje nema ekonomske krize.
Sad kad smo završili sa pivom i penzičima da se vratimo na potkoljenicu. Pivnice imaju sasvim solidan meni, međutim mislim da je osim dva tri jela sve ostalo tamo radi reda. Jer nakon što uđete i dočeka vas ovaj prizor
morate se samo pitati zbog koga je na meniju riba.
Dvije vrste jela su ovdje jako jako popularna. A to je svinjska pečena potkoljenica (Schweinshaxe) i kuhana potkoljenica (Eisbeine). Osobno više volim kuhanu verziju jer je meso puno ukusnije, te se jednostavno topi u vašim ustima. Ali tada nemate onu hrskavu pečenu kožicu, mmmmmmmmmmmm. Uglavnom je meso svugdje isto, ali ipak ima pivnica koje neke stvari rade bolje ili ne. Znate da se nekad šalite da nema psi i mačaka oko kineskih četvrti. E kad vidite kojom brzinom izlaze potkoljenica van kuhinje, morate se pitati od kuda svo to meso dolazi.
Kralj Schweinshaxe. Uvijek poslužen sa pireom i kiselim zeljom. Njemaci su ludi za kiselim zeljom.
Sljedeća slika je možžda bolna za vegetarijance:
Nakon duge i teške borbe, nekako uvijek pobijedite.
Naravno pobjeda ne bi bila moguća bez ogromne pomoći vašeg najboljeg saveznika
Kao što vidite ovdje je običaj da svako pivno na podlošku i da se na njemu bilježe koliko ste čega popiti. Ova verzija ovdje je još jako jako prazna. Kad na jednom podlošku više od crtica ne vidite rub podloška znate da je možda vrijeme da odete kući.
Uglavnom obavezno posjetit neke od njih ako ste ovdje.
P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa.
19.01.2011. u 09:40 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
